imat ce priliku vec 2015 na sljedecem SP u Engleskoj
odgledao finale i Novozelandjani ipak nisu uspjeli izdrzat pritisak i nametnut svoju igru : strasno nervozni, na rubu zivaca, drhtali su cijelo drugo poluvrijeme i da je Tranh-Duc pogodio onaj kazneni udarac s centra 15 minuta prije kraja i preokrenuo na 10:8, tko zna da li bi se domacini oporavili od soka... proganjali su ih duhovi svih kikseva u zadnje 24 godina i znali su dobro da su zapravo oni koji ovdje mogu izgubiti sve
Francuzi su odigrali svoju najbolju predstavu na prvenstvu (uz cetvrtfinale protiv Engleza)
gledat ragbi je strasna stvar, narocito ova velika natjecanja: ogromna zelja i volja, al opet sve u granicama fair-playa... sport kakav bi trebao biti
kad se usporedi to s nogometom, ragbi ga sisa po svim poljima: od toga kako izadju grdosije na teren, zagrle se i svi placu na himnu... kod fudbalera tesko da koji od njih uopce zna tekst. U ragbiju pucaju kosti, krvare iz nosa, onaj Argentinac odigra cijelo poluvrijeme sa slomljenim rebrom i igraju dalje, no nema simulacija, previjanja po terenu, izbezumljenih pogleda u suca "daj mi faul" - dok je moderni nogomet pretvoren u nekontaktni sport u kojem je prevarit suca na nacin da steknes prednost pretvoreno u znanost. Kristina i "Kristine" ne bi imale mjesta u ragbiju. Naravno, imaju i ragbijasi heroja i zvijezda crvenih tepiha, no to su momci koji se bez problema zalete u duplo veceg i jaceg protivnika. Nezamislivo za nogomet. Dalje, nekom pukne arkada ili ima neku drugu ozljedu i igra se ne prekida, ulazi doktor na teren i krpa igraca, dok se igra na drugom kraju terena nastavlja
... boze, kakva igra
jednostavno ragbi
... i to se prepoznaje svugdje. Talijanska reprezentacija u prijateljskoj utakmici ugosti NZ na San Siru i to se igra pred 80 000 navijaca, rasprodano tjednima prije, na crno karta kosta 500 eura. Ne mogu zamislit utakmicu u kojoj bi talijanska nogometna repka napunila San Siro, a da se ne radi recimo o polufinalu SP. Talijanske momcadi su sve poznate po cigancenju, simulaciji, pritisku na suce, hrpi stvari koje ne bi trebale imat veze sa samom igrom. Sve osim - ragbijasa. I zato su oni nevjerojatno popularni na "cizmi". Cvrsti, ali dobri i skromni momci koji uzivaju u sportu koji igraju
Zbog tih stvari nema recimo Spanjolaca u ragbiju
pa jos jedna stvar: u ragbiju postoji pozivna momcad zvana Barbarians... sastavljena je od najboljih igraca iz raznih zemalja, no kako bi dobili pozivnicu, moraju imati i cisti "disciplinski karton"... dakle, osim sto si dobar igrac, moras biti i
gentleman na terenu. Sto je najbolje, utakmice Barbariansa su jednako gledane i popularne kao i utakmice nacionalnih momcadi, a racunaju se i kao normalni reprezentativni startovi. Popularnost ideje "najbolji od njaboljih" je tolika da danas vec postoje i French Barbarians, New Zealand Barbarians i drugi
tesko ces naci nekog komei se svidja kad utakmica zavrsi 0:0 u nogometu, 2:2 u vaterpolu, 12:12 u rukometu ili 40:40 u kosarci... u ragbiju zavrsi 8:7 kao jucer ili nekim slicnim nizim rezultatom, al ti imas sta vidjet u tih 80 minuta i to je spektakl... to je borba za svaki pedalj terena, pucaju kosti, cini mi se da u ragbiju nemres "tankirat" i odsetat utakmicu, bar na ovoj vrhunskoj razini
takve strasne utakmice na malo bodova, ali svejedno super-zanimljive, su meni na ovom SP bile npr. Engleska - Argentina i Argentina - Skotska
sad nema nista sve do proljeca i pocetka Sest nacija... doduse, nisam siguran dolaze li momcadi iz juzne hemisfere na tradicionalnu kasno-jesensko turneju u Europu, sto rade vec sto godina... ovo SP je malo poremetilo uobicajene navike i kalendar
[uredio ian wright - 24. listopada 2011. u 09:03]