Realno, vjerojatno je tada vise ljudi smatralo kako su Ivaniseviceve sanse vece od Cilicevih. Ocekivanja od Gorana su bila ista kao i kod Cilica. Nikakva.

Za protivnike se mogu sloziti da su bili po imenima tada neugodniji, ali puno je tu bilo i okolnosti koje su Goranu isle na ruku. Da se razumijemo, Goranov Wimbledon ce mi uvijek biti drazi, vjerojatno najdrazi sportski trenutak kojeg ne znam sto moze nadmasiti, no uvijek sam smatrao, kao i vecina, kako je za njegovu klasu na travnatoj podlozi jedan puno premalo, ali ga mogu objasniti. S druge strane, Cilicev US Open i dalje ne mogu. Tri zadnja meca odigrana su s takvom kvalitetom da nije bilo niti miligrama sanse za nikoga. I to je razlog zasto je za mene to veci uspjeh.