Uostalom, ima li tko drugi kakav sportski talent u obitelji? Kakva su vam iskustva?

 Moja preporuka je da ne trebaš trenirati dijete na svoju ruku osim ako nisi profesionalni trener...također smatram da se dijete još treba malo razvijati i uživati u djetinjstvu jer ako je zbilja tako dobra to neće odjednom nestati.

Svjedoci smo toga da katkad djeca postaju žrtve ambicija svojih roditelja, zato pusti svoju kćer još malo, možda je netko i primijeti, a ako ne s obzirom na to da živite izvan velikih gradova, onda ju upiši u neki atletski klub gdje će o njoj voditi brigu stručnjaci...

Zato se i sklanjam toga. radim s njom tek toliko koliko me ona pita. Ona zaista uživa u svladavanju vještina. Kolut, stoj na glavi, zvijezda... Uživa i u vježbama: trbušnjaci, sklekovi... S tim da joj ja uistinu ne organiziram nikakve treninge, već se ona malo voli pravit važna pred rođacima i zapravo često ju ulovim da sama vježba neke stvari koje joj pokažem.

Utoliko mi se čini da bi bilo dobro spremiti se, ako ona poežli češće treninge, da imam neku opciju. A, moje znanje je premašila. Ja joj zapravo ne mogu pomoći više nego podrškom, ili nekom nevještom primjenom literature. S druge strane, naravnoda je ona premala i da to nju sve može proći začas i da joj se ništa takvo ne da raditi.

U tome i jesu moje dvojbe. Iako, nemam nikakvih ambicija, tek bih volio pružiti joj što želi da bude što samostalnija i poptunije se razvija.

Znaš li, s koliko godina počinju neki organizirani atletski treninzi? Vidim da se bilježe rezultati do 16 godina. To su najmlađi evidentirani uzrasti?

 To si vjerojatno gledao na has.hr jelda? pa možda nisi vidio da na tim tablicama ima i onih puno mlađih od 16. Najmlađa kategorija koja nastupa su limači, a ako se ne varam to su oni iz 1.,2.,3. i 4. razreda, al to fakat nije ziher, provjerit ću, al se njihovi rezultati ne evindetiraju u službenim tablicama has-a...

Dobro da se tvoja mala zabavlja vježbama, neka, a ne vjerujem da će zaželit jače treninge osim ako joj ih netko ne pokaže.

Mislim da bi prvi atletski treninzi trebali započeti u osnovnoj školi u 1. razredu, ali to je sve u sklopu škole, a ne nekog kluba. Tamo se prije svega djeca upoznaju sa osnovama tog sporta i uglavnom to su treninzi kroz igru da ionako zaigranoj djeci nekakvi jači i teži treninzi ne bi dosadili, jer možda tvoja kćer voli vježbe, al vjerojatno i odustane kad se umori kao i većina djece. Kod težih treninga moraš vježbati i kad ti je teško, a djeca ništa ne vole na silu...

ne znam kakvo je stanje u osnovnoj školi u koju će ona ići, al svakako se raspitaj.

Da, tamo gledao sma na HAS.hr.

Dva puta je išla na županijsku vrtićku olimpijadu, osvojila je i srebro na 50 m, a njezini skokovi s mjesta su duži nego što su bili pobjednički, ali mogla je nastupati samo u jednoj disciplini. Primijetio sam koliko mnogo znače ta iskustva natjecanja. Prvi put, godinu dana mlađa od ostalih, bila je vrlo zbunjena, da ne spominjemo koliko su zbunjene bile vrtićke tete. Ali, puno je naučila i došla dosta spremnija.

Zato bih volio da znamo za takva natjecanja, pa makar i da sami svratimo tu i tamo, ako već škole ne idu. Tako će najbolje osjetiti voli li to ili ne. Olimpijade su joj bile izniman doživljaj. Mnogi su mi rekli da su primijetili kako joj je samopouzdanje nakon njih mnogo veće.