Početkom svibnja ove godine Benjamin Perasović tiho je ušao u Fini kutić, maleni zagrebački restoran poznat po izvrsnim jelima i obiteljskoj atmosferi. Dok je naručivao obrok, nekolicina prisutnih gostiju odmah se počela došaptavati: "Gle, to je onaj poznati sociolog". Nitko od njih nije imao pojma da je taj sociolog četiri godine bio predsjednik Nadzornog odbora Hajduka.

Perasović u te četiri godine nikad nije imao potrebu istupiti, promovirati se ili na bilo koji način iskazivati važnost zbog moći koju mu je omogućila funkcija na Poljudu. Zato mnogi nemaju pojma da je uopće bio u Hajduku, a kamoli u poziciji izravno krojiti politiku kluba.

Perasović je bio taj koji je kao predsjednik NO-a u jako teškim vremenima za Hajduk odustao od svih procedura i pravilnika te osobno nazvao Lukšu Jakobušića kako bi ga vratio na Poljud, ali ovaj put u ulozi predsjednika. Dao mu je ključeve kluba u ruke i potpuno odriješene ruke.

"Ne možeš imati lidera ako mu istovremeno ne daš i snagu autoriteta."

Jakobušić je bio taj koji je od prvoga dana donosio odluke i one se u Perasovićevu mandatu nikada nisu preispitivale. Koliko god im se neke vjerojatno i nisu sviđale. Dakako da je Jakobušić svaku odluku morao argumentirati i paziti da ne izlazi iz okvira koje je s Nadzornim odborom dogovorio nakon dolaska.

Kako je danas u Hajduku? Pitao sam to Perasovića nakon što sam mu se predstavio jer se u četiri godine njegova boravka u Hajduku nikad nismo sreli.

- Nije moje da to komentiram, samo ću reći da mi se neke stvari ne sviđaju - kratko je odgovorio Perasović.

Neke stvari koje se događaju u Nadzornom odboru?

- Nemojte inzistirati - poručio je napuštajući Fini kutić sa smiješkom.

Nakon što je Perasoviću i njegovu NO-u mandat istekao u srpnju 2022., naslijedili su ih novi članovi na čelu s Aljošom Pavelinom. Njihov pogled na ulogu Nadzornog odbora vrlo je brzo postao bitno drugačiji od Perasovićeve ekipe. Prvi veliki sukob na relaciji Jakobušić - NO zbio se u kolovozu 2023. kada je Nadzorni odbor bio protiv toga da Hajduk dovede Filipa Uremovića. Ne zato što su ga smatrali lošim igračem, nego su smatrali da je dogovorena plaća prevelika za klub poput Hajduka. Jakobušić je tada ipak "pobijedio", ali bilo je jasno da se idili u odnosima bliži kraj.

Kulminacija Jakobušićeva sukoba s Pavelinovim Nadzornim odborom eskalirala je u prosincu. Jakobušić je pred NO izašao s već pripremljenim novim ugovorom za kapetana Lovru Kalinića, ali Pavelin i društvo su to odbili prihvatiti. Šokirani Jakobušić nikako nije mogao shvatiti motive te odbijenice. Kalinić je bio kapetan, prvi senator koji se vratio na Poljud na Jakobušićev poziv i koji je dotad igrao besplatno jer je Aston Villa plaćala kompletan ugovor. Kalinić je u to vrijeme sjedio na klupi, nakon što je Ivan Lučić sjajno iskoristio vrijeme dok je kapetan zbog ozljede bio izvan stroja.

Nikola Kalinić

 

Damir Krajac/Cropix

Svjestan važnosti Lovre Kalinića, Jakobušić mu je pripremio novi ugovor kako bi pokazao da klub itekako misli na svog kapetana. Uz to je imao plan transferirati ga na ljeto kako bi Hajduk nešto i zaradio. Međutim, nepokolebljiv stav NO-a sve je Jakobušićeve planove bacio u vjetar. Poprilično bijesan, Jakobušić je Pavelinu i društvu poručio sljedeće:

"Neka ovo obavezno uđe u zapisnik: vi ste današnjom odlukom da odbijete novi ugovor za Lovru Kalinića vjerojatno presudili Hajdukovoj utrci za naslov. Ako ne osvojimo naslov, vi ćete biti krivci jer ste ovom odlukom žestoko narušili mir u svlačionici".

