Jeste li pretjerali s ovosezonskom prodajom igrača?
- Kada je ova uprava, prije osam godina, preuzela Dinamo nakon ere Zlatka Canjuge, on je bio požarište, Vukovar, razrušeni, spaljeni, uništeni klub. Trebalo je krenuti sa sanacijom. Nakon toga je uslijedila faza stabilizacije, pa danas s ponosom možemo reći kako imamo ozbiljnu momčad te cirka 50 milijuna eura na kontu. Bez prodaje igrača ništa od toga ne bismo uspjeli napraviti. Sada pak slijedi razvoj, a pod njim smatram isključivo rezultat, i to na europskoj razini. Danas više ne moramo prodavati jer imamo novca za nekoliko godina.
Je li istina da vam je Da Silva dužan da(va)ti postotak od svakog transfera i ugovora?
- Rekoh kako od nikoga nisam dobio ni lipe. No, istina je kako i Eduardo spada među igrače koji su mi trebali davati postotak kako bi vratili sve ono što sam ja u njih uložio.
Hoćete li ga tužiti?
- Sve bih mogao bez problema na sudu naplatiti, a kod nekih će se to i ostvariti. Do sada sam to izbjegavao jer sam u javnosti jednostrano proglašavan krivim, što nije normalno, premda je razumljivo jer ipak je igrač, pogotovo Eduardo, idol nacije, pa i moj idol, ali to ne znači da je u pravu i da je manji varalica nego što jest.
Kako vam je bilo ići na psihijatrijsko vještačenje?
- Što čovjek sve mora proći kako bi dokazao nevinost. Na vještačenju se pokazalo da je moj kvocijent inteligencije veći od 99 posto onih koji su odlučili da me se vještači.
Je li bio težak taj test?
- Standardno, od kvadratića i kružića do crteža.
Je li još stojite pri tvrdnji kako biste Dinamo doveli na vrh Europe da imate Hajdukove navijače?
- Na Poljudu se uvijek čvrsto držim za stolicu da se ne dignem i zapjevam kad počnu one dalmatinske pjesme “cili je Split rascvala grana” ili “poleti galebe poleti”. Zadnji put se Splitom vozim taksijem i rekoh taksistu da stavi neku glazbu, a on stavi Cocu i “kad umrem na poljud odnesite mi tilo”. Ma, ja vam to ne mogu opisati, odmah sam počeo pisati riječi, tražio sam za vrijeme vožnje papir i olovku.
Nitko na svijetu nema temperament kao južnjaci, nema nigdje takvih fanatika. I u mojim genima teče južnjačka krv. Kad bih uz sebe imao stotine tisuće hajdukovaca, uh što bi to bilo, da se spojimo, to bi bilo spašavaj se tko može. Svijet bi osvojili.
Branko Grgić je najsposobniji funkcioner kojega sam upoznao u našem nogometu, njegov odlazak iz Hajduka je nenadoknadiv, to je kao da je Hajduk izgubio Tita Kiriguna, on je imao peh da ga je struka prevarila, nije iz nogometa, pa je nepravedno stradao.
Hrvatski su treneri nešto prestrašno. Svi osim Ivankovića koji je sto kopalja iznad svih, sreća je da smo opet zajedno. Važnost njihova posla je ogromna, trener mora biti manga, a oni su najslabija karika hrvatskoga nogometa. Opet će mene napasti jer im čovjek koji nije trener kaže da su neznalice, ali ja to mogu kazati jer sam 38 godina u Dinamu, oni maju papir, a ja praksu. Da sjednem na klupu Dinama ili Hajduka, imat ću bolji rezultat od svakoga trenera. No, da sam to napravio tek bi tada rekli da sam lud.
[uredio Vatreni82 - 30. svibnja 2008. u 16:14]