dosta dobra rasprava
Bogomdani priča o strategiji koju Scolari ima na umu, dok
D. priča o taktici koja se prvovodi na terenu. I obojica ste u pravu, samo šta postoji jedan problem, a to je uzorak. Mislim da je uzorak utakmica premali da bi Bogomdani rekao da je Scolari karika koja koči Brazil i to je razlog zbog kojeg ću stat na stranu koju drži
D.
Scolari je u Brazilu svega par mjeseci i u tom vremenu je odigra tek nekoliko prijateljskih utakmica. Osobno mi se sviđa ko trener( btw. ima 12 uzastopnih pobjeda na klupi Brazila u službenim utakmicama
http://www2.cbf.com.br/News/Brazilian%20Main%20Team/2013/06/22/Felip%C3%A3o%20is%20one%20victory%20from%20making%20a%20mark%20in%20Sele%C3%A7%C3%A3o%20Brasileira ), ali to ću ostavit po strani, sad ću navest ono što sam vidio početkom veljače kad san pogleda Brazil-Engleska i ovo šta vidim sada i što sam vidio nedavno kad su razmontirali Francuze. Radi se dakle o razlici od neka 4 mjeseca i par prijateljskih utakmica.
A ono što sam vidio je neusporedivo s onim što se vidi sada, sjećam se te prve utakmice koju sam gleda čisto da vidim tog Neymara koji je bio smiješan jedan lik, solirao je, pucao iz svih pozicija, osjećaj za ekipu 0 bodova, malo njegovih driblinga je stvaralo višak, međutim frizura je bila na mjestu. Sjećam se da sam to gledao sa cimerom i da smo komentirali jadna mu majka ko za ovog iskrca lovu. Brazil je izgleda lošije nego Hrvatska protiv Švicarske, totalno razbijeni, svak na svoju stranu, kao da niko od nijih nikad nije igrao nogomet. Završilo je istina 2:1, ali moglo je komotno bit i 4:1, s tim da Englezi nisu bili genijalni, dapače nisu bili ništa posebno.
I onda je očito Scolari krenuo u redizajn ekipe, tu izuzev obrane uglavnom igraju oni mlađi od 24 i oni iz brazilske ige. Ekipa lagano počinje dobivat svoje jasne konture tako da niko ne može reći da su neorganizirani. Mjesta za napredak naravno ima još puno, ali neka temeljna kretanja i osjećaj kontrole igre postoji, vidljivo je da su i back-up planovi koliko toliko razrađeni (Hernanes i mjenjanje sredine iz 1-2 u 2-1, povlačenje holdera u krilo obrani), štoviše razlika je tolika da lako zaboravim da je od tog početnog sramoćenja prošlo svega 5-6 utakmica i to uglavnom prijateljskih, bez pravog i potrebnog natjecateljskog naboja, uostalom, ni ovaj Kup nije donio natjecateljsku ozbiljnost sve do polufinala.
Bogomdani, nekako mi je logično da Scolari kreće putem smanjenja rizika, na njegovom mjestu da bi se stvorio adekvatan rezultat mora iz ničega stvoriti i nekakvu igru koja će imat svoj identitet ali i koja će bit jednako učinkovita i protiv raznih Bolivija i Ekvadora, protiv Urugvaja koji je strašno kompaktna i uigrana ekipa i protiv onih a samog vrha, Španjolske i Njemačke, da u svojoj učinkovitosti ne odstupa od temeljnog identiteta. Uostalom ovo čime Španjolci teroriziraju svijet se pretvorilo u ultimativnu defanzivnu taktiku koja zauzima minimum rizika.
Možda nije to ta nogometna filozofija, nije to igra kakvu je Brazil igrao početkom osamdesetih ili to nije igra kakvom je mogao igrati 2002., ali činjenica je da Brazil trenutno nema onu super top najvišu svjetsku klasu igrača, Neymar je najbliže tome, ima potencijal, ali je još daleko da bude faca kakva je Ronado bio 2002., a o onim avangardistima iz osamdesetih neću pričat jer tada nisam bio ni u planu, sve šta sam vidio o njima, vidio sam sa youtubea.