Čini se da je gubitak naslova bio samo prvi korak u nizu mnogih koji su ekspresno doveli do teškog urušavanja kluba. Ne vjerujem da bi Hajduk bio prvak i da je Lovre Kalinić dobio novi ugovor, ali tada je već bilo jasno da Pavelin i Nadzorni odbor kreću u misiju preuzimanja upravljanja Hajdukom te da su Jakobušićevi predsjednički dani odbrojani. To se koji mjesec poslije i formalno dogodilo.

Nije Pavelinov Nadzorni odbor napravio nešto što na Poljudu već nije bilo viđeno. Sjetite se kako su Marasović i Šalinović 2016. praktički bez pravog povoda smijenili Marina Brbića jer "nije bio dovoljno ambiciozan". Pa su na mjesto predsjednika instalirali Ivana Kosa, Osječanina koji nije imao baš niti jednu referencu da postane predsjednik Hajduka. Međutim, Marasovića i Šalinovića jednostavno je opila važnost i snaga koju su dobili preuzevši Nadzorni odbor. Osjetili su se toliko moćni da su pomislili kako o nogometu znaju toliko puno da će svojim idejama vinuti Hajduk barem do skupina Lige prvaka. Završilo je tako što su Hajduk praktički doveli do prosjačkog štapa. To je bilo i sasvim logično za nekoga tko pomisli da s nekoliko dana boravka u klubu o nogometu zna već gotovo sve.

Hajduk je u sivilu i prosječnosti živio sve do studenoga 2022. kada je Perasović doveo Jakobušića. Bio je to na neki način i povijesni trenutak jer je Nadzorni odbor prvi put bez fige u džepu dao maksimalne ovlasti čovjeku koji je bio dokazan i prepoznatljiv u svijetu sporta kao čelnik vaterpolista Juga. Vaterpolo nije nogomet, ali Jakobušić je stigao kao čovjek koji je u svom sportu pokorio Europu. U sljedeće tri godine Hajduk je dosegao nevjerojatne razine po pitanju članova i broja navijača na tribinama. Posložio je Jakobušić i klub, drastično povećao prihode na svim razinama, donio dva Kupa, ali ne i prvenstvo. Jakobušić je briljirao na svim razinama, osim na samom nogometnom terenu. A Hajdukov osnovni posao ipak je nogomet.

Jakobušićeva smjena stoga nije bila bez temelja, ali problem je u tome što su se Pavelin i društvo u NO-u očito vodili i nekim drugim motivima. I njih je opila moć vladanja Hajdukom, pa su u tako euforičnom stanju vukli neobjašnjive poteze.

Najprije su za Jakobušićeva nasljednika već dogovorili Josipa Pavića, proslavljenog vaterpolskog golmana, zanemarujući činjenicu da je nakon igračke karijere radni vijek proveo isključivo u političkim strukturama. A jedan od glavnih postulata Našeg Hajduka jest da u klubu ne može raditi nitko tko je na bilo koji način povezan s politikom. Nevjerojatan gaf Pavelina i društva.

Zamjenu za Pavića uskoro su pronašli u Ivanu Biliću, čiji je CV gotovo pa jednako siromašan kao i onaj Ivana Kosa. Ne postoji parametar prema kojemu Bilić može biti (uspješan) Hajdukov predsjednik. Stoga je bilo logično zaključiti da je postavljen samo zato da bi slijedio naputke Pavelina i Nadzornog odbora.

