OSAKA – Prije otprilike 30 godina čelnici Međunarodnog atletskog saveza (IAAF) shvatili su da atletika treba još jedno veliko globalno natjecanje uz Olimpijske igre. Odlučeno je da i »kraljica sportova«, kako joj često tepaju, napokon dobije svjetsko prvenstvo. Prvi je domaćin 1983. bio Helsinki i to je bio početak jedne velike sportske priče koja će od subote, pa do 2. rujna, doživjeti svoje 11. izdanje. Drugi će put domaćin najboljim svjetskim atletičarima biti Japan, nakon Tokija 1991. ta je čast pripala i Osaki i stadionu Nagai.
Početak prvenstva bit će u znaku maratonaca, a onda slijedi pravi vatromet događaja. I dok će svijet tražiti odgovore na pitanja tko je najbrži sprinter današnjice, Asafa Powell ili Tyson FaGay, može li Tatjana Lebedjeva napokon spojiti naslove u skoku u dalj i troskoku ili hoće li Kenenisa Bekele i treći put potvrditi vlast na 10.000 metara, za hrvatske će ljubitelje sporta najvažniji biti posljednji dan prvenstva. Blanka Vlašić u lovu je na prvu medalju na velikim natjecanjima, a ovogodišnji nam rezultati dopuštaju da napišemo i to - Blanka Vlašić u lovu na zlato!
Na dosadašnjih su deset izdanja svjetskih prvenstava podijeljene 1344 medalje, koje su otišle u 78 država. Među njima nema Hrvatske, no naša zemlja nikad nije bila bliže da se »ubaci« na popis osvajača odličja. Blanki Vlašić će Osaka biti četvrti SP u karijeri, ali i prvi na koji je otputovala s tako velikim očekivanjima. U Edmontonu 2001. i Parizu 2003. još je bila vrlo mlada, u Helsinkiju 2005. je nastupila nedovoljno oporavljena nakon operacije štitnjače, ali sada je potpuno zrela za uspjeh.
Njezina ovogodišnja dominacija u ženskom visu, 12 pobjeda u 13 nastupa i drugi skok svih vremena (2.07), jednostavno ne ostavlja prostor nijednoj drugoj atletičarki da bude u statusu prve favoritkinje. Svjesna je toga i sama Blanka i ne bježi od takve uloge, ali ipak poziva na oprez. Prije svega treba paziti na veliku enigmu Jelenu Sljesarjenko. Ruskinja je jedina ove godine uspjela pobijediti Blanku, a od početka srpnja je nema na natjecanjima. Posvetila se isključivo treningu, baš kao i 2004. kad je na isti način postala olimpijska pobjednica, preskočivši 2.06. Sprema li nešto slično i za Osaku? Ne treba, unatoč slabijoj sezoni, podcjenjivati ni braniteljicu naslova Kajsu Bergqvist i europsku prvakinju Tiju Hellebaut. Nije to nikakav alibi Blanki, ona je nesumnjivo favoritkinja broj jedan, ali treba jasno reći da će svaka medalja biti uspjeh.
Pomalo nepravedno, u sjeni briljantnih Blankinih rezultata je Ivana Brkljačić. Hrvatska rekorderka u bacanju kladiva također uživa u najboljoj sezoni karijere. Sedam je puta njezino kladivo preletjelo 72 metra, a u Varšavi se zaustavilo na 75.08 (!), što je sedmi rezultat sezone u svijetu. Zato s pravom od Ivane možemo očekivati plasman u finale, a možda i nešto više.
U Osaki zbog pada na dopinškome testu neće biti svjetske rekorderke Tatjane Lisenko, a od ostalih favoritkinja Ivana ove godine nije pobjeđivala samo Ruskinje Hanafejevu i Konevcevu koje se izvan svoje zemlje uopće nisu pojavljivale. Zato ne bi bilo čudno da nas, uz Blanku, u Osaki razveseli i Ivana. Kao nekad, kad su zajedno »drmale« juniorskom atletikom.