Još nedavno je govorio: "Znano je da ne pripadam nijednoj interesnoj skupini. Nisam ni na čijoj strani, a to kod nas ne prolazi'
Zlatko Dalić, novi, vjerojatno, hrvatski izbornik svoju trenersku karijeru gradio je dugotrajnim boravkom u Aziji. Sam je isticao da mu ne pada napamet preuzeti hrvatsku reprezentaciju u okolnostima koje su zadesile nogomet, no ovaj poziv nakon smjene Čaćića nije mogao odbiti. Zacijelo je pomislio da na to nema ni pravo. Ushit je prije godinu dana izazvala vijest da je Zlatko Dalić uspio sa svojom momčadi Al Ain (Abu Dhabi) iz Saudijske Arabije doći u finale Azijske Lige prvaka. Vijesti s istoka sporije stižu nego sa zapada, no pomnim nogometnim promatračima odavno je znana silna nadarenost i predanost Zlatka Dalića, 50-godišnjaka iz Livna koji osim lijepe igračke karijere sad ima i respektablnu trenersku. Rekao bi čovjek, čega se prihvati dobro izgleda!
Dakle, Dalićeva je momčad u dvije polufinalne utakmice bila bolja od katarskog El Jaisha (3-1, 2-2), tako stigla na korak do velikog trofeja. Uspjeha koji je ova momčad u svojoj povijesti osvojila tek jednom, 2003. godine. U finalu ćeje igrala protiv Jeonbuka koji je svladao Seoul, nije uspjela do trofeja, no njegovba momčad bila je najugodnije iznenađenjelanjske azijske lige prvaka.
Objašnjenje koje nudi za svoje uspjehe izgleda tako skromno…
“Ovo je veliki uspjeh za sve, a čak bih rekao da smo ostvarili san svih ljudi u klubu. Ujedinjeni Arapski Emirati su mala države koja se uz uspješan biznis želi i što bolje promovirati kroz nogomet. A to im je teško na velikoj sceni pored klubova iz Kine, Japana, Saudijske Arabije ili Australije koji ipak ulažu puno više novca”.
Zlatko Dalić uistinu se kalio na težak način, još za vrijeme Jugoslavije igrao je za vinkovački Dinamo, današnu Cibaliju i mostarski Velež. No, pravu afirmaciju stekao je u varaždinskom Varteksu koji je bio najugodnije iznenađenje Prve hrvatske nogometne lige. Dok se nije strmoglavio u stečaj. Igrao je potom i za Hajduk, pa se iznova vratio u Varteks i zaželio je ostati u nogometu, biti trener.
Najprije je 2000. godine bio pomoćni trener u Varteksu, da bi od svibnja 2002. godine do svibnja 2005. godine bio sportski direktor Varteksa te istovremeno u sezonama od 2003. do 2005. godine bio i pomoćnik Ćiri Bčaževiću. Koji će danas reći “kako je odmah prepoznao kapacitet Zlatka Dalića”.
Trenirao je Rijeku, albanski Dinamo iz Tirane, koprivnički Slaven Belupo, bio pomoćni trener izborniku mlade hrvatske reprezentacije Draženu Ladiću, no kad je otišao u Aziju više se nije vratio – radio je u Al Faisalyju, Al Hilalu i u Al Ainu.
Na poziv splitskog Hajduka prije tri godine za mjesto sportskog direktora uzvratio je odbijanjem, makar će i sam reći da mu je Hajduk velika želja. Kao i klupa reprezentacije. No, sada je posve usredotočen na finale Lige prvaka.
“Kruna je to mog rada u Saudijskoj Arabiji. Došao sam u ovu zemlju prije deset godina i preuzeo Al Faisaly iz Harmaha”.
Odmah je po izboru novinara postao trener godine. U klubu je ostao do 2012. godine, jer uslijedio je dobiva poziv za vođenje olimpijske momčadi najvećeg azijskog kluba. S ovim klubom osvaja King Cup, što predstavlja 54. trofej u klupskoj povijesti te se plasira u playoff fazu Azijske Lige prvaka s drugog mjesta u skupini. Kao trener Al Hilala završava kao 13. trener svijeta za mjesec ožujak 2013. godine prema World Coach Rankingu.
Dobar rad nije ostao neprimjećen. Nakon što je Al-Ain dao otkaz treneru Floresu?, Zlatko je istog dana predstavljen kao novi trener kluba iz Ujedinjenih arapskih emirata. Nakon 2006. godine, klub je po prvi puta prošao u doigravanje Azijske Lige prvaka i to kao prvoplasirani u skupini. Nakon niza uspješnih rezultata i sedam utakmica bez poraza, klub 30. travnja 2014. objavljuje produženje ugovora sa Zlatkom na naredne dvije godine.