Aljoša Pavelin, Ivan Bilić

 

Tom Dubravec/Cropix

Imenovanje Nikole Kalinića sportskim direktorom još je jedan dokaz nogometnog neznanja ekipe koja vodi Hajduk. Ne zbog Kalinićeva neiskustva, nego zbog - karaktera. Kalinić je sve ono što Pavelin i društvo ne žele, individualac koji radi isključivo po svome, nezgodniji i od Jakobušića. Kalinić im je potom u klub doveo Gennara Gattusa (kojem je prethodio još jedan poljudski cirkus, taj put s Ivanom Jurićem u glavnoj ulozi), karakterno i nogometno još tvrđeg lika. Pavelinova ideja o nekom Hajduku slaganom po viziji Nadzornog odbora preko noći je pala u vodu. Doduše, još uvijek nismo uspjeli niti doznati o kakvoj se ideji radi. Što je još bolje, Kalinić i Gattuso nisu je uspjeli shvatiti, pa je netko došao na ideju da to presiječe na jednostavan način - uručiš Kaliniću otkaz i nastaviš svojim putem.

Međutim, tu su se malo prevarili. Nisu ni nakon nekoliko mjeseci shvatili tko je Nikola Kalinić izvan terena. Možeš mu reći što god hoćeš, ali ne možeš ga ušutkati ako osjeti nepravdu. Kalinićeva presica nakon otkaza koji je već tjednima visio u zraku stoga je izgledala poput opjevanog serijala o Rockyju. Bombardirao je nemilice i Bilića i Pavelina iz runde u rundu. Zasad su još na nogama, ali bojim se da takve udarce nitko ne može preživjeti. S Lovrom Kalinićem Pavelinova je era počela, a s Nikolom Kalinićem mogla bi završiti.

Nesretni Bilić pokušao se izvući brzopoteznim rješenjima. Sazvao je presicu odmah nakon Kalinićeve kako bi sada on bio taj koji udara. Kakva pogreška! Ivan Bilić koji ima tri mjeseca nogometnog staža - u kojem se nije niti pokušao nametnuti na bilo kakav način - udara po Nikoli Kaliniću, proslavljenom centarforu, igraču koji je 15 godina igrao za nogometne velikane. Neuvjerljivi i mekani Bilić se svakom izjavom dodatno zakopavao, očito nesvjestan da je Kalinićev istup bio toliko izravan i da je djelovao toliko iskreno da je teško pronaći nekoga tko neće vjerovati u njegove riječi. Usput, nije nam Bilić uspio objasniti zašto je Kalinić smijenjen, premda je tek dobio ugovor.

Bilić je u tom svom očaju uspio čak izjaviti da će novi sportski direktor vrlo brzo doći na Poljud, ali da ne smije dirati Gattusa!? Prije toga je objasnio da je on dvije hijerarhijske razine iznad Gattusa pa zato nema što s njim razgovarati. Kakav cirkus... Kad smo već kod Gattusa, tražio je Talijan izravni razgovor i s Bilićem i s članovima Nadzornog odbora nakon što su mu drugi put odbili odlazak u karantenu prije utakmice. Posljednji je put to bilo uoči utakmice s Osijekom. Želio je osobno upoznati Pavelina i društvo, vidjeti tko si ti ljudi koji vuku njemu toliko apsurdne poteze, ali ta mu želja još nije ispunjena. I vjerojatno neće niti biti jer samo je pitanje kad će se i na koji način Gattuso i Hajduk rastati.

I tako se Hajduk od velikog kandidata za naslov u nekoliko mjeseci srozao na korak do provalije. Gradivo koje se prolazilo 2016. iznova se uči i 2024. Nekolicina navijača koja je u ruke dobila klub poput Hajduka preko noći pomisli da ima nogomet u malom prstu.

Na društvenim mrežama i u brojnim anketama velika je većina očekivanog stava da su za novo propadanje Hajduka najviše krivi udruga Naš Hajduk i članovi Nadzornog odbora. Kalinića krivi jedan do dva posto anketiranih. Stoga je presuda čelnicima već izrečena, pitanje je samo kad će se i formalno provesti.

A što ćemo s Hajdukom? Jakobušić je u tri i pol godine mandata pokazao kako su neistinite tvrdnje da ne postoji čovjek koji samostalno može voditi Hajduk. On ga je vodio potpuno suvereno, sa svim svojim dobrim i lošim odlukama. Perasović je u četiri godine mandata pokazao da se može složiti i Nadzorni odbor koji shvaća što mu je osnovni zadatak i koji odluke prepušta onima koji su izabrani da ih donose i koji svojim potpisom za njih odgovaraju.

