Fernandez je jučer napravio kapitalnu glupost i ostavio ekipu na cjedilu zadnjih 20 sekundi. zaista čudno za igrača koji praktično nosi Francusku zadnja tri natjecanja i odlično igra za dešnjaka na desnom vanjskom.

a što se tiče mogućih kombinacija za polufinale i dao Bog finale, to je posve bespredmetno - kad krene nokaut-faza, nitko se neće predati i treba što manje razmišljati o izbjegavanju neke momčadi. počet će već igrati ulogu i fizička spremnost igrača. treba gledati sebe i to je to, a ne se zamarati ostalima.

Upravo tako!!! A koliko smo dobri pokazuje činjenica da već 3 dana razbijamo glavu kalkulacijama tko će kome pustiti i zašto.

hrvatske rukometase boli tuki ko ce im doci u 1/2 !
igraju tako dominantno sa ogromnim ritmom i jos vecom
zeljom da nevidim ko ih moze zaustaviti.

najbolje bi bilo ići i dalje bez ikakvih kalkulacija,utakmicu po utakmicu,pobjedu po pobjedu,bez opterećenja,sutra dobit Španjolce,a onda ko dođe,bolje da ga nema 
i naravno,sretno curama danas,da rutinski svladaju malo jači trening 

Svi se potajno plasimo jednog loseg dana, i ode sve u nepovrat.

Ali da su strasni, jesu. Gledam snimke malo, imamo tranziciju koja je na najvecem nivou, nema bolje, ne postoji bolje. Kontra, polukontra, sa strahobalnom obranom, predobro izgleda.

Ovako nesto sam osobno vidio samo u Zagrebu `89, i to na jednoj utakmici, kosarka,  finale sugoslavije i Grcke. Toliko dobra igra da izgleda djecije jednostavno, pomislis "pa ovo bi i ja mogao".

Inace, ako se rade usporedbe... posto sam sve te utakmice gledao po nekoliko puta ... u Portugalu smo dosli kao autsajderi, i usli u trans, u kojem smo redom tukli svakoga sa po gol dva razlike, nista posebno u odnosu na druge mislim igra, ali stvarao se pobjednicki mentalitet i rodila se jedna pobjednicka ekipa... na kraju su Danci samljeveni 6 razlike, ono kad je Pero trpao sta je pozelio, onda epsko polufinale sa Spanjolcima, i kad smo to prelomili, zlato se nametalo samo od sebe.

Nakon toga EP Slovenija, sjajna igra u Celju, ali i prilicno smuseno u polufinalu, sindrom kao u Beogradu, respekt prema domacinima. Kavticnik u zivotnoj formi, bum bum Pajo u oko Metlicicu, ozljedjen i Balic, i adio. Zbog tih ozljeda nismo uzeli ni broncu.

Onda Atena, prilicno jaka igra, posebno u napadu poletno i za udzbenike, prije svega jer je Balic bio u elementu, Lac u formi, Pero standardan, tu je bio i odlican Vori, pa Sprem, pa Mirza, pa Loci odlican na golu. Obrana i ne toliko sjajna, malo i srece sa zdrijebom.

Onda Tunis i ona blamaza u finalu. Pa Njemacka i "lako cemo", nakon toga lagani pad sa bljeskom u Hrvatskoj, ali na svakom prvenstvu smo dolazili bez par igraca, neke sitne ozljede, umor, Cervar je poceo lutati u svom egoizmu, 2010. je bilo jos i dobro, i onda dolazi Keta i eto sad... ovo sto gledamo. Odlicno pripremljenu ekipu, to je najvaznije.

I Ketin odnos prema igri, kako kaze i on i igraci, on igra skupa sa njima.

Kada se sjetim početaka Goluže i prve njegove akcije i time-outova rekao sam sebi kako je ovo super. Naročito na onom turniru prije svjetskog.

Na svjetskom se onda lutalo, prvenstveno jer su golmani bili katastrofa. Da su bacali frižider ulazio bi u gol i završilo je kako je završilo. U Beogradu smo prvenstveno pali na psihičkom planu.

Ovdje smo i taj detalj posložili.

Brazilke rutinski odrađuju Angolu, naše cure su sigurno druge.
Koreja u onoj skupini tukla Švedsku i 99% bude druga. O trećem mjestu izravno odlučuje dvoboj Norveške i Španjolske. Nažalost, izgleda da ćemo dobiti najgoreg mogućeg protivnika, Španjolkama se ozljedile dvije igračice u zadnjoj utakmici i ne bi trebale imati velikih šansi protiv vikinških skvo. Postoji i jedna mogućnost da Korejanke budu treće u slučaju poraza Francuske od Danske (krug od tri reprezentacije sa 7 bodova - 1. FRA, 2. NOR 3. KOR)