ZAGREB - U utorak je iranski portal
presstv objavio da je
Cico sam
zatražio raskid suradnje, no ta se informacija pokazala netočnom jer ju
je on demantirao te je cijela priča sada lagano poprimila obrise neke
TV novele.
- Ostajem u Iranu jer smo se na kraju ipak dogovorili. Odlučio je “glas” gospodina
Kashanija, iranskog ministra sporta koji je vrlo blizak Persepolisu u kojem igra važnu ulogu, rekao je Kranjčar.
Cico je tako najprije bio na pragu odlaska, nakon što ga je predsjednik
Ansarifard u
petak samoinicijativno otpustio nakon domaćeg poraza od lidera lige
Pajkana. Odlasku se nakon toga usprotivila Tehnička komisija kluba uoči
teheranskog derbija sljedećeg vikenda, u kojem se Persepolis sudara s
vječnim suparnikom Esteghlalom. Cico je nakon toga preskočio trening u
ponedjeljak, osjetio je da u klimi nepovjerenja u Persepolisu ionako ne
bi dugo izdržao, no na kraju je ipak popustio nagovorima. Cico, dakle
ostaje, no teško je povjerovati da će zaista do kraja izdržati u Iranu,
s obzirom na iskustva njegovih inozemnih kolega.
Neslavni rekord
Cico zamalo nije postao rekorder po minimalnom
“stažu”, no ovu je etiketu zasad uspio izbjeći. Ako se (opet) drugačije
ne naredi.
Najteži posao u Aziji
Trenerska
dužnost u Persepolisu je, prema mnogim analitičarima, “najteži posao u
azijskom klupskom nogometu”. Persepolis možda nije najbogatiji azijski
klub, ali je bez konkurencije najpopularniji i privlači neviđenu
medijsku pozornost u Teheranu.
Kranjčar je, naime, deseti trener
kluba u posljednjih deset godina. Šestorica među njima bili su stranci
i kući su se vratili s lošim iskustvima.
Arie Haan trajao je pola godine, Mustafa Denizli deset mjeseci, a Nelo Vingada izdržao je samo tri mjeseca.
|