Iz toga razloga ti: "
Samo Scolari vodi Brazil, a ne Urugvaj ili štojaznam Bugarsku. A Brazil je najnogometnija nacija na svijetu!" ne stoji, jer trenutno taj Urugvaj ima jednako širok i jak kadar ko Brazil, a u napadu su vjerojatno među top3-4 najširih na svijetu. Međutim, taj Urugvaj igra drugačiju filozofiju nogometa, u startu kreće drugačijom strategijom, o čemu ste gore pisali. Ali baš kad uzmemo primjer Urugvaja, onda vidimo koliko je Scolari trener, igra otvoreno, ali opet dovoljno organizirano, bez obzira na uigranost i mladost.
Nekad fali rizika, nekad konkretnosti, ali ima balans, ima jasnu ideju i ide prema tome da što više iskoristi potencijal. Pa ako ti ovo nije dovoljno dobro šta reći o Argentini koja ima Messija, Teveza, Higuaina, di Mariju, Pastorea koja u veznom redu ima Banengu (još jedan u krugu podcjenjenih igrača o čemu smo pričali gore) i Mascherana, obrana joj možda nije toliko raznolika i nije bogat izbor kao u Brazilu, međutim daleko je to od lošeg sa Zabaletom, Otamendijem i Burdissom...Ako imaš toliko kritika na račun Brazila koji je ne zaboravi još u procesu izgradnje ekipe, onda bi ove Argentince trebalo razapet, polit benzinom i zapalit, dok pucamo na njih browning em-dujom (okej, osobno misim da i treba, ali to nije sad poanta).
Za kraj bi se složio s ovim kako europljani imaju tu komparativnu prednost i nije sučajno da Španjolska igra Bracelonin stil, da Talijani igraju ono šta Juventus igra, da su Švabe organizirane u sistemu kakav forsira Bayern...podcjenjuje se moć automatizma, definitivno je lakše uklopit 6 novih u sistem s 4 domorodca, nego svih 11 u nešto relativno potpuno novo šta bi oni trebali savadat isključivo na osnovu svoje igračke inteligencije, bez mjesec dana treninga koje otvara veliko prvenstvo.
i za kraj, sam kraj krajeva, ne bih se nužno složio s onim sa početka, kako je dobar model da sve omladinske selekcije igraju identične formacije. Omladinske selekcije i klubova i posebno reprezentacija moraju bit oličje onog najboljeg u pedagoško-sportskom radu, mora se zasnivati na kreativnosti i praktičnosti, na razmišljanju i naprednosti, relativnoj slobodi. Za početak, da se to ostvari treba imati i energične, obrazovane i prije svega sposobne i motivirane trenere, njihove mentore kao i pripadajući kadar u vodstvu saveza i klubova. Smatram okej opcijom nešto slično šta njemci rade po svojim kampovima, odredi se nekakva okvirna filozofija, smjer prema kojem se treba gurati. Zajedničko obilježje treba biti recimo presing i onda sve selekcije nisu dužne, ali imaju preporuku igranja presinga kojeg treba implementirati u kadar koji postoji. Recimo, kako usporediti Hrvatsku prije 10 godina kad smo imali 5 stopera svjetske kvalitete, a najkreativniji igrač nam je bio Tudor, sa stanjem sada kad imamo 3-4 odlična kreativca u veznom redu, dok ćemo možda za 5-6 godina imat vrhunska krila. Iskomplicira sam u oblivion, ali zašto bi U-16 ekipa igrala 3-5-2 jer je to "nacionalna strategija" ako ima idealan kadar za igru 4-3-3 u čijim postavkama može iskoristit postojanje dva vrhunska krila i dva jaka veznjaka a nepostojanje poštenog napadača. Po mom mišljenju nije toliko važno imat taj unificirani model, koliko je važno imat stručan kadar koji će radit s tom djecom u šta se mora ulagat nenormalno puno, a naš savez, koji inače voli lovu, u svojoj genijalnoj strategiji te pozicije dijeli po principu nek svako dobije nešto, tako da su svi sretni. Dobro da išta izlazi iz tog omladinskog pogona, a ne šta smo tako visoko.
[uredio free baskia - 28. lipnja 2013. u 20:03]