Pacak, budući si pitao, probat ću ti odgovoriti - zašto je teško dići palac gore? Pa, imao je Bilić palac gore više nego visoko dignut, sve dok ga slava nije opila, pa je pomislio da je bogomdan stručnjak i taktičar bez premca. Nakon toga mu je dio javnosti palac okrenuo  - dole. Napravio je izvrsne stvari (logične, ali ipak s jajima) davši prigodu mladima, tu najprije mislim na Ćorluku i Eduarda, jer Modrić je igrao i kod Cice, te postavivši sustav u 4-4-2 koji je odmah profunkcionirao. No, ne treba zaboraviti da je Biliću Fortuna često bila najjači saveznik, i da su kao na tekućoj traci otpadali igrači kojih bi se, s obzirom na određene zasluge, sam teško riješio. Prvo Balaban, potom Rapaić koji je nakon sjajnog starta naglo pao, pa Sablić koji je bio prva opcija na desnom boku, a ne Ćorluka koji je to zaigrao silom prilika (i zacementirao si mjesto), Šimić, itd. Tu je dobio sve - koheziju u momčadi, kvalitetu, bezrezervnu podršku javnosti, i na koncu - njegovo veličanstvo rezultat. Svi smo bili opijeni pobjedama nad Englezima, srca su nam bila puna, vidjeli smo se kao prvaci Europe - a to smo možda trebali i biti.