Barca92 je napisao/la:
Reset-21 je napisao/la:
Nastup na OI za svakog ili gotovo svakog športaša nekoć se smatrao kruna svega, šlag na torti. Pogotovo u velikim momčadskim športovima (košarka, rukomet, odbojka, hokej, vaterpolo) - tu imati predstavnike, značilo je - sve.
Košarka je bila na neki način kraljica momčadskih športova, no imala je taj jedan "nedostatak" - (pre)velika dominacija Amerikanaca, odnosno NBA svijeta jest zapravo olimpijskoj zajednici stvarala određene izazove, a tek 1992. se uspjelo potaknuti glavne zvijezde da zaigraju olimpijski turnir. NBA jest "izdominirala" i to je na neki način diktiralo odnose pojedinaca-športaša prema nacionalnom dresu. Isto tako, ni olimpijske igre nisu više iste danas i prije tridesetak godina. Danas su cifre koje igrači zarađuju u profesionalnim klubovima višestruko veće, broj utakmica u sezoni se povećao te praktički igračima iscrpljenima od dugotrajnog ritma se više ni ne ide na OI. OI više služe za promociju nekih mlađih igrača koji su žele nešto nadodati u športski CV negoli najvažniji događaj unutar četverogodišnjeg ciklusa.
Vidi cijeli citat
A koji je po tebi najvazniji događaj unutar cetverogodisnjeg ciklusa? NBA playoff svaku godinu? Ajde da si napisao za EP ili SP da sluzi za promociju mlađih, tipa da igraju 2027. Zizic i Brankovic, jer 2028.g. nece imati sanse za dobiti minute pored Zubca, Matkovica, Sarica... (tu sam za primjer uzeo nase, iako bi bolji primjer bila Srbija jer mi tesko da cemo uopce nazalost na i jedno od tih natjecanja). OI su vrhunac u kosarci, jer nista se ne moze mjeriti sa nacionalnim nabojem u sportu. Jedino ako si fan UEFA CL i NBA, pa se nabrijavas na Real i Boston sa max 2 domaca igraca.
Vidi cijeli citat
Pa normalno da je OI turnir ono što je za mene najvažnije kada se karakterizira nekog športaša. Nije bilo veće radosti i ponosa od onih zlata naših rukometaša, zlatne medalje vaterpolista ili još sada već davnog srebra košarkaša. To je nešto što se pamti, a igrači koji osvoje to zlato ostaju ubilježeni trajno. Čak i dan danas ljudi pamte primjerice jednog Vladimira Šujstera, Alana Gregova i druge čije bi karijere objektivno bile davno zaboravljene... A gdje neće biti upamćeni D. Petrović, T. Kukoč, D. Rađa, F. Arapović, P. Ćavar, V. Matošević, S. Goluža, I. Balić, P. Metličić, S. Sukno, J. Pavić koji su u redovima svojih reprezentacija davali glavni obol cijeloj toj priči.
No imamo na umu da su se vremena sada znatno promijenila. I ne postoji više nijedan turnir, pa bilo to i OI koje će buditi pažnju baš cijeloga svijeta, kao onomad. U moru svih tih sadržaja dolazimo pomalo do relativizma. Danas svatko može birati sadržaje koje će konzumirati. Tako da ni OI nisu više "sveta krava" da ih prati cijeli svijet s nestrpljenjem. One dođu i prođu. A da će ih mlađe generacije s tolikim žarom pratiti i prisjećati, kao mi ili starije generacije nekad - to ne. Posve druga vremena...
