Plus, Dalić je na svim velikim natjecanjima odigrao puno utakmica, dok je Bilić jednom ispao u grupi, a jednom se nije kvalificirao. A velika natjecanja isto kvare prosjek, jer tamo igraš protiv najjačih. 

Naravno da se i Dalića može analizirati i kritizirati, ali neki argumenti koji se navode baš su smiješni. Recimo, da je vodio sjajnu generaciju koja je i sama mogla igrati, on je bio bespotreban. Pa da su mogli sami, Dalić ne bi ni postao izbornik.

Daliću najviše zamjeram odnos prema Livaji, odnosno kukavički potez kad ga se nije pozvalo zbog klošara s tribina. Netko spomene bananu na Istra- Varaždin i svi se dignu na noge(opravdano), ovdje odvratno vrijeđaju TVOG igrača i nikakva reakcija, jer je bitno biti 'izbornik svih Hrvata'. 

Taktički nikad nismo bili briljantni, izbor igrača i stavljanje na pozicije također upitni, previše konzervativan pristup kad se moglo više prema naprijed, ali rezultat je neupitan, redoviti plasman na velika natjecanja, nekoliko velikih pobjeda, čak i nekakva(nepotpuna) smjena generacija i najbitnije, srebro i bronca sa svjetskog.

 Nismo Peleov Brazil i čak i da smo imali najsavršenijeg izbornika stvorenog u laboratoriju ne bi bio garancija za bilo što. Rezultat je mjerilo svega, a bilo što osim ocjene 5 bi bilo nepošteno.

Sretan rođendan našem najuspješnijim izborniku, čovjeku koji je ostvario svoje snove, ostao ponizan, a opet toliko velik! Zlatko Dalić, naš Livnjak, naš Varaždinac, naš Hrvat, naš Čovjek (s velikim Č).

Očekujem da će dalje nizati uspjehe s nogometnom reprezentacijom. Bit će i na američkom kontinentu veoma izazovno, u to i ne sumnjam. Ali kamo prilike i malo športske sreće da se Dalić i reprezentacija vrate proslavljeni. Iako su već sada ostvarili ono što su samo rijetki mogli predvidjeti. Na ponos svih Hrvata.