Evo koliko novajlija u sastavima imaju selekcije u odnosu na Rio:
3 - Srbija
5 - Mađarska
6 - Italija, Hrvatska, Grčka
7 - Australija
8 - SAD, Španija
10 - Crna Gora
Perone je tada igrao za Brazil, kao i Vrlić, a Ečenike za Španiju.
Kod Srbije su Gocić i Nikić završili sa reprezentacijom odmah posle finala u Riju, a nema još ni Miloša Ćuka na ovim igrama, njega će potpuno opravdano i zasluženo zameniti Strahinja Rašović. Interesantna je i njihova rotacija u klubovima, jedan iz NBG u Radnički, drugi obrnuto. Posle igara odlaze i Prlainović, Filipović, Aleksić, oba Pijetlovića i oba Mitrovića.
S druge strane, samo Ivović, Čučković i Draško Brguljan u sastavu Crne Gore u odnosu na prethodne OI. Nema Janovića, Radovića, Jokića, Klikovca, Paskovića, Petrovića, Šćepanovića...
Lista igrača je preduga, a neki od njih su: Molina, Espanjol, Mingel, Siranji, Agilar, Pavić, Burić, Sukno, Azevedo, Mozes, Man, Afrudakis, Milonakis, Flegkas, Delakas, Tempesti, Galo, K. Prešuti, Đito, Varga, Sivoš, G. Kiš, Kayes, Takei, Soro...
Posle ovih OI verovatno je kraj i za sledeće igrače: Garsija, Vrlić, Bušlje, Filjoli, Aikardi, Nađ, Hošnjanski, Smit, Perone, Malarač...
Garcija po peti put učestvuje na OI (Španija/Hrvatska), kao i Filjoli (Australija/Italija), čime ulaze u društvo Benedeka, Azeveda, Tempestija, Roljana, Hinića, Kašaša, Afrudakisa i ostalih velikana ovog sporta. Neprikosnoven je Manuel Estiarte sa 6 nastupa, gde je čak 4 puta bio najbolji strelac turnira. Odmah iza njega su Benedek i Šapić, sa po 2 priznanja. Od aktivnih igrača u društvo Šapića i Benedeka mogu samo Filipović ili Prlainović.