Hoće li Sablić moći igrati protiv Zadra u nedjelju?

I Sablić u Hajduku!!!

sablić je navodno došao

Evo svi Hrvati u prvim ligama stranih zemalja koje su jače od HNLa. Ovo sastrane je broj igrača u odnosu na prošlu godinu. Lige posložene prema uefinim koefima.

12 Hrvata više u ligama petice u odnosu na prošlu godinu.

Ako što treba ispraviti vičite slobodno.

ŠPANJOLSKA +1
Marko Babić (Betis) – 26, lijevi bek 

ENGLESKA +1
Eduardo da Silva (Arsenal) – 24, napadač
Niko Kranjčar (Portsmouth) – 22, vezni

ITALIJA + 1
Dario Šimić (Milan) – 31, stoper
Saša Bjelanović (Torino) – 28, napadač
Dario Knežević (Livorno) – 25, stoper
Igor Budan (Parma) – 27, napadač
Ivan Jurić (Genoa) – 31, napadač 

FRANCUSKA + 3
Vedran Runje (Lens) – 31, golman
Jerko Leko (Monaco) – 27, defanzivni vezni
Marko Marić (Lille) – 24, defanzivni vezni
Ivan Perišić (Sochaux) – 18, napadač 

RUMUNJSKA =
Martin Šarić (Politehnica) – 27, napadač

NJEMAČKA +6
Jurica Vranješ (Werder) – 27, defanzivni vezni
Ivan Klasnić (Werder) – 27, napadač
Ivan Rakitić (Schalke) – 19, vezni
Ivica Olić (HSV) – 27, napadač
Robert Kovač (Borussia) – 33, stoper
Mladen Petrić (Borussia) – 26, napadač
Josip Šimunić (Hertha) – 29, stoper
Srđan Lakić (Hertha) – 23, napadač
Leon Benko (Nürnberg) – 23, napadač
Krešo Ljubičić (Eintracht) – 18, lijevi ofanzivni vezni
Andre Mijatović (Arminia) – 27, stoper
Ivo Iličević (Bochum) – 20, vezni
Kristijan Ipša (Energie) – 21, stoper
Mario Cvitanović (Energie) – 32, lijevi bek
Stiven Rivić (Energie) – 21, napadač
Mario Vrančić (Mainz) – 18, vezni 

NIZOZEMSKA =
Joey Didulica (AZ Alkmaar) – 29, golman
Danijel Pranjić (Heerenveen) – 25, lijevi bočni 

RUSIJA ?
Ivica Križanac (Zenit) – 28, stoper
Stipe Pletikosa (Spartak) – 28, golman
Tomislav Dujmović (Amkar) – 26, vezni
Hrvoje Vejić (Tomsk) – 30, stoper
Igor Novaković (Tomsk) – 30, desni ofanzivni

UKRAJINA - 2
Darijo Srna (Šahtar Donjeck) – 25, desni bočni
Goran Sablić (Dynamo Kijev) – 27, stoper
Mladen Bartulović (Dnjipro) – 20 lijevi bočni
Denis Glavina (Dnjipro) – 21, lijevi bočni
Dario Brgles (Arsenal Kijev) – 30, vezni
Ivica Pirić (Arsenal Kijev) – 30, vezni

BELGIJA -1
Ivan Leko (Club Brugge) – 29, vezni
Ivan Bošnjak (Genk) – 28, napadač
Goran Ljubojević (Genk) - 24, napadač
Tomislav Mikulić (Genk) – 25, stoper
Dario Smoje (Gent) – 27, stoper
Dražen Gović (Mouscron) – 26, napadač
Mario Carević (Lokren) – 25, vezni
Nikica Jelavić (Zulte-Waregem) – 21, napadač
Ivan Milas (Mons) - 32, stoper
Antun Dunković (Mechelen) – 26, defanzivni vezni

TURSKA -1
Stjepan Tomas (Galatasaray) – 31, stoper
Ivan Turina (Xanthi) – 26, golman 

BUGARSKA
Igor Tomašić (Levski) – 30, stoper 

GRČKA -2
Mario Galinović (Panathinaikos) – 30, golman
Anthony Šerić (Panathinaikos) – 28, lijevi bek
Tomislav Butina (Olympiacos) – 33, golman
Dario Krešić (Panionios) – 23, golman
Darko Miladin (Ergotelis) – 30, desni bek
Mario Budimir (Ergotelis) – 21, napadač
Zdravko Popović (OFI Kreta) – 23, napadač 

