Nažalost, teško je očekivati značajan iskorak u LP dok je liga ovakva kakva je i dok Dinamo igrajući na 70% komotno osvaja naslove.
Jedan npr. Brozović u HNL-u ima vremena primiti loptu, okrenuti se par puta oko sebe i onda odlučiti što će s njom. U LP i prije nego što je primi mora znati što će s njom. Rukavina u HNL-u ne mora trčati za protivničkim bekom, npr. Pelaićem, ovdje mora i tako već 2 godine Dinamo prima golove jer krila ne prate bekove i naši jadni bekovi ostaju na vjetrometini, 2 na 1.
Dinamo igra HNL u trećoj brzini i uvjerljivo osvaja naslove, da bi onda došao u LP i morao igrati u petoj ne bi li slučajno osvojio neki bod. 90-ih kad smo bili konkurentni je HNL ipak bila solidna liga, Osijek je bio zimski prvak, Rijeka u igri za naslov do zadnjeg kola, Varteks također, Zagreb je imao dobrih faza, itd. Naprosto je nemoguće prešaltati se praktički u drugi sport. Kao da voziš biciklističku utrku po Sljemenu sa ZG rekreativcima i sutra moraš voziti s Contadorom na Touru. Karikiram, ali to je to.
Lige iz kojih dolaze klubovi koji rade pristojne rezultate poput BATE-a, Cluja, APOEL-a ili Kopenhagena su izjednačene i mora se igrati na visokom nivou da bi se uzeo naslov. Uostalom, prvaci se i rotiraju, jedino je BATE konstanta, ali ne s 25 bodova viška nego s 5-6.
Dok je tako, možemo se nadati samo ogromnoj količini sreće pa da se zalomi neki bod. Nadam se dizanju Rijeke i stabilizaciji Belupa pa da bude kakve-takve konkurencije u HNL-u.

Inače, igra s Portom nije bila toliko loša, s tim da je trebalo vaditi Rukavinu u 20-oj minuti i uvesti Ibaneza jer smo tu patili i vratiti Sammira u vezu. Ideja igre je načelno bila solidna, trebalo je više drskosti prema naprijed (fali Badelj) i koncentracije otraga (Kelava i svi koji su mu vraćali loptu). A i to je međusobno povezano, jer da smo imali igrača tipa Badelja koji može pokrenuti napad, ne bi se Kelavi ni vraćalo. A to je i posljedica straha zbog lanjskog debakla, sablasne atmosfere, itd, itd..puno je problema, malo načina za brzo ih rješiti..