Proljeće 2013. Franko Andrijašević neće pamtiti po dobrom. U derbiju protiv Dinama nepotrebno je zaradio treći žuti karton zbog grubog starta na Duji Čopu, a nakon utakmice pauze odmah i crveni karton, zbog nespretnog starta na današnjem suigraču Mislavu Anđelkoviću, koji je tada igrao za Istru.

Tek što se vratio nakon kazne, u polufinalu Kupa protiv Slavena Belupa ozlijedio je zadnju ložu, a ozljedu je vukao do kraja sezone. Mučio se, stiskao zube, pokušavao, no nije išlo.

– Cijeloga proljeća nisam spojio dvije utakmice. Krivo mi je zbog toga, no očito je da se nisam dobro zaliječio, pa se na mjestu ozljede stvorio ožiljak. Zato je bila neophodna duža pauza, zbog koje sam propustio dobar dio priprema i sada to moram nadoknaditi. Odradio sam terapije i vježbe, napokon sam zdrav, treniram punom snagom i željno čekam nastup.

U međuvremenu ste potpisali novi ugovor. Zašto su pregovori toliko dugo trajali?

– Nisu trajali dugo, samo se svakoga dana pisalo o tome, pa je tako izgledalo. Sve smo relativno brzo i lako dogovorili, u svega nekoliko sastanaka. Drago mi je što sam produžio ugovor za još jednu godinu dana, sada se mogu koncentrirati samo na nogomet.

Što je bilo sporno?

– Ništa, u pregovorima se svatko bori za svoju poziciju, a i klub i ja smo bili svjesni da je za obje strane najbolje da potpišemo produženje ugovora. Hajduk je moj klub, u kome je igrao i moj otac, znam da se ovdje ne zarađuje veliki novac, ali sam tražio da se tijekom pregovora na neki način poštuje i mene kao igrača i ono što sam do sada dao klubu. Nije to bilo bahaćenje, nisam tražio ni ovo ni ono, jednostavno, tražio sam da me klub poštuje, kao što i ja poštujem klub u kojem sam odrastao. Na koncu smo to potvrdili i potpisom, a dali su mi i "desetku", što mi je dokaz da me cijene.

Dobacivali su "mladoženjo"

Niste željeli "desetku"?

– Ne da je nisam želio, nego nisam ni razmišljao o njoj. Bio sam pozitivno iznenađen kad me trener Tudor pozvao na razgovor i pitao me želim li "desetku". Rekao sam mu da bi mi to bila velika čast i priznanje, ali da se ne želim na taj način nametati. No on je kazao da vjeruje u mene i ja sam mu zahvalan na povjerenju i časti koju mi je ukazao. Znam koju odgovornost nosi taj broj, no isto tako znam da sam se spreman nositi s tim.

Je li jedan od razloga produljenja ugovora želja da se kroz dobre igre u HNL-u nametnete izborniku Štimcu za SP u Brazilu?

– Teško je dugoročno planirati, može se sutra pojaviti zainteresirani klub i kupiti me. Znate kako je u Hajduku, situacija je takva da se prodaju svi koji dobiju zadovoljavajuću ponudu. Na meni je da igram i dajem sve od sebe, da pomognem Hajduku koliko mogu, a hoće li me to dovesti do reprezentacije.... Ja se nadam da hoće.

Jesu li svi problemi počeli kad ste zbog vjenčanja propustili derbi u Maksimiru?

– Tako nekako ispada, premda, da sad mogu vratiti film unatrag, opet bih izabrao vjenčanje, a ne derbi. Bilo je nakon toga svega, i zvižduka i dobacivanja "mladoženjo"... Meni je to bilo simpatično, nije me posebno vrijeđalo.

Kako se supruga nosi s medijskim pritiskom?

– Ona je skromna i zato izbjegava medije. Svjesni smo da se digla prašina oko našeg vjenčanja samo zato što je tog dana bio derbi. Da nije, naše vjenčanje ne bi nikoga posebno zanimalo, a ovako smo imali osjećaj da cijeli grad prati što se događa. Moram priznati da smo u zadnja dva mjeseca, dok sam liječio ozljedu i bio daleko od momčadi, napokon imali malo mira. Ovo je prvi intervju nakon jako puno vremena i moram priznati da mi je godilo biti po strani, jer sam imao vremena u miru posložiti neke stvari, razmisliti o svemu dobrom i lošem u protekloj sezoni i pripremiti se za novi početak.

Tko vam je bio najveća podrška?

– Prije svih supruga i obitelj, a onda i prijatelji, koji me uvijek podržavaju. No ne libe se oni ni kritika kad ih zaslužim. Svjestan sam da ni ja nisam uvijek u pravu, a oni mi žele dobro i na tome sam im zahvalan. Ponekad na terenu doživljavam utakmicu na jedan način, a oni s tribina na drugi, no s tribina se nekad bolje vidi. Prijatelji Goran Tocilj, Marko Erceg, Nikola Kapetanović, kum Mateo Gvozdanović... uvijek su uz mene. Ima ih još, ali ne bih želio nabrajati da se netko ne naljuti što sam ga zaboravio.

Smetaju li vam kritike?

– Od kritika ne bježim, prihvaćam ih i ako sam stvarno pogriješio, to ću nastojati ispraviti. Ja sam tip kojeg i kritike i pohvale dodatno motiviraju. Kritike me pale da sljedeći put "pojedem travu" i dokažem koliko vrijedim, dok me pohvale obvezuju da potvrdim da nisu bezrazložne.

Ivan Vuković je otišao, na odlasku su Goran Blažević i Mario Maloča... Jeste li vi spremni za ulogu vođe ove mlade momčadi?

– Vjerujem da mogu preuzeti tu ulogu. Trebat će malo vremena da uhvatim ritam, da se vratim u život jer me nije dugo bilo, no vjerujem da mogu preuzeti odgovornost vođenja momčadi. U mlađim kategorijama sam stalno bio kapetan i ne bojim se odgovornosti. Uostalom, nemam previše izbora, uz Jozinovića, Caktaša... bit ću jedan od najstarijih, a teško je očekivati da će netko od mlađih preuzeti odgovornost. Nije to tako jednostavno, znam kako je meni bilo teško kad sam tek ulazio u momčad.

Dica prvi put pred 20.000 ljudi

Kakvi su mladi suigrači?

– Gledao sam ih s tribina i na treninzima i oduševljen sam nekim stvarima. Ima jako talentiranih, samo treba s njima biti strpljiv. Tek su došli iz juniora ili s posudba. Meni je trebalo dugo da prijeđem taj prag, trebat će i njima da se naviknu na seniorski nogomet. Nas nekolicina starijih moramo im pomoći.

Koliko možete kao momčad?

– Iskreno, mislim da ćemo opet biti pri vrhu kao i prošle godine. Hajduk je uvijek Hajduk i iako nemamo pritisak osvajanja trofeja, možemo svakome zapapriti. Mladi smo i željni dokazivanja, ovo je tek početak sezone, vjerujem da ćemo biti puno bolji što vrijeme bude odmicalo. Samo treba imati strpljenja, nekima je utakmica protiv Rijeke bila prva utakmica pred 20.000 gledatelja.

Dinamo, Split i Rijeka nemetnuli su se kao papirnati favoriti...

– Oni su se najviše pojačali i po svemu bi se trebali odvojiti od ostalih na ljestvici, no neće to ići tako lako. Vjerujem da će ovo prvenstvo biti puno neizvjesnije nego proteklih godina. Velika je razlika liga od 10 ili 16 klubova, sada je koncentrirana kvaliteta u manjem broju klubova i iznenađenja su moguća u svakom kolu.

Smatrate li ovo svojim novim početkom?

– Baš tako, ovo je novi početak koji čekam s puno optimizma. U glavi sam sto posto spreman, malo mi nedostaje da i fizički budem potpuno spreman i vjerujem da mogu pomoći Hajduku da ostvari dobar rezultat u ovoj sezoni. Kad sam sto posto spreman, ničeg se ne bojim. Takav sam tip, vjerujem u sebe, vjerujem da mogu pomlađenom Hajduku, ili kako ga vi novinari zovete "dječjem vrtiću", pomoći da se digne na višu razinu.

Što ste naučili u zadnjih šest mjeseci?

– Da sam dobar igrač samo kad sam sto posto spreman.