S druge strane, legitimno je pitati se jesu li Jakobušić i Perasović samo iznimke? I treba li Naš Hajduk s Gradom Splitom, koji je većinski vlasnik, dobro promisliti o tome na koji način pronaći model koji će biti efikasniji od postojećeg. Jer, ovaj nakon više od 12 godina nije ni izbliza dao željene rezultate ili pomake. Dapače, Hajduk je ponovno u slobodnom padu. S debelim manjkom novca, skupim i kvalitetom upitnim igračima, a vođen ljudima koji evidentno nisu dorasli takvom zadatku. Pitanje je i kako bi se oni mnogo iskusniji i stručniji snašli u tako teškim okolnostima.

Početkom svibnja ove godine Benjamin Perasović tiho je ušao u Fini kutić, maleni zagrebački restoran poznat po izvrsnim jelima i obiteljskoj atmosferi. Dok je naručivao obrok, nekolicina prisutnih gostiju odmah se počela došaptavati: "Gle, to je onaj poznati sociolog". Nitko od njih nije imao pojma da je taj sociolog četiri godine bio predsjednik Nadzornog odbora Hajduka.

Perasović u te četiri godine nikad nije imao potrebu istupiti, promovirati se ili na bilo koji način iskazivati važnost zbog moći koju mu je omogućila funkcija na Poljudu. Zato mnogi nemaju pojma da je uopće bio u Hajduku, a kamoli u poziciji izravno krojiti politiku kluba.

Perasović je bio taj koji je kao predsjednik NO-a u jako teškim vremenima za Hajduk odustao od svih procedura i pravilnika te osobno nazvao Lukšu Jakobušića kako bi ga vratio na Poljud, ali ovaj put u ulozi predsjednika. Dao mu je ključeve kluba u ruke i potpuno odriješene ruke.

"Ne možeš imati lidera ako mu istovremeno ne daš i snagu autoriteta."

Jakobušić je bio taj koji je od prvoga dana donosio odluke i one se u Perasovićevu mandatu nikada nisu preispitivale. Koliko god im se neke vjerojatno i nisu sviđale. Dakako da je Jakobušić svaku odluku morao argumentirati i paziti da ne izlazi iz okvira koje je s Nadzornim odborom dogovorio nakon dolaska.

Kako je danas u Hajduku? Pitao sam to Perasovića nakon što sam mu se predstavio jer se u četiri godine njegova boravka u Hajduku nikad nismo sreli.

- Nije moje da to komentiram, samo ću reći da mi se neke stvari ne sviđaju - kratko je odgovorio Perasović.

Neke stvari koje se događaju u Nadzornom odboru?

- Nemojte inzistirati - poručio je napuštajući Fini kutić sa smiješkom.

Nakon što je Perasoviću i njegovu NO-u mandat istekao u srpnju 2022., naslijedili su ih novi članovi na čelu s Aljošom Pavelinom. Njihov pogled na ulogu Nadzornog odbora vrlo je brzo postao bitno drugačiji od Perasovićeve ekipe. Prvi veliki sukob na relaciji Jakobušić - NO zbio se u kolovozu 2023. kada je Nadzorni odbor bio protiv toga da Hajduk dovede Filipa Uremovića. Ne zato što su ga smatrali lošim igračem, nego su smatrali da je dogovorena plaća prevelika za klub poput Hajduka. Jakobušić je tada ipak "pobijedio", ali bilo je jasno da se idili u odnosima bliži kraj.

Kulminacija Jakobušićeva sukoba s Pavelinovim Nadzornim odborom eskalirala je u prosincu. Jakobušić je pred NO izašao s već pripremljenim novim ugovorom za kapetana Lovru Kalinića, ali Pavelin i društvo su to odbili prihvatiti. Šokirani Jakobušić nikako nije mogao shvatiti motive te odbijenice. Kalinić je bio kapetan, prvi senator koji se vratio na Poljud na Jakobušićev poziv i koji je dotad igrao besplatno jer je Aston Villa plaćala kompletan ugovor. Kalinić je u to vrijeme sjedio na klupi, nakon što je Ivan Lučić sjajno iskoristio vrijeme dok je kapetan zbog ozljede bio izvan stroja.

