Jadranski derbi bez pobjednika. Puno uzbuđenja, ludila na tribinama, žestoko na travnjaku. Leon Benko postigao je pogodak za sva vremena, ali nije bilo dostatno za osvajanje tri boda. Hajduk je ostao neporažen, ekipe poravnate na ljestvici. Odlučivali su detalji, majstorija i konfuzija Riječana. Na kraju su moglu dobiti, ali nišanske sprave nisu bile namještene. Splićani su bod pošteno zaslužili. Elegancijom nizozemskog labuda Van Bastena, snagom lava, Leon Benko je u 24. minuti zapalio šibicu na benzinskoj postaji. Kantrida se »zapalila«, a Benko (osmi pogodak sezone) je naizgled »zalutalu« Tomečakovu loptu pretvorio u remek djelo za pamćenje. Slijeva volej u suprotne rašlje! Bravo majstore! Benko je »otvorio« utakmicu, razbio okove taktike. Do tada su obje ekipe bile u rovu, barikade na trideset metara, dok se na sredini terena vodila borba prsa u prsa. Igor Tudor se nije došao braniti, Hajduk je pokazao zube. Osnovni taktički cilj bio je “začepiti” sredini terena. Iluridzea je postavio na Maleša, Sušić i Pašalić igrali su agresivno na Pokrivača i Močinića. Kouassija je postavio lijevo da bi zaustavio prodore Tomečaka. Neutralizacijom posjeda lopte, oduzimanjem brzih lopti prema naprijed i maštovitih poteza (Močinić) tražio je prodor preko bokova, posebice Vršajevića, ali se Bertoša dobro nosio s pritiskom bez obzira na »portugalske grijehove«. Kvržić je zaustavio Jozinovića u ofenzivnoj igri. Riječanima je trebalo malo vremena za »čitanje« suparničke taktike, i pronalaska odgovarajućeg seruma za »splitski ugriz« presinga na igračima kreatorima. Ubrzan je protok lopte, više se kombiniralo i tražilo slobodnog igrača. Kao da je do kraja ispijen, bez posljedica, koktel nervoze i adrenalina, i Rijeka je počela igrati po svojim notama. Benko je potezom umjetnika skinuo cijeloj ekipi veliki teret s leđa. Junak Hajdukove pobjede nad Dinamom, Pašalić, mučio se s Močinićem. Pokrivač i Maleš uzeli su mjeru svojim izravnim suparnicima, diktirali su ritam. Tomečak je po desnoj strani izluđivao Kouassija i Jozinovića. Nova utakmica u nastavku, otvorena garda s obje strane. Riječani nisu iskoristili dvije prigode, Splićani su uzvratili pogotkom. Kobna je bila još jedna bočna lopta (korner), malo nereda (nije novost!) i lopta je završila u Vargićevoj mreži. Hajduk je igrao dobro, napadao je visoko, tražio prostor u riječkom defenzivnom bloku. Trebalo je trčati, pa je Kek odigrao prvu kartu, ubacio Brezovca umjesto odsutnog Sharbinija. Tudor je odgovorio s Anđelkovićem (Iluridze). Rijeka je počela opet crtati akcije, Splićani stali iza lopte. Jer i bod je za njih bio puna šaka brade. Što nije bilo Keku, jer zamijenio je veznog (Pokrivača) za napadača (Krstanovića). »Hercegovački Crouch« mogao je promijeniti utakmicu, ali nije... Svakome po bod, isti rezultat kao na Poljudu u prvoj utakmici. Riječani su bili bliže pobjedi. Splićani mogu biti zadovoljni. A voajeri koji stalno vire kroz ključanicu da bi vidjeli je li Rijeka u krevetu s – Mamićem, mogu se početi baviti sami sobom. Svojim problemima. Tudor ima dobru momčad, bit će zanimljivo u nastavku prvenstva. |