Malo nas je euforija sve ponijela ali...
Sjećate li se Ćire Blaževića. "Trener svih trenera" je uz broncu iz
Francuske imao svojih mana a najveća je bio "veliki žuti" Robert
Prosinečki koji nije nikad imao prostora kojeg je zaslužio.
Imali smo Mirka Jozića "slavnog Čileanca" koji je robovao svojom
ziheraškom igrom i kombinacijom mlado-staro izgubio koncepciju i
prepoznatljivost Vatrenih.
Dalje je slijedio tragičan lik zvani (idi)Otto Barić kojem su uvijek
nedostajala 2 igrača a Boris Živković je nosio kapetansku traku. Igrali
smo sa 6-7 defanzivaca a isprobano je oko 60 igrača u jednom ciklusu.
Nakon ovog niza isto uspješnih trenera stigao je Kranjčar. U zemlji sa
4 milijuna izbornika nije lako biti trener ali čovjek stvarno vuče
prave poteze. Ne želim sad pretjerati u hvalospjevima - način igre,
rezultat i izbor igrača sve govori. Svaka čast!