Nikola Kalinić

 

Damir Krajac/Cropix

Svjestan važnosti Lovre Kalinića, Jakobušić mu je pripremio novi ugovor kako bi pokazao da klub itekako misli na svog kapetana. Uz to je imao plan transferirati ga na ljeto kako bi Hajduk nešto i zaradio. Međutim, nepokolebljiv stav NO-a sve je Jakobušićeve planove bacio u vjetar. Poprilično bijesan, Jakobušić je Pavelinu i društvu poručio sljedeće:

"Neka ovo obavezno uđe u zapisnik: vi ste današnjom odlukom da odbijete novi ugovor za Lovru Kalinića vjerojatno presudili Hajdukovoj utrci za naslov. Ako ne osvojimo naslov, vi ćete biti krivci jer ste ovom odlukom žestoko narušili mir u svlačionici".

Čini se da je gubitak naslova bio samo prvi korak u nizu mnogih koji su ekspresno doveli do teškog urušavanja kluba. Ne vjerujem da bi Hajduk bio prvak i da je Lovre Kalinić dobio novi ugovor, ali tada je već bilo jasno da Pavelin i Nadzorni odbor kreću u misiju preuzimanja upravljanja Hajdukom te da su Jakobušićevi predsjednički dani odbrojani. To se koji mjesec poslije i formalno dogodilo.

Nije Pavelinov Nadzorni odbor napravio nešto što na Poljudu već nije bilo viđeno. Sjetite se kako su Marasović i Šalinović 2016. praktički bez pravog povoda smijenili Marina Brbića jer "nije bio dovoljno ambiciozan". Pa su na mjesto predsjednika instalirali Ivana Kosa, Osječanina koji nije imao baš niti jednu referencu da postane predsjednik Hajduka. Međutim, Marasovića i Šalinovića jednostavno je opila važnost i snaga koju su dobili preuzevši Nadzorni odbor. Osjetili su se toliko moćni da su pomislili kako o nogometu znaju toliko puno da će svojim idejama vinuti Hajduk barem do skupina Lige prvaka. Završilo je tako što su Hajduk praktički doveli do prosjačkog štapa. To je bilo i sasvim logično za nekoga tko pomisli da s nekoliko dana boravka u klubu o nogometu zna već gotovo sve.

Hajduk je u sivilu i prosječnosti živio sve do studenoga 2022. kada je Perasović doveo Jakobušića. Bio je to na neki način i povijesni trenutak jer je Nadzorni odbor prvi put bez fige u džepu dao maksimalne ovlasti čovjeku koji je bio dokazan i prepoznatljiv u svijetu sporta kao čelnik vaterpolista Juga. Vaterpolo nije nogomet, ali Jakobušić je stigao kao čovjek koji je u svom sportu pokorio Europu. U sljedeće tri godine Hajduk je dosegao nevjerojatne razine po pitanju članova i broja navijača na tribinama. Posložio je Jakobušić i klub, drastično povećao prihode na svim razinama, donio dva Kupa, ali ne i prvenstvo. Jakobušić je briljirao na svim razinama, osim na samom nogometnom terenu. A Hajdukov osnovni posao ipak je nogomet.

Jakobušićeva smjena stoga nije bila bez temelja, ali problem je u tome što su se Pavelin i društvo u NO-u očito vodili i nekim drugim motivima. I njih je opila moć vladanja Hajdukom, pa su u tako euforičnom stanju vukli neobjašnjive poteze.

Najprije su za Jakobušićeva nasljednika već dogovorili Josipa Pavića, proslavljenog vaterpolskog golmana, zanemarujući činjenicu da je nakon igračke karijere radni vijek proveo isključivo u političkim strukturama. A jedan od glavnih postulata Našeg Hajduka jest da u klubu ne može raditi nitko tko je na bilo koji način povezan s politikom. Nevjerojatan gaf Pavelina i društva.