U finalu UAE President’s Cupa, u svibnju prije tri godine Al Ain je osvojio naslov pobijedivši prvaka Arapske Gulf Lige, Al Ahli iz Dubaia 1-0. To je bio Zlatkov drugi trofej na Bliskom Istoku, te ujedno treći u njegovoj trenerskoj karijeri. Ova utakmica označila je kraj sezone u kojem je klub, od dolaska Zlatka ostvario niz od 12 utakmica zaredom bez izgubljene utakmice.
Zlatko Dalić je drugu sezonu u klubu započeo četvrtfinalnim utakmicama Azijske Lige Prvaka protiv Ittihada u kojima je Al Ain slavio u oba dvoboja. U polufinalu od Al Aina bio je bolji bivši Zlatkov klub Al Hilal s 3-0 u gostima te 2-1 na domaćem terenu.
Prema izboru svih sportski novinara u Ujedinjenim arapskim emiratima, Zlatko je na kraju godine dobio nagradu za trenera godine dok je njegov Al Ain na kraju prvog dijela sezone zauzeo prvo mjesto na tablici s utakmicom zaostatka.
Početkom svibnja prošle godine završeno je natjecanje u skupinama u Azijskoj Ligi prvaka te se Al Ain plasirao u doigravanje završivši na prvom mjestu skupine s 12 bodova bez izgubljene utakmice s čak četiri boda više od drugoplasiranog Naft Teherana.
Ovo je Zlatkova treća godina zaredom u Azijskoj Ligi prvaka te se sve tri godine uspio plasirati u doigravanje, sad eto prvi puta i u finale.
Iako je naslov prvaka Ujedinjenih arapskh emirata bio osiguran tri kola prije završetka, konačan rezultat je bio impresivan. Al Ain je završio sezonu s 11 bodova više od drugoplasirane Al Jazire i trećeg Al Shababa. Zlatkov klub izgubio je samo dvije utakmice u cijeloj sezoni, što znači da je u ukupno 25 utakmica Al Ain bio neporažen s impozantnom gol razlikom od +43 gola. I bio je iznova proglašen za trenerom godine u UAR.
Epilog? Prema statistici Football Database rankinga Al Ain je u ožujku 2014 godine, prije nego što ga je Zlatko preuzeo, bio 335. klub na svijetu. Nakon dvije godine, Al Ain trenutno zauzima 100. mjesto na tablici klubova te je peti najbolji klub na Azijskom kontinentu.
Iako je donedavno govorio kako bi želio pomoći i Hajduku i Varteksu, kluovima koji su ga nogometni formirali, nostalgija je s uspjesima u Aziji bila sve manje i manja… Donedavno je p pričao.
“Nemam se namjeru vraćati. Ovdje radim na visokoj razini, a svjestan sam kako nekog hrvatskog trenera samo igrom slučaja može dopasti neki klub iz liga petice. Rekao sam već ovdje stvarno uživam. Evo, ja sam tu cijelu godinu u papučama i kratkim hlačama, ovdje nema kiše, snijega, leda niti zime. Potpuno sam se privikao na život u Emiratima , ovdje sam stvorio ime, stekao brojne prijatelje i poznanstva. Gledajte, ja ovaj posao ne planiram raditi još sto godina. Sigurno neću do kraja života biti na klupi. Stresan je to posao koji traži puno odricanja, pa čak i šteti zdravlju. Trenerskim se poslom mislim baviti još par godina, a onda vratiti doma”.
A reprezentacija, što Dalić misli o danas-sutra preuzimanju hrvatske reprezentacije? Ovako je govorio prije godinu dana:
“Znano je da ne pripadam nijednoj interesnoj skupini. Nisam ni na čijoj strani, a to kod nas ne prolazi. Naravno da bi mi bila velika čast i privilegija voditi hrvatsku nogometnu reprezentaciju, sve ću napraviti da jednoga dana ispunim taj san i postanem hrvatski izbornik. Ali sada, u ovoj konstelaciji odnosa unutar HNS-a, vrijeme nije na mojoj strani. Stoga, uopće se ne uzrujavam, sretan sam u ovome trenutku što radim i kako to ispada”…
Eto, na poziv Saveza Dalić nije mogao reći ne. Priznanje je to njegovom dosadašnjem radu. Neka mu je sretno.
Pamtimo njegovu rečenicu o reprezentaciji, na svoje uši smo je čuli:
“Nisam nepopravljivi optimist kao Ćiro Blažević, ali nitko danas u Europi nema bolju reprezentaciju od Hrvatske. Hrvatski igrači su bitni u Realu, Barceloni, Juventusu, Interu, pola Italije viri ispod kopačke jednog Kalinića, Badelja, Strinića. Ako bude sve štimalo, a nema razloga da ne štima, Hrvatska će se boriti za najviši plasman”…
To je govorio prije godinu dana. A danas? Danas će govoriti igračima. U lice što ih ide!
Pax vobis. Memento mori qui. ludetis pilla
