Sezona 24/25

Sahiti doveden za 240k eura od njegove prodaje Hajduku pripalo 960 k eura.

Moufi doveden bez odštete, otišao bez odštete.

Ferro doveden za 550 k eura, otišao bez odštete.

Šošić doveden bez odštete, otišao bez odštete s time da Hajduk ima pravo postotka od iduće prodaje.

Mikanović doveden za 75k eura, otišao bez odštete.

Perišić doveden bez odštete, otišao za 200k eura.

Dajaku doveden bez odštete, otišao bez odštete.

Nikola Kalinić doveden bez odštete, otišao bez odštete.

Odjida doveden bez odštete, otišao bez odštete.

Znači zadnje dvije sezone ako se odbiju juniori otišlo je 19 igrača, a na njima je od odšteta zarađeno 795 k eura. Plus još treba dodati posudbe Biuka, Rusyna, Mlakara, Gozalesa i Almene od kojih se jedino Almena pokazao kao dobra posudba.

Imali smo kvalitetu da barem jednom osvojimo u zadnjih par godina, ako ne i dva puta.

Sigur,Puki i ostali su igrači koji bi u Rijeci ili Dinamu uspješno participirali, dapače bili vođe u Rijeci.

Rijeka je osvojila titulu sa Čopom, Rukavinom, Menalom i "nekim tamo" Radeljićem.

Sve ostalo su izlike i luzerština.

Pa naravno da riba smrdi od glave. Samo u normalnim okolnostima da ti ovako nesposobno vodstvo isporučuje rezultate koji su najgori od najgorih godinama uz astronomski budžet letjeli bi x puta kroz prozor da postoji ikakva odgovornost.

Ovako se luzeri tješe da je samo bitno da Garcia ima igru pa će sve biti tip top. Imaš otpad na katu, sportskog ni nemaš, a u svlačioni smrdi ko Karepovac.

A kad smo i kod Garcie, više bi značila jedna bitna utakmica s gardom koju ćeš preokrenut, nego sto protiv Vukovara i Lokomotiva gdje ćeš si tepat da imaš mehanizme. Ja takvu utakmicu Hajduka nisam vidio ne znam otkad, a to je i jedino bitno kad dođe stani pani.

Jednostavno mi na terenu nemamo kvalitetu niti za biti prvi, niti za proći poluamatere u Europi. I tome nije kriv ni Gatuso, ni Garcija, ni Leko ni ostali treneri.

Isključivi krivac ti je sportska politika kluba koja se temelji na dovođenju isluženih zvijezda i prodaji juniora kako bi ih se moglo financirati.

Hajduk je ciljao titulu sa Lovrom Kalinićem koji je sad bez kluba, Trajkovskim koji je završio u Lokomotivi, Elezom koji će sljedeće sezone u drugu ligu, Nikolom Kalinićem koji je završio u penziji, Odjijom koji je isto završio u penziji.

Ne bojim se ja za vas. Bojim se za nas. Ne konkretno sada protiv Njemačke. Nego opcenito košarkaški. Za razliku od vas mi smo nigdje. Koji god segment pokušaš sagledati.

Stefan Miljenović (Crvena zvezda),

Bogoljub Marković (Mega), Stefan Momirov (Spartak Subotica), Nikola Kalinić (Crvena zvezda), Ognjen Dobrić (Crvena zvezda), Dušan Ristić (Kavasaki Brejv Tanders), Arijan Lakić (Partizan), Nikola Tanasković (Budućnost Podgorica), Dejan Davidovac (Crvena zvezda), Jovan Novak (King Vilki Morskije Ščećin), Filip Barna (FMP) i Luka Mitrović (CSKA Moskva).

Turci du dobili tri igrača koja su sinoc igrali Evroligu, a mi van Zvezde i Partizana koji su igrali prije dva dana, nismo dobili nikoga od nasih Evroligaša. Bice pakleno teško.

"Garcia će morati shvatiti da je Hajduk kroz svoju povijest igrao hajducki, napadački, brzo po cijenu greške i primljenog gola."

Virujem da bi Vladimir Balic sa svojim stavom i razmišljanjem bia idealna preteca s neke stange na Istoku ostatku tribine kad krenu zvižduci jer je bek vratija balun golmanu  .