Zamjenu za Pavića uskoro su pronašli u Ivanu Biliću, čiji je CV gotovo pa jednako siromašan kao i onaj Ivana Kosa. Ne postoji parametar prema kojemu Bilić može biti (uspješan) Hajdukov predsjednik. Stoga je bilo logično zaključiti da je postavljen samo zato da bi slijedio naputke Pavelina i Nadzornog odbora.

Aljoša Pavelin, Ivan Bilić

 

Tom Dubravec/Cropix

Imenovanje Nikole Kalinića sportskim direktorom još je jedan dokaz nogometnog neznanja ekipe koja vodi Hajduk. Ne zbog Kalinićeva neiskustva, nego zbog - karaktera. Kalinić je sve ono što Pavelin i društvo ne žele, individualac koji radi isključivo po svome, nezgodniji i od Jakobušića. Kalinić im je potom u klub doveo Gennara Gattusa (kojem je prethodio još jedan poljudski cirkus, taj put s Ivanom Jurićem u glavnoj ulozi), karakterno i nogometno još tvrđeg lika. Pavelinova ideja o nekom Hajduku slaganom po viziji Nadzornog odbora preko noći je pala u vodu. Doduše, još uvijek nismo uspjeli niti doznati o kakvoj se ideji radi. Što je još bolje, Kalinić i Gattuso nisu je uspjeli shvatiti, pa je netko došao na ideju da to presiječe na jednostavan način - uručiš Kaliniću otkaz i nastaviš svojim putem.

Međutim, tu su se malo prevarili. Nisu ni nakon nekoliko mjeseci shvatili tko je Nikola Kalinić izvan terena. Možeš mu reći što god hoćeš, ali ne možeš ga ušutkati ako osjeti nepravdu. Kalinićeva presica nakon otkaza koji je već tjednima visio u zraku stoga je izgledala poput opjevanog serijala o Rockyju. Bombardirao je nemilice i Bilića i Pavelina iz runde u rundu. Zasad su još na nogama, ali bojim se da takve udarce nitko ne može preživjeti. S Lovrom Kalinićem Pavelinova je era počela, a s Nikolom Kalinićem mogla bi završiti.

Nesretni Bilić pokušao se izvući brzopoteznim rješenjima. Sazvao je presicu odmah nakon Kalinićeve kako bi sada on bio taj koji udara. Kakva pogreška! Ivan Bilić koji ima tri mjeseca nogometnog staža - u kojem se nije niti pokušao nametnuti na bilo kakav način - udara po Nikoli Kaliniću, proslavljenom centarforu, igraču koji je 15 godina igrao za nogometne velikane. Neuvjerljivi i mekani Bilić se svakom izjavom dodatno zakopavao, očito nesvjestan da je Kalinićev istup bio toliko izravan i da je djelovao toliko iskreno da je teško pronaći nekoga tko neće vjerovati u njegove riječi. Usput, nije nam Bilić uspio objasniti zašto je Kalinić smijenjen, premda je tek dobio ugovor.

Bilić je u tom svom očaju uspio čak izjaviti da će novi sportski direktor vrlo brzo doći na Poljud, ali da ne smije dirati Gattusa!? Prije toga je objasnio da je on dvije hijerarhijske razine iznad Gattusa pa zato nema što s njim razgovarati. Kakav cirkus... Kad smo već kod Gattusa, tražio je Talijan izravni razgovor i s Bilićem i s članovima Nadzornog odbora nakon što su mu drugi put odbili odlazak u karantenu prije utakmice. Posljednji je put to bilo uoči utakmice s Osijekom. Želio je osobno upoznati Pavelina i društvo, vidjeti tko si ti ljudi koji vuku njemu toliko apsurdne poteze, ali ta mu želja još nije ispunjena. I vjerojatno neće niti biti jer samo je pitanje kad će se i na koji način Gattuso i Hajduk rastati.

I tako se Hajduk od velikog kandidata za naslov u nekoliko mjeseci srozao na korak do provalije. Gradivo koje se prolazilo 2016. iznova se uči i 2024. Nekolicina navijača koja je u ruke dobila klub poput Hajduka preko noći pomisli da ima nogomet u malom prstu.

