Reset-21 je napisao/la:
Baš kada se sjetim krize između 1997-2002 pomislim na igračine koje smo tada imali, ali koji su nekako tada već zašli u godine i nisu bili više top razina kao recimo u razdoblju od 1993 do 1996. Pokojni Puc je promijenio reprezentaciju i zaigrao za svoju Sloveniju. Pokojni Saračević je, poput Duvnjaka danas, crpio mnogo i davao. Ali... Ćavara su srozale ozljede i bolesti. Jović bio u stalnoj svađi sa valjda s kim god bi naišao. Moral ekipe je strašno padao. Pokojni Kljaić (koji je tada nekako najviše egzistirao u HR rukometu) jest nažalost učinio i medvjeđu uslugu tim jednim tvrdim pristupom i drilom. Ali tada smo imali jaku bazu i Metković. Da nam se onda nije dogodio Lino Červar, sumnjam da bi rezultati u vremenu od 2003. bili tako dobri. Bez obzira na izvanredne kvalitete Balića, Metličića, zatim oba pivota (Vorija i Sulića), prodornost i nebeski skok Džombe, pucačinu Lackovića. Nekako ih je Lino sve njih uvjerio u kvalitete koje posjeduju, dok recimo prijašnja garda trenera to u njima nije adekvatno prepoznala i tretirala (bez obzira koliko god ti treneri bili cijenjeni i uvaženi; Puljević, Zovko, spomenuti Kljaić, Milković...).
Nažalost takve karakterne igrače nemamo, a ni kvalitetom ne odišemo. Rezultat je takav kakav je. Ovu reprezentaciju ni Červar iz ranijih godina ne bi mogao više podići.
Vidi cijeli citat
Dobro si rekao, Červar je napravio isto što je Ćiro u nogometu, uvjerio ih je da su najbolji, a to je najvažnije. No ni Lino to nije napravio preko noći i u mjesec dana. Ova ekipa može bolje, ali i ta ekipa može imati boljih igrača, Dagur je tek počeo i uopće ne sumnjam da ćemo se dići na višu razinu, jer nemamo više političkih izbornika foteljaša već dokazanog stručnjaka kojem treba vremena za viziju.