meni je svakako iznenađenje, pozitivno plasman conegliana u finale talijanskog ženskog prvenstva kojeg sam pratio
bili su tek 5. nakon regularnog dijela sezone, a ispred njih ekipe s daaaleko većim proračunom i igračkom kvalitetom - busto arsizio i piacenza prvenstveno, a onda vila cortese i bergamo...
conegliano je imao omjer 9-9 prije doigravanja, a onda je prošao vilu cortese i najvećeg favorita busto arsizio pobijedivši oba puta u odlučujućoj 3. utakmici u gostima! i to 1:3 i 0:3!
finale protiv piacenze je posebna priča...
1. susret: vode 2:0 u setovima i izgube 2:3
2. susret: vode 2:0 u setovima i izgube 2:3
3. susret: vode 2:0 u setovima i......pobijede 3:2
4. susret: e tu više nije bilo snage za ništa...piacenza ih je razbila 3:1 (u tri izgubljena seta uzeli su 10, 12 i 9 poena)
jedna jako ujednačena ekipa, bez prevelikih zvijezda (barcellini, calloni, nikolova, fiorin, barazza, camara na tehničaru..), ali s velikim timskim duhom i odličnim mladim trenerom marcom gasparijem
u ostalim favoriziranim ekipama igraju igračice poput carli lloyd, brinker, kozuch, arighetti, caracuta, meijners, leggeri, bauer, giuggi, radenković, barun, lucia bosetti, piccinini, veljković, diouf...