Ovakve izjave zapravo utjelovljuju sve ono zajedničko šta hajducija ima u sebi i pokazuje da ne rade na sebi ništa, da se nisu makli ni milimetra iz svojih jazbina dok ostali napreduju ,neko brže a neko malo sporije ali se kreću.

Znakovito ,Balic nije bia ovako kritičan i govorljiv za vrime bivše talijanske prevare a čiji nogomet je bia baš extremno suprotan ovom njegovom "hajduckom" pogledu ,zašto? Jel možda zato šta ga je angažira veliki prijatelj Nikola Kalinić? E moj Balicu. 

Bacili smo oko na knjigu bivšeg predsjednika NO Hajduka, Aljoše Pavelina

https://www.portal.hr/novosti/sport-hr/105351-bacili-smo-oko-na-knjigu-bivseg-predsjednika-no-hajduka-aljose-pavelina

Aljoša Pavelin, bivši predsjednik Nadzornog Odbora Hajduka napisao je knjigu „Hajduk između percepcije i stvarnosti“ u kojem je opisao svoje razdoblje u klupskim strukturama. Knjiga će ovih dana u prodaju, a mi smo dobili priliku baciti oko na nju i prije službenog izlaska.

Kako se radi o publicističkom djelu na više od 300 stranica, jasno je da ću dulju pravu recenziju dati naknadno, ovo ćemo se samo osvrnuti na neke ključne dijelove. Ono što se tehnički da zamijetiti je da knjiga nije imala urednika, koji bi usmjerio tokove pripovijedanja. Stoga ovo djelo stalno lebdi između dvije krajnosti, Pavelinove želje da kaže svoj dio priče iz tog razdoblja, gotovo pa memoristike, te s druge strane da pojasni s tehničke strane rad NO Hajduka, ali da i ponudi prijedloge za poboljšanja, dakle skoro pa klasična stručna publicistika. Tako se u manje od sto  stranica razmaka može naći analiza poslovanja Bayerna, kritika Gattusa jer je u šest kola osvojio tri boda, strukturalna podjela Hajdukovog duga i onda osobna analiza tiskovne konferencije Nikole Kalinića. Radi se o tehnički gledajući jako konfuznoj strukturi, dodatno začinjenoj četvrtim poglavljem, koji je u cjelini analiza diskursa tekstova Slobodne Dalmacije, nešto što bi čovjek očekivao u seminarskim radovima na sociologiji lingvistike. Urednici knjiga postoje s razlogom, dojam je da je Pavelin bilo zbog brzine bilo zbog želje da tekst bude baš njegovo svjedočenje, žrtvovao kvalitetu.

To je tehnički dio, a sad onaj sadržajni, koji je vjerojatno bitniji svim čitateljima. Najprije, nećemo se previše dirati ovog stručnog dijela, bit će ljudi kojima je definitivno zanimljiva i struktura Bayerna ili rješavanje sportskog dijela uprave u Interu, ali to su i na drugim mjestima dostupne stvari. Možda jedino treba reći da se i Pavelin potrudio pojasniti da česti napisi o Hajdukovim dugovima nemaju osnovu, nego su pisani „otprilike“. Kaže kako se i sam nalazio u situacijama da ga privatno pitaju „kakvo je pravo stanje s financijama“. Kako navodi, Hajdukove financije su krajnje transparentne, jer svake godine objavljuju financijsko izvješće, ne postoji neki mecena sa strane, nema crnih fondova i Hajduk ne posluje kao neka polumafijaška organizacija. Ukratko, iako to nije on direktno napisao, nikakav Babo Bogdanović nije davao novce. Sve je vidljivo po objavi financijskog izvješća.

Što se onog sadržajnog dijela tiče, jedan od najzanimljivijih pasusa je onaj o imenovanju Nikole Kalinića sportskim direktorom, što se kroz dio medija tada doživljavalo diktatom NO prema novom predsjedniku Ivanu Biliću. Pavelin kaže da je situacija bila skroz obrnuta, da su se iznenadili kad im je Bilić došao s tom idejom, te da se zapravo kaje što tada nije iskorištena mogućnost da NO blokira imenovanje. Smatra da Kalinić nije bio spreman za tu funkciju u tom trenutku. U nastavku u nekoliko pasusa pojašnjava kako je tadašnji novoimenovani sportski direktor imao fundamentalni problem u razumijevanju financijskog funkcioniranja, nije želio shvatiti da su ulazni transferi ograničeni sumom ostvarenom izlaznim transferima. Pavelin drži kako je to imenovanje Kalinića stvorilo domino efekt zbog kojeg se 2025. godine nije osvojila titula, jer je među ostalim odbio prijedloge sportske komisije za trenere i sam posegnuo za Gattusom. Kojeg drži direktno odgovornim za gubitak prvenstva te u najmanje dva navrata spominje kako je u šest ključnih kola osvojio tri boda.

Medijski gledano treće poglavlje knjige će biti najzanimljivije jer govori o samom radu u NO, te se tu može pronaći krajnje zanimljivo stajalište. Naime, dojam u javnosti je bio kako se Lukša Jakobušić i taj saziv NO-a baš i ne gotive i da je atmosfera stalno bila napeta. Pavelin navodi kako je odnos s Jakobušićem bio napet, ali samo poslovno, no i korektan te da su se samo dva puta stvarno razmimoišli skroz. Drugi je bio slučaj nakon kojeg je tadašnji predsjednik kazao da odlazi na kraju mandata, a potaknut je pričom o ugovoru jednog igrača kojeg pisac ne imenuje, ali je posve jasno da se radi o Lovri Kaliniću. NO se nije složio s ugovorom koji je Jakobušić htio ponuditi Kaliniću, oni su ponudili drugu opciju koju je predsjednik odbio i tu je nastao lom. Zanimljivo je kako Pavelin negira i Jakobušićevu izjavu nakon odlaska iz Hajduka, kad je tvrdio da je imao dogovoren transfer Pukštasa za 12 milijuna i da postoje zapisi u NO o tome. Tadašnji predsjednik tog klupskog organa tvrdi da takav zapis ne postoji, da je tek bilo dogovoreno da će minimalni iznos za transfer biti deset milijuna, bez ikakvih ponuda i najava da nešto tako postoji.

Ima tu još zanimljivih pasusa, recimo pitanje skautske službe, za koju Pavelin drži da nije bila na nivou, ali bilo kakvo dodatno propitivanje o tom segmentu poslovanja su Jakobušić i Mindaugas Nikoličius zaustavljali retorikom da ne treba u to ulaziti. Intrigantan je i dio o Akademiji, gdje navodi kako su ljudi zaposleni u njoj često bili izloženi pritiscima pa i verbalnom nasilju zainteresiranih ljudi te drži da je jedan od ključeva Hajdukovog rada da se takve stvari ograniče na najmanju moguću razinu. Na kraju je Pavelin i sam sebi postavio pitanje, zašto ove loše stvari nisu mijenjali. Pojašnjava to pozicijom da su bili Nadzorni odbor i jednostavno nisu imali niti mandat niti mogućnost da naprave to.

Sve u svemu, moj dojam nakon ovog letimičnog čitanja je da je Pavelin trebao napisati dvije knjige kako bi izrekao sve što je želio. Jedan memoar gdje bi se pozabavio striktno svojim razdobljem u NO i svime onime što je to pratilo. Ova knjiga je napisana u ich formi i ne bježi Pavelin od toga da se radi o njegovom viđenju, no mogao je taj osobni dio bolje i temeljitije razraditi. S druge strane, očigledna je bila njegova nakana da podastre i stručno mišljenje o problematici NO-a u Hajduku, kao i da usporedbe s drugim klubovima, i to čak po segmentima poslovanja. Pa tako imamo i preglede stadiona u Europi usporedivih s potencijalnim budućim Hajdukovim zdanjem. Takva studiozna publicistička knjiga imala bi svoju publiku i bila bi solidna referentna točka.

Ionako bi potencijalnim članovima NO Haduka u budućnosti bilo pametno pročitati ovo djelo. I zbog stručnih dijelova, koji definitivno uvode u problematiku nogometnih klubova, ali i zbog osobnog, da se mogu pripremiti na ponešto od onog što ih čeka, prije svega medijskog i navijačkog pritiska.