Na društvenim mrežama i u brojnim anketama velika je većina očekivanog stava da su za novo propadanje Hajduka najviše krivi udruga Naš Hajduk i članovi Nadzornog odbora. Kalinića krivi jedan do dva posto anketiranih. Stoga je presuda čelnicima već izrečena, pitanje je samo kad će se i formalno provesti.

A što ćemo s Hajdukom? Jakobušić je u tri i pol godine mandata pokazao kako su neistinite tvrdnje da ne postoji čovjek koji samostalno može voditi Hajduk. On ga je vodio potpuno suvereno, sa svim svojim dobrim i lošim odlukama. Perasović je u četiri godine mandata pokazao da se može složiti i Nadzorni odbor koji shvaća što mu je osnovni zadatak i koji odluke prepušta onima koji su izabrani da ih donose i koji svojim potpisom za njih odgovaraju.

S druge strane, legitimno je pitati se jesu li Jakobušić i Perasović samo iznimke? I treba li Naš Hajduk s Gradom Splitom, koji je većinski vlasnik, dobro promisliti o tome na koji način pronaći model koji će biti efikasniji od postojećeg. Jer, ovaj nakon više od 12 godina nije ni izbliza dao željene rezultate ili pomake. Dapače, Hajduk je ponovno u slobodnom padu. S debelim manjkom novca, skupim i kvalitetom upitnim igračima, a vođen ljudima koji evidentno nisu dorasli takvom zadatku. Pitanje je i kako bi se oni mnogo iskusniji i stručniji snašli u tako teškim okolnostima.

Početkom svibnja ove godine Benjamin Perasović tiho je ušao u Fini kutić, maleni zagrebački restoran poznat po izvrsnim jelima i obiteljskoj atmosferi. Dok je naručivao obrok, nekolicina prisutnih gostiju odmah se počela došaptavati: "Gle, to je onaj poznati sociolog". Nitko od njih nije imao pojma da je taj sociolog četiri godine bio predsjednik Nadzornog odbora Hajduka.

Perasović u te četiri godine nikad nije imao potrebu istupiti, promovirati se ili na bilo koji način iskazivati važnost zbog moći koju mu je omogućila funkcija na Poljudu. Zato mnogi nemaju pojma da je uopće bio u Hajduku, a kamoli u poziciji izravno krojiti politiku kluba.

Perasović je bio taj koji je kao predsjednik NO-a u jako teškim vremenima za Hajduk odustao od svih procedura i pravilnika te osobno nazvao Lukšu Jakobušića kako bi ga vratio na Poljud, ali ovaj put u ulozi predsjednika. Dao mu je ključeve kluba u ruke i potpuno odriješene ruke.

"Ne možeš imati lidera ako mu istovremeno ne daš i snagu autoriteta."

Jakobušić je bio taj koji je od prvoga dana donosio odluke i one se u Perasovićevu mandatu nikada nisu preispitivale. Koliko god im se neke vjerojatno i nisu sviđale. Dakako da je Jakobušić svaku odluku morao argumentirati i paziti da ne izlazi iz okvira koje je s Nadzornim odborom dogovorio nakon dolaska.

Kako je danas u Hajduku? Pitao sam to Perasovića nakon što sam mu se predstavio jer se u četiri godine njegova boravka u Hajduku nikad nismo sreli.

- Nije moje da to komentiram, samo ću reći da mi se neke stvari ne sviđaju - kratko je odgovorio Perasović.

Neke stvari koje se događaju u Nadzornom odboru?

- Nemojte inzistirati - poručio je napuštajući Fini kutić sa smiješkom.

Nakon što je Perasoviću i njegovu NO-u mandat istekao u srpnju 2022., naslijedili su ih novi članovi na čelu s Aljošom Pavelinom. Njihov pogled na ulogu Nadzornog odbora vrlo je brzo postao bitno drugačiji od Perasovićeve ekipe. Prvi veliki sukob na relaciji Jakobušić - NO zbio se u kolovozu 2023. kