Malo ću analizirati naše, po
brojevima:
1. Venio Losert - protiv Srba odličan, ostalo nije previše branio, ali
ulijeva povjerenje. Meni posebno drag njegov ex-YU stil branjenja koji lagano
izumire, ali gušt je vidjeti golmana koji se ne baca i oči drži otvorene čak i
kad lopta ide u glavu.
4. Ivano Balić - svjestan da je vrijeme da Duletu preda dirigentsku
palicu mudro se povukao u pozadinu i našao novi izazov -prednjeg. Odavno ga
mnogi stručnjaci na toj poziciji vide kao jednog od najboljih, logično i zašto,
strašna eksplozivnost i genijalno čitanje igre. Ali on to nije htio, vjerojatno
jer se nije htio umarati i izgubio bi svoju omiljenu igračku-povlačenje
polukontre što je najlakše s krajnjeg. Blago nama da nema taštine, podredio se
ekipi, uništio Hansena, a u napadu uvijek spreman promjeniti ritam i
organizirati napad za gol.
5. Domagoj Duvnjak - Sazrio, s 24 je gotov igrač svjetske klase. Odličan
u obrani, fantastično vođenje polukontre i napada, u realizaciji također
odličan. Zbog njega igramo ljepše nego prije, lopta je brža time i napad
tečniji dok je Ivano ranije igrao 1 na 1, 2 na 2 i tu razbijao sve osim B.
Gillea. Gledao sam dosta druge grupe i par utakmica mimo naših u našoj grupi,
zasad prvo ime turnira.
6. Blaženko Lacković - silovit i efikasan. Ostaje dojam da se uopće nije
umorio, mijenja se obrana-napad iako i kad ostane nazad korektno odradi.
8. Marko Kopljar - U obrani strašno napredovao, finteri mu ne bježe,
pravovremen i oštar. U napadu pomalo rezerviran, ali njegovo prvo krilo je prvi
strijelac turnira, drugo zabija svako par minuta kad uđe, igra srednji i
ostatak ekipe tako da njegova nešto manja napadačka učinkovitost nije ni blizu
takav problem kakvim ga se prikazuje.
9. Igor Vori - Spreman kao zvijer, odličan u obrani, u napadu još bolji.
Goluža ga mudro rotira i čuva mu svježinu. Protiv Srba je malo iritirao suhim
listovima koje je bacao bezveze očekujući sedmerce koji nisu suđeni, sad opet
puca ozbiljno i oduševljava. Španjolska i četvrtfinale su utakmice u kojima se
neće previše trošiti, a onda rock'n'roll.
10. Jakov Gojun - kapa do poda za napredak u obrani, s Vukovićem čini
bedem, a fizički je na vrhunskoj razini pa nogama stiže protivnike, pravovremen
u faulu i zatvaranju leđa, u bloku standardan. Bar bombi u napadu i par promašaja
zicera, ali to će on ispraviti do kraja turnira.
13. Zlatko Horvat - srce veće od njega samog, već podsjeća na Zrnića koji je
bio drugi najbolji na svijetu, njegov peh što onaj prvi ima istu putovnicu. Ipak, dobiva minutažu, uredno trpa, sprinta,
skače, leti, pada, diže se... Tipični Zlaja!
14. Drago Vuković - meni posebno drag igrač, ovdje mu je trener našao
fantastičnu ulogu u obrani koju on obavlja fantastično, odmara Vorija ili Laca,
a i u napadu je opasno oružje za kojim dosad nije bilo potrebe, ali lijepo je
znati da je tu.
21. Denis Buntić - Genijalan napadač! Zbog nezgrapnog hoda, 2m, 106kg i
silovitog šuta stvorila se predrasuda kako je on sirovina čiji šut razara i da
je to to. Velika zabluda jer Denis ima obje finte odlične, fantastičnu
asistenciju (viđeno i danas), a tek treće napadačko oruje mu je šut. Danas
odličan, šteta što nije radio na obrani (tj. radu nogu) dok je bio mlađi, ovako
je iskoristiv kad je na strani bliže klupi jer već mijenjamo obrana-napad pa bi
još i DV bio previše.
26. Mirko Alilović - Turnir života, prati izvrsnu obranu, pokrije rupu i
skupi par obrana. Onda skoči samopouzdanje pa brani sve živo, danas 12 obrana
ne izgleda impresivno, ali s 20ak primljenih golova to je i više nego dobro.
Nema osvojenog turnira bez pravog golmana, Mirko samo ovako nastavi.
26. Manuel Štrlek - Najmlađi ovdje, ali već rutiner, golmani se spremaju
na njegove šuteve oko nogu, nešto i ulove, ali na tome i ostaju. Nije imao puno
pozicijskih šuteva, u kontri neumoljiv, uz manje oscilacije vrlo dobar. Kao i
Čupić ima običaj da se u obrani zaleti u napadača, malo poskoči i ovaj (u
pravili teži) ga odnese. To su odluke li-la, ali zbog dobrog tajminga i
dominacije naše obrane suci to uglavnom sude kao probijanje i neka tako i
ostane.
27. Ivan Čupić - Kad ga gledaš pomisliš da je netko iz osmog razreda
markirao da gleda utakmicu, zbrisao čuvaru i obukao dres, ali kad se začuje
zvižduk... Zvijer, izvrsna metkovska škola je temelj, drskost, bezobrazluk i strašna
glad za pobjedom dodatak ponajboljeg desnog krila na svijetu. Ovdje standardno
dobar, nije atraktivan kao Džomba ili Zrnić prije, ali koga briga, neumoljiv i
nezasitan.
29. Ivan Ninčević - Nije igrao previše, što je odigrao to je bilo jako
dobro osim dekoncentracije s krivom izmjenom protiv Mađara, ali to je sitnica
koja nas nije koštala. Uglavnom, za lijevo krilo nema straha i ako Manuela ne
krene.
Slavko Goluža - drži konce u rukama, otpočeo post Balićevsku eru
stila igre koje smo se pomalo pribojavali, zasad odličan. Malo na tajm outima
radi predstave, ali to rade svi otkad su im gurnuli kameru i mikrofon (osim
Vukovića, ali za shvatit ga je, popizdurinavio čovjek). Pomalo smiješno zvuči
stani MI široko, idi MI u prostor, baci MI oštru, ali neka ako mu tako paše, zaslužio je!
Željko Babić - Njegove su zasluge
velike, nadam se da će mu ih i javno priznati. Ove sezone sa Splitom napravio
čudo s obzirom na limitiranost ekipe i činjenicu da su primili 4 plaće u
sezoni, trener za kojeg će se još čuti.
Zdenko Zorko - Trener vratara, legendarni Kokica, majstor dobre
atmosfere. Odličan posao radi u pripremi s Mirkom, vidi se njegov rukopis.
Sve u svemu, dosad neviđena domincija, nikad bolja
Hrvatska i samo naprijed do zlata, s dosad prikazanim smo ljestvicu digli visoko, sad
nema nazad!!!!
[uredio plavi9 - 05. kolovoza 2012. u 01:41]