bolje da primjenjuju metode bivšeg DDR-a

bas naletih na neki stari Jergovicev text o Vitosi i toj utakmici:

" Cijela Jugoslavija slušala je u direktnom prenosu kako Rođeni na melodiju Emine pjevaju: "Aj ši, aj ša, jabaša, ku**c puši Vitoša!" Nijedan Bugarin nije ih razumio, iako je rugalica bila namijenjena jedanaestorici njih koji su pokušavali nadigrati Velež, ali im to, naravno, nije uspijevalo. Ta utakmica potonula je u zaborav, jer iza nje nije slijedio niz pobjeda koje bi klub odvele u vječnost, ali ta pjesma, otpjevana samo jednom i nikad više, urezala ti se tako duboko u svijest da si petnaest godina kasnije, u nekom sumračnom zagrebačkom klubu, iz sveg glasa zaurlao to "ku**c puši Vitoša" i svi su te gledali, začuđeni ili užasnuti, jer si se do prije minutu još dobro držao, nisu te hvatale pive, niti te doticala trava, a sad pjevaš sav ozaren, kao pacifički urođenik, koji na nekoj Olimpijadi tuli svoju, europskom uhu neprihvatljivu himnu. Ali nisu te mogli zaustaviti, ne ove večeri, jer te je nosila tvoja pjesma i jer te je veselila čudna misao: Svi ljudi su postali Bugari! Nekad ih je bilo samo jedanaest i bili su pravi, a danas ih je tko zna koliko i uopće nisu svjesni da su Bugari. Mogao si zapjevati bilo gdje, na svakoj tački zemaljske kugle, u Sarajevu, Torontu, Tuzli i Sofiji. I nitko te ne bi razumio. Skoro nitko. I svi bi bili Bugari. Skoro svi.

Ta pjesma je, prvi put otpjevana, sadržavala samu bit mostarskog smisla za humor. Rođenima nije bilo važno što ih ne razumiju oni na čiji se račun zajebavaju. Bilo im je svejedno što bugarski igrači ne odgovaraju na provokacije publike i što nisu ni svjesni da ih itko provocira. Rođeni su zabavljali sami sebe, divili se vlastitoj genijalnosti i smijali se svojim vicevima, ne bez ponosa što ih drugi ne razumiju. Objašnjavanje viceva uvijek ponižava objašnjivača, a vic s Vitošom bio je, povrh svega, i vic s melodijom Emine, svete mostarske pjesme koju ni bezbroj loših i svetogrdnih izvedbi nije učinio manje potresnom. Teško bi ijednom Bugarinu na svijetu, osim, možda, Cvetanu Todorovu, čovjek objasnio sve slojeve jedne banalne rugalice."