Problem je samo u ovom trenutku, ali kroz vrijeme bi se trebao ispravit. Ljudi su navikli na stari sustav bodovanja i, zbog specifičnosti stolnog tenisa kao sporta, automatski smatraju kako je ono bilo bolje i poštenije.

Novim sustavom se zapravo pokušavaju ispravit neke "nepravde" koje su postojale u starom i pokušati pridonijeti samoj popularizaciji sporta.
Stari sustav dozvoljavao je igračima da žive na račun bljeskova, pojedinačnih pobjeda/skalpova, uz minimalan broj nastupa. Timo Boll je zapravo jedan dobar primjer. Posljednjih nekoliko godina je vodio borbe s ozljedama i igrao vrlo malo, a konstantno bio u top 10-15. Kinezi su, u pravilu, igrali samo najbitnije turnire i tempirali formu za velika natjecanja. 

Novi sustav sve te igrače tjera da nastupaju na više turnira i skupljaju bodove tako da im 2-3 dobro odigrana turnira godišnje nisu dovoljna za održavanje visokog renkinga. Kao što recimo u tenisu nije dovoljno nastupit na samo 2 turnira i ostvarit dobar rezultat za visok renking, tako neće više bit ni u stolnom tenisu.

Posljedica svega bi trebala bit veća konkurencija na većem broju turnira kroz sezonu. Mogućnost da gledatelji vide 20 igrača koji realno pripadaju u top 30 kako se bore međusobno već od prvih kola, iz turnira u turnir... Jedini problem je financijske prirode i najveća prepreka bi mogli bit veliki troškovi putovanja na turnire, obzirom na činjenicu da su turnirske nagrade u stolnom tenisu prilično skromne.

Što se samog renkinga tiče, do kraja sezone će se stvari stabilizirat jer će svi glavni igrači kad tad počet nastupat s ciljem da se vrate gdje pripadaju.