ŠVICARSKA =
Krešimir Stanić (Zurich) – 22, napadač
Mijat Marić (St. Gallen) – 23, obrambeni/ def. vezni
Vedran Ješe (Thun) – 26, stoper 

DANSKA =
Dario Mijatovic (Vejle) – 22, desni bek 

AUSTRIJA +3
Niko Kovač (Salzburg) – 35, vezni
Marin Matoš (Salzburg) – 18, vezni
Mario Majstorović (Austrija Beč) – 30, obrambeni
Mario Tokić (Rapid Beč) – 31, stoper
Mario Bazina (Rapid Beč) – 31, napadač
Mate Bilić (Rapid Beč) – 26, napadač
Željko Pavlović (Tirol) – 36, golman
Silvije Čavlina (Lask) – 30, golman
Davorin Kablar (Lask) – 30, stoper
Mario Mijatović (Lask) – 26, napadač

IZRAEL ?
Tvrtko Kale (Beitar) – 33, golman
Giovani Rosso (Maccabi Haifa) – 34, vezni
Ivan Režić (Maccabi Telaviv) – 27, vezni
Hrvoje Kovačević (Bnei Yehuda) – 24, vezni 

MAĐARSKA
Sandro Tomić (Budapest Honved) – 34, golman


Milan Rapaić ()
Igor Bišćan ()

počinje austrijsko prvenstvo pa i naši gastarbajteri su ponovo u igri... Silvije Čavlina branio protiv karntena i to bez greške...dinamo kijev dobio na penale šahtjor 6:4 u superkupu...srna je ozljeđen pa nije igrao...dok je bušić cijelu utakmicu bio na klupi i nije ušao...bojim se da ni neće dobit šanse ove sezone...mislim da ni sablić nije bio u ekipi jer je ozljeđen...a to sve se mora saznat preko njihove ćirilice koju sam jedvao nekako slovkao

Junaci koji su uništili najviše neprijateljskih tenkova

Pukovnik Marko Babić, ujedno zapovjednik Trpinjske ceste, s još petnaestak prijatelja iz ulice, nakon pogibije dvanaest redarstvenika u Borovu Selu, stavlja se raspolaganje tadašnjem zapovjedniku, danas general-bojniku Blagi Zadri i Tomislavu Merčepu. Išli su u akcije, gdje god je trebalo. Babić kaže kako su u početku zapravo bili prvi neformalni interventni vod. Krajem svibnja 1991. godine, Blago Zadro ga postavlja za zapovjednika Trpinjske ceste. Osnivaju se krizni stožeri po mjesnim zajednicama.

Nismo mislili da bi moglo doći do rata
- Tada nisu bile vojne formacije, niti smo bili vojno obučeni. S obzirom da su to bili počeci, nismo niti razmišljali da bi do rata moglo doći jer smo smatrali da to Europa neće dopustiti, te da će sve završiti na nekim «čarkama» - prisjeća se Babić.
Nakon Borova Sela, priča zapovjednik Trpinjske ceste, srpske paravojne postrojbe iz svojih uporišta (srpskih sela, o.p.) su ih povremeno počeli granatirati minobacačima, topništvom.
- U početku je to bilo svaki drugi, treći dan, a kasnije svakodnevno, pa čak i nekoliko puta dnevno, naročito u drugoj polovini lipnja. Također su se četnici iz sela Borovo počeli uvlačiti u grad, u Novu Banijsku, Ličku, Kozaračku. Eskalacija nasilja nije bilo samo granatiranje, već su četnici počeli napadati i pješačkim naoružanjem, snajperima i mitraljezima, i noću i danju, a posebice su noću pucali po kućama te se hrvatsko stanovništvo počelo iseljavati – kaže on.

Prva oslobodilačka akcija
Prva veća akcija bila je 4. srpnja 1991. godine, po Babićevim riječima, to je prva oslobodilačka akcija u Domovinskom ratu koja je imala za cilj osloboditi samo jedan kvart u gradu Vukovaru. On osobno nije sudjelovao u toj akciji i ona se odvijala pod vodstvom Blage Zadre i Miljenka Filipovića, današnjeg generala Hrvatske vojske koji se nalazio sa skupinom svojih vojnika na Opatovcu sa zadaćom da obučava mlade koji su se prijavili u Zbor narodne garde. Akcija je u potpunosti uspjela. Govori se da je neprijatelj imao na desetke gubitaka dok su naši imali samo jednog poginulog.
- To je bila naša prva pobjeda u Vukovaru - kaže Babić. Nakon toga su pojačana granatiranja i u to vrijeme branitelji su dobili prvi minobacač prema kojem je u strojari izrađeno još nekoliko koji su bili bez nišanskih sprava. Prva granata koja je ispaljena s naše strane s pozicije mjesne zajednice Alozije Stepinac promašila je cilj po pravcu kilometar, a po daljini dva kilometra i pogodila dalekovod koji spaja pet srpskih sela, Pačetin, Bobotu, Veru, Trpinju i Lipovaču u kojima je nestalo električne energije. Naravno da je u tim selima zavladala panika. Počela je priča da su došle specijalne ustaške postrojbe, iako je to bila puka slučajnost. I poslije su se događale takve slučajnosti koje nisu imale logično objašnjenje.

Smjena Merčepa
U kolovozu dolazi zapovijed iz Zagreba o smjeni Tomislava Merčepa i tada je počeo svatko vući na svoju stranu, jer su ostali bez zapovjednika. Od Zagreba su branitelji tražili da pošalju stručne osobe koje će znati organizirati i voditi branitelje Vukovara koji su cijeli kolovoz bili bez zapovjednika. Neprijatelj je pojačao napade, a 24. kolovoza napali su ih i avionima. Bila su to tri super Galeba G-4, koji su granatirali silos na Đergaju. Tada su upravo s tog silosa oborena dva neprijateljska aviona, dok se treći zadimio i uspio otići put Beograda. Od tada su viđali samo MIG-ove.

Tenkovi na Trpinjskoj cesti
Već 25. kolovoza iz vukovarske vojarne poslali su kolonu tenkova na Trpinjsku cestu. Iako su branitelji na ulazu na Trpinjsku cestu postavili vagon, neprijatelj ga je uspio probiti i proći. Tada je počela borba u kojoj je poginuo Božo Bjonda, specijalac iz Lučkog, koji je u Vukovar došao s pokojnim Robertom Zadrom. I taj je napad uspješno odbijen, a u povratku do vojarne jedan je tenk ostao na vukovarskoj obilaznici s izlikom da je u kvaru. To je, naime, bila samo farsa, jer su time presjekli komunikaciju braniteljima. Već sutradan je uslijedio prvi pješačko-tenkovski napad na Vukovar. Bio je to prvi pokušaj zauzimanja Grada. Iz smjera Trpinje i Lipovače četnici su uz pomoć JNA, tenkova i transportera pokušali zauzeti Borovo naselje i ući u središte grada. Borbe su trajale cijeli dan i tada je poginuo Vinko Budimir-Slon i još nekoliko branitelja. To su bili i prvi bliski susreti s tenkovima, a prvi je tenk zaustavila ručna bomba koju je bacio Zoran Sablić. Nakon toga bilo je «primirje» sve do početka rujna 1991. Tada dolaze veliki i mali Jastreb.

Proboj
Na Trpinjskoj cesti je neprijatelj dnevno napadao i po tri puta u pet dana i nisu uspjeli proći. To je bio drugi žestoki napad na grad Vukovar. Treći je napad uslijedio 2. listopada 1991. s ciljem da Vukovar stave u potpuno okruženje što su i uspjeli. Četvrti napad je uslijedio 16. listopada kada je poginuo Blago Zadro i neprijatelj je tada promijenio taktiku. Išli su na nasilni prijelaz preko rijeke Vuke kod Bobotskog kanala sa zadaćom da Vukovar podijele na dva dijela. Imali su uspjeha dok se branitelji nisu reorganizirali i kada su ih odbili u kontranapadima i nanijeli neprijatelju goleme gubitke. Bila je to kulminacija bitke. Branitelji su kroz četiri ofenzive imali već puno poginulih i ranjenih. Najmanje je bio oko 1.000 ranjenih branitelja i oko 200 poginulih. Nije više bilo niti streljiva, a i nedostajalo je ljudstva. Posljednja, peta ofenziva počela je 3. studenog 1991. kada Srbi poučeni iskustvom odnosno neuspjehom kojeg su doživjeli kreću korak po korak na svim crtama obrane. Bio je to pakleni studeni u kojem Babić sa nekolicinom branitelja 13. studenog odlazi u proboj s nekoliko svojih suboraca da bi doveo svježe snage. Međutim, kako i nije bilo previše sluha za njihove vapaje nakon sastanka s pokojnim predsjednikom Tuđmanom i ministrom Gojkom Šuškom u Zagrebu, nakon povratka u Vinkovce pokušava doći do Vukovara, ali uzalud. Sve je već bilo gotovo.
Piše Jasenka Vrdoljak