Vidi se da Tudor nije ovo želia,glave i kvaliteta igrača su odlučile ali Caktaša ne bi zaminia ajme kuku lele.

Svaka čast Hajduku - kakvu publiku ima

Zbog toga je veća šteta što su igrači Hajduka stvarno limitirani.

Tu ne pomaže ni zanos publike, ni Tudor ni ništa...nema tu pomoći...

Svejedno - čestitke.

Imao sam viziju. Ili, prema riječima Martin Luther Kinga, I had a dream.

Prvo i osnovno, prolazimo. Jednostavno takva se vibra osjeća, čak i ja u svojoj kući u hercegovačkom selu osjećam tremu i dobru energiju iz Splita.

Drugo, pobjeda će biti 3:1.

To je ono bitno, a sada da dočaram šta sam to sanjao.

Kreće utakmica. Komentator se na tv-u jedva čuje od buke prepunog Poljud. Tu i tamo uhvati se kakva fraza poput "zaista predivno", "veličanstvena atmosfera", "poljudsko grotlo" i sl., no riječi su sasvim tu nevažne. Dovoljno je čuti, čak i na tv-u.

Dnjipro je taj koji drži loptu i nameće ritam ispočetka, par nekakvih kombinacija, dolazak pred 16erac al MM to manje-više sigurno rješava. Kalinić napet k'o puška čeka da prvi put osjeti loptu. Dobra lopta s boka, Žožulja glavom i... Kalinić! Nije bila previše teška lopta za uhvatiti, ali Lovre je nju ukrotio. To je ono što mu treba. Sada se prisjeća kako je kao hobotnica lopte skidao u Kijevu. Nagovještaj slične (uz ipak malo manje šuteva) utakmice.

Hajduk je ispočetka malo djelovao izgubljeno, velik je ulog. No, već oko 15' kockice se slažu, prelaze Bili prema naprid, par dobrih akcija se slaže. Zaleđe Kouassija, mrvicu prerano krenuo. Dobar prolaz Vrše po desnom boku, ubačaj, netko iz obrane Ukrajinaca to skida, odbijanac Caktašu sjeda, bum i !!!! - malo preko gola. Kolektivni uzdah publike ali i pljesak, napokon šut na gol.

I onda - šok.

Lopta dolazi s lijeve strane, i to od Strinića, ofsajd zamka nije dobro napravljena, Milić je ostao malo iza MM, Kalinić bježi, poentira. 0-1. 25'

Na koji trenutak je splasnulo navijanje, igrači se gledaju međusobno, koji se kurac dogodio. No, opet gromoglasno navijanje. Nema stavanja!

Igrači pak su malo ostali šokirani, kao da im je psiha pala, sve se čini kao repriza onog prvog poluvremena, Dnjipro stalno navaljuje, Kalinić parada lijevo, Kalinić parada desno, jebe svima sve po redu da se malo trznu, da opet zaigraju muški. Slične poruke šalje i Tudor, valjda slične, toliko je bučno da ga nitko ne čuje. Vjerojatno ga ni zamjene na klupi ne čuju a kamo li ekipa na terenu.

Igrači malo dolaze sebi, Dnjipro je nešto malo popustio, ili su Bili opet krenuli agresivnije, koncentriranije, ne gube lopte olako, nema krivih dobacivanja. Čak i par dobrih lopti na bok Miliću i Vrši, ali bez dobrih ubačaja. Neka, polako, vraćaju klackalicu na drugu stranu.

Dnjipro pak sve obrambeno dobro zatvara, jednostavno ne dozovljava Hajduku da iskreira nešto, neku ozbiljniju prijetnju Bojki. Ali...trenutak nepažnje, Dnjipro gubi loptu, ona dolazi do Tina, on vidi Kouassija spreman k'o Bolt za life or death šprint. Lopta iza leđa obrani, Kouassi je prima na vrh šesnaest, malo traljavo ali je odlično pobjegao obrani, sada kreće prema golu, spreman za šut i - faul! Fedecki ruši Kouassija, koji je bio u 1 na 1, izravno crveni - penal!!!

Prepiru se Dnjiprovci sa sucem, sekunde kucaju, stadion luduje, to je to, to je ta šansa za nazad! Napokon, sudac je odgurao sve napade Ukrajinaca, vrijeme je za penal. Tko će uzeti ovu loptu?! Tko smije probati vratiti Hajduk u igru?! Tko drugi nego El Capitano. Mrtav hladan, gađa desni kut dok je Bojka pokušao baciti se lijevo - 1-1!!! 43'!!!

Ufff...evo nas opet u igri. Igrač više cijelo poluvrijeme. Mi to moremo, mi to moramo!!

Drugo poluvrijeme. Hajduk ide po sve ili ništa, ali opet oprezno gradi napade, nema srljanja, šansa je tu, ali samo jedan zalutali metak i ode sve u pi mile majke. Napad za napadom, ubačaj s jednog, s drugog boka, Ukrajinci to manje više uspješno rješavaju. Nakon kornera jedna lopta dolazi do Sušića, poteže malo van 16 i - greda! Skoro identična lopta kao protiv Karagandija, ali epilog nesretniji. Još 10ak decibela izbija sa tribina, ma može se to, malo nam i sreće treba!

Vršo bježi po desnoj strani, Strinić ga nije dobro ispratio, gleda kome će, srednja visoka lopta, taman daleko od golmana da ne smije izaći po nju, Maglici malo visoka, ostatak obrane gleda...ravno na Kusina prsa, smirivanje, dvojica dolijeću klizećim startovima, golman kao leopard spreman na spasonosni skok, ali je Kuso između svih tih nogu provlači, doduše od nečije je noge malo skrenula, taman da ostavi Bojku nemoćnog. 2-1!!! 68'!!!

Kamen sa srca je pao! Pao je drugi gol, odmah se lakše igra. Hajduk sada igra onaj pravi Tudorovski sistem, stalni trk, kretanje, prebacivanje strana, ubačaj za ubačajem, dobra prilika Maglici i - ništa! Dobri stari Maglica... Još jedan šut Caktaša, nezgodna lopta ali uhvatljiva za Bojku. Publika viče OĆEMO JOŠ, Dnjipro apsolutno ne može ništa prema naprijed, taman i kad krenu, obrana to časkom rješava, MM primiruje, nazad do Kalinića i ponovo krećemo ispočetka.

Euforija kod igrača nakon par minuta opsade spada, intenzitet napada je nešto manji. Tu i tamo kakva poluprilika ali ništa, kao da im je dosta tih 2-1. Ali ne momci, to je za produžetke. Treba još jedan. Bar!

Par minuta do kraja, ponovo trzaj Dnjipra prema naprijed, čak je i više igrača krenulo, ali Maloča pravovremeno presijeca loptu i odmah za Caktaša, Caktaš traži Sušića, Sušić vidi Mezgu na lijevoj strani u trku, odlična lopta u for, Mezga prima, Maglica u punom trku kao da ga čeka vrela pizda, Mezga zavrće, Maglica bježi obrani, glavom i - gol!!!! Od stativu je ušla unutra, Bojka je nemoćno gledao kako se šulja u gol, maglica crknut od trka, nije se ni probao ustati a već su ga zakopali suigrači. Delirij na stadionu. Par orgazama, nekoliko osoba je izgubilo svijest, a Tudoru je viđena suza u oku! Ali nije gotovo! Tek je 87'!

Upozorava na to i Tušo, ajmo odraditi utakmicu do kraja. Not over 'til the fat lady sings kaže izreka na engleskom. Proba nešto Dnjipro, nema im sada više spasa, idu va bank. Hajduk se nesvjesno povukao, kao da im je dosta, ne idu više naprijed, a Dnjipro napada... Zadnjih par minuta kao da je igrač manje u nas a ne u njih! Netko je napravio faul, negdje na 40ak metara. Prva minuta sudačke nadoknade od njih 4 je prošla. Idu naprijed, samo golman za sada ostaje pozadi. Nabačaj ide.... ništa! Netko ju je skrenio u korner. Sada su već 2 minute pune prošle, pa u pičku materinu more li to malo brže?! Nokti se grizu, uče se buče se (ne ona rasistička huka da se odmah ogradimo, FARE fuck you), lopta ide iz kornera, boksa to Kalinić, odbijanac dolazi do nekoga na 20ak metara, namješta se, udarac i - FANTASTIČNA OBRANA KALINIĆA! Gotovo da nije imao posla u drugoj poli, ali je svejedno izvukao sve iz sebe, pružio se ko križanac Petra Čecha i Van Der Sara, taman da je makne iz kuta prema golu! Tapšaju ga po ramenu, bravo mali, čak mu je nečija ruka bila i na guzi (hm hm), ali nema odmora, korner je! Eto i Bojke! Izvodi se, lopta jako jako loša, prelijeće sve, netko je pokušava stići prije auta, ali nema joj spasa. 93:37 na satu. PA AJDE U PI MATERINU VIŠE ZAVRŠI!

Aut je za Hajduk, Tudor ko idiot maše i poručuje neverbalno SMIRITE IGRU NE PANIČARITE VIŠE! Vršajević daje loptu iz auta Sušiću, Sušić je prima, gradi je - faul na njemu. Ode još par sekundi, 93:47 na satu. Čeka 2-3 sekunde, gleda kome bi je, ma ne ide nitko naprijed, niti imaju snage niti volje, niti žele riskirati. No Gotal, koji je zamijeno Kusu, ipak je nešto svježije i on se otvara, Sušić mu daje finu dugu loptu, Sandro je nekako proba smirit, ali radi faul dok se gradi. Automatski širi ruke, nešto se proba prepirat sa sucem, Dnjipro želi to brzo izvesti, izvodi, ali sudac vraća odakle je pošla, upozorava Gotala. Ma nije bleso manit, zna on je da je napravio faul, ali zna i da vrijeme treba riješit... Kreće Dnjipro, 93:56 je na satu, daju zadnju dugu loptu, dugo putuje, nikako da sleti jebla mater, ali dočekuje ju Maloča glavom, ode lopta naprijed, već je 94:02 na satu, odmah loptu hvataju Ukrajinci, ali Gotal je odma krenuo na onoga s loptom, nije ju mogao iz prve nabaciti, pokušava se malo riješiti Gotala za dobar nabačaj.

ZVIŽŽŽŽŽŽŽ sinko što si nabaciva, nabacivao si veli sudac svojim potezom. ODE SVE U TRI MILE MATERINE igrači trče po terenu, komplet klupa je ustala, bjesomučno jedan drugog gonjaju, grle, plaču, cijeli stadion skače, plješće, dere se, na trenutak pomisliš da će sve skupa srušit! ALi neće, naš kao što ni Dnjipropetrovska kanonada nije srušila Hajduk. Spiker najavljuje da je utakmica Sheriff Rijeka završila 1-2 za Rijeku, ali ga nitko više i ne čuje, čuli su kad su zabili za 1-2, svakako. Odlazi ekipa pred sjever, dok se mijepaju navijačke pjesme, svatko svoju pjeva, jedni viču EUROPSKA LIGA, igrači su pred tribinom, i onda kreće... OVO JE HAJDUK! I minutu, bez prestanka, sada se cijeli stadion uključio dok se igrači nastavljaju kretati prema ostalim tribinama po svoj jebeno dobro zaslužen pljesak.

Ne odlazi se sa stadiona niti 10 minuta poslije kraja, nešto malo se ispraznilo, ali ne žele ljudi ić, žele upiti svaki ovaj trenutak, pun emocije, pun strasti. Negdje na istoku, jedan postariji čovjek, gleda i plače, prisjeća se nekih davnih vrimena kada je Hajduk harao Europom, nije to sada ni blizu, ali je osjećaj opet isti.

Oko 2.30 te noći došlo je do nestašice alkohola u svim splitskim kafićima. Policija je najavila da će biti više zaustavljanja na cesti nego inače, ali i oni su većinom pod dozom negdje i slave.

Tema na forumu došla je do 1127. stranice. U temi Jadranske igre svi jedni drugima izjavljuju ljubav i zajedno slave. Tbrzica je došao na temu, pružio čestitku uz neizostavne dojmove i stručne komentare, ali događa se nešto neviđeno - ima +57 na komentaru.

Novinari brišu pripremljene članke o tome kako Hajduk opet nije prošao, kako je propustio zaraditi, bla bla... Reić osjetio napad panike, ali je ostao živ. No neće pisati neko vrijeme...

Par razbijenih prozora, slomljena inventura u pokojem kafiću, ali neće nitko zažalit. Sutradan masovan neodlazak na posao, boli glava, bole noge, ali već se raspravlja s kim ćemo i kako ćemo u skupinama...


Sjetih se kako je Dropshotski nekada pisao scenarije za utakmice EURA 12', pa rekoh da se i ja bacim u autorske vode. Ako pogodim scenarij (bar strijelce i kretanje rezultata), želim gajbu Hajdučkog poslanu na kućnu adresu!

NAPRID BILI!

Mora san stavit cili tekst.

• Autor: Aleksandar Holiga

Ljepota je u putu, a ne u odredištu... Utakmica s Dniprom vrhunac je Hajdukove sezone, bez obzira na rezultat – uživajmo u njoj

'Nogomet će se igrati i u petak, bez obzira na rezultat protiv Dnipra,' rekao je Igor Tudor u najavi poljudskog uzvrata doigravanja za Europsku ligu. 'Općenito ne volim te nazive – povijesne utakmice, utakmice stoljeća, maturalni radovi', dodao je.

Večerašnji je susret jako bitan, možda najbitniji u posljednjih nekoliko godina i nema svrhe pretvarati se da nije. No nije sudbonosan. Hajduk svoju pravu bitku vodi iz dana u dan, pokušavajući se osoviti na zdrave noge, okajati grijehe prošlosti i višegodišnjeg propadanja te ponovno dosegnuti razinu kakvu klub takve veličine i tradicije zaslužuje. Jedna utakmica ne može presuditi ishod te borbe.

Dosta često događa se šum u komunikaciji između Hajdukovih navijača (ili barem onih najvjernijih među njima) i ostatka nogometne javnosti. Novinari apostrofiraju slabosti aktualnog igračkog kadra, kao i dojam da se momčad ne može natjecati s Dinamom u utrci za naslov. S druge strane, pak, najčešće ćete čuti stavove koji od toga uopće ne odudaraju – navijači su svjesni da je Hajduk slabašan i da, realno, ne može biti prvak.

Samo što oni to ne postavljaju kao neki veliki problem.

I dok su mediji početkom sezone raspravljali o 'velikoj krizi' i 'teškoj situaciji' u kojoj se klub nalazi, članstvo se približilo brojci od 10.000, a srušen je i rekord po broju pretplatnika (preko 6.000). Kad vide te podatke, kao i atmosferu na običnim prvenstvenim utakmicama na Poljudu ili doček poslije minimalnog poraza u Kijevu, kad svjedoče sinergiji koja u Splitu vlada između momčadi, uprave i navijača, mnogi 'sa strane' će to usporediti s nekakvom sektom. Kako to: Hajduk je uglavnom rezultatski neuspješan, a navijačka podrška samo raste? Što su ti ljudi sebi utuvili u glavu?
Pa gledajte – ti ljudi ne podržavaju Hajduk zato što je dobar, uspješan i što pobjeđuje. Oni ga podržavaju i za njega navijaju jer je njihov. Stvarna veličina kluba ne mjeri se trenutnim rezultatima, trofejima ili novcem, nego time koliko ga ljudi doživljava kao svoj – kao nešto bitno u svojim životima.

Upravo u tom segmentu klub trenutno bilježi najveći napredak. Put koji je u posljednje vrijeme prevalio put je dišpeta, otpora i ljubavi. Put prema velikom Hajduku.

Iznesene brojke najbolji su dokaz za to, kao i činjenica da je zanimanje za danima ranije rasprodani susret s Dniprom najveće još od doba kad je Hajduk igrao Ligu prvaka. I sinoćnji karusel splitskim ulicama najmasovniji je u posljednjih dvadesetak godina. Ludilo. A možete samo zamisliti kako će to izgledati večeras.

Svaka ljubav neizostavno uključuje tugu i patnju, a ne samo veselje i slavlje. Voljeti znači biti uz nekoga ili nešto u dobrim i u lošim trenucima, u zdravlju i bolesti. Kako bi to rekli Dubrovački trubaduri, koji su jednu posve navijačku melodiju zapakirali u romantični evergreen: 'ljubav nas veže i spaja', ali je istovremeno i 'preteška bol'... Kad je tako, onda razdoblja patnje i bola samo povećavaju sreću i zadovoljstvo u trenucima uspjeha.
Euforiju na stranu, Hajdukove šanse da prođe Dnipro nisu velike. Ukrajinska je momčad znatno kvalitetnija i ako klimava domaća obrana primi samo jedan gol, vrlo će teško to nadoknaditi. Tudorovi su momci u Kijevu odigrali loše prvo i vrlo dobro drugo poluvrijeme – ali u tom drugom su primili oba gola.

No šanse ima. I Dnipro ima izraženih slabosti, a Hajduk može velikim trudom i koncentracijom nadoknaditi manjak kvalitete, nošen sjajnom atmosferom na Poljudu. Mnogi se sad pitaju kako će domaća momčad, neiskusna na ovoj razini, reagirati na tu atmosferu – hoće li joj biti isključivo nadahnuće ili možda i uteg oko nogu?

Takve dvojbe ne bi trebalo biti.

Pritisak s tribina neće biti motiviran strahom od neuspjeha. U onoj stvarnoj navijačkoj pjesmi poznatoj po naslovu 'Ako ne postaneš...', Torcida je zadnjih godina već toliko puta ožalila i oprostila da je već na to naviknuta, ali nikad nije okrenula leđa. Uspjeh, a ne neuspjeh, bio bi anomalija: ako bi Hajduk kojim slučajem prošao Dnipro, gorjeli bi i nebo i zemlja u Splitu. Ako ne prođe, teško da će uslijediti neka velika drama. Hajdukova prednost je da ono što navijači od igrača traže nije da pobijede, nego da daju sve od sebe. Ništa više i ništa manje od toga.

Kao i obično, ljepota je u putu, ne u odredištu. Onaj koji Hajduk u zadnje vrijeme prelazi i broj hajdukovaca koje je digao na noge daju za naslutiti da je samo pitanje vremena kad će ovakve utakmice postati pravilo, a ne izuzetak.

Europska liga ulila bi prijeko potrebna financijska sredstva u proračun i produžila euforiju. U nogometu je svašta moguće, pa i to da ovakav Hajduk (koji katkad može biti prilično dobar, ali često i jako loš) ondje osvoji neke bodove i igra neku ulogu. Međutim, utakmica s Dniprom vrlo je vjerojatno vrhunac sezone na Poljudu – bez obzira kako završi, nje će se većina navijača sjećati i godinama je pamtiti.

Ovo iščekivanje, ova nada i istovremeno strepnja upravo su ono što donosi najveću radost i intenzitet emocija, ono što nogomet i identifikaciju s klubom čine tako bitnim. Navijači – uživajte u svemu tome. Igrači – hvala vam na ovoj prilici, ovoj radosti i ovoj strepnji. Uživajte i vi – samo dajte sve od sebe, ništa više i ništa manje od toga, i sve će biti u redu bez obzira na rezultat.

Hajduk ima aktivan rezultat i očekuje ga pun Poljud, a to znači da imaju realne šanse protiv objektivno kvalitetnije, ali nikako ne i ambicioznije ekipe. Trener Dnjipra vjerojatno kao što kaže Tudor "pili naopako" ali takve izjave se nebi trebale čuti od trenera. Nadam se da će Hajduk još jedanput uspjeti nadoknaditi rezultatski manjak iz 1. susreta i plasirati se u grupnu fazu. Bio bi to ogroman uspjeh i velika, nužno potrebna, financijska injekcija! Sretno!

Ma ne mora značiti da je dosao do rezerve. Gotal je jako loše reagirao na Tudorovu dernjavu u Kijevu, nije se priključivao obrani i nije nisša specijalno napravio. Morao je nekog napadača izvaditi da pojača liniju s onih 4-1-4-1, pa je to bio Gotal. Vjerojatno će ući umjesto Maglice u 60.min

Zao mi je sta je povuka Gotala,ona cackalica u ustima u dugopolju dosta govori,pa Gotal je od udarnog igraca dosa do rezerve,Tudor je celicna ruka ne zanimaju ga imena.

Bolji igrač od Bobića.