Utorak - karte za svako takmicenje su bile na aplikaciji i nisi mogao varat. Tipa screenshot pa da ti kompa ude...gledali su nprv. na Roland Garrosu na ulasku stepenica u stadion, pa jos gore na ulasku na tribine... i srali sako si htio u 21h uci gledat Murraya...ono tribnine prazne, ali ne smijes doci skroz dolje. ma fuckas to, mi smo se onda ubacili sa strane, pa svaku pauzu isli par redova dolje i na kraju gledali iz 2. reda na Lenglenu. Strava je to stadion.... mislim kad tamo igras...

Rafa je rekao, a to je on rekao svom teamu, a mi smo culi, da on rado trenira npr. na 7ici ili na 9tki, jer je to ista podloga kao i na Chartieru...tako da smo taj utorak dosli u 10h i sjedili tamo na suncu skoro sat i pol, dok Rafa nije dosao. No vidjelo se, da vise nisu t o oni udarci...rafa zvizne, a Carlito vrati ko od sale :-)

U srijedu 31.07. smo imali karte za rukomet popodne od 14, a onda sam ja sebi kupio jos sa frendom i za tu tekmu ujutro od 9-12. Nasi su igrali protiv Njemacke i sjedili smo iza gola, ali dosta visoko. U dvorani ako je bilo 20tak nasih i to je previse reci, tu i tamo pojedinac, navijanje nasih nikakvo.... i nakon toga smo otisli u hrvatsku kucu. Tamo smo htjeli pitat, jel imaju kakve karte za Donnu za sljedece kolo, ova se nasmije i veli - pa i mi nemamo...mozes mislit velim, kad pocne igrat, onda sjedi vas 20.... i rekao sam joj, da na svakoj nasoj tekmi sjede niti 20 nasih navijaca. Sto vam nije u interesu da mi koji dodemo iz Njemacke ili Hrvatske navijamo za nase? ona meni veli kupite si kartu na resalu...rekao hvala za informaciju,

bio sam jako razocaran, jer gledat na OI nase rukometase, koji su razbili Njemacku, a nasih samo 20.... tuzno. Jedini je Duvnjak dosao do nas i sa nama se fotografirao, ostali su samo prosli kao da je trening.... kazem nasih niti 20. i pola od njih b ila obitelj igraca.

nakon sporta i karata otisli do grada, gledali Eifelov toranj i ostale stvari, dosao doma skrsen iza ponoci sa 25 000 koraka. Tako je bilo svaku vecer... ponekad imali i po 30 000 koraka i bio sam mrtav umoran.

Srijeda je frend bio na beach volleybalu i rekao je je strava, valjda stane 20 000 i vise ljudi, hodas tako sa nasim dresovima, ljudi te zadrzavaju, vicu Modric Modric... a kad si se upustio u razgovor, ljudi su dolazili iz cijelog svijeta samo da budu dio ovoga.... fantasticno je bilo navijanje u dvorani, skakali su i Franucuzi i Srbi i Slovenci i Brazilci za nase sportase. Ali opcenito su svi navijali za sve....

Grad po sebi je bio super, Francuzi su bili jako kulturni prema nama i davali nam upute, hrana nije bila nista pretjerano skuplja nego u Njemackoj ili Hrvatskoj, treba se snaci... ides od Art de Triumpfa prema Champu i skrenes sa glavne u sporednu ulicu, imas ducan pa kupi vodu za 1 euro....

sreli smo tako u gradu nase sportase, tipa Jere :-) i tata je doviknuo - za 4 godine idemo po medalju :-)...

U cetvrtak smo dobili preko frenda karte za rukomet, ista stvar, samo nisu nasi igrali.

Petak - Roland Garos i prvo polufinale. Imas kartu za Chartier i onda Carlitos spegla 61 61 i Iga isto hahaha.... kaj ces!

Subota - finale zenskih... doslo je par nasih, neki koji su u gradu bili, kupili su karte za 400 eura da vide Donnu. Mi jesmo navijali, ali je Kineskinja bila bolja...

sto mi je zasmetalo je kod Donne stisak ruke bio na kraju, mogla si ju barem zagrlit...no dobro, kad izgubis finale OI onda si potuzen i ispraznjen....

kasnije smo se provukli sa strane i gledali tekmu Musetti i Felixa, sjedili u prvom redu, musseti je dao sve od sebe da dobije medalju za Talijane, koji su bili u istom hotelu kao i nasi :-) tako da smo odlaskom do hrv. kuce vidjeli i Talijane i malu Erani i Jasminku kad su isli na polufinale, ali i Musettija kad je isao na mec protiv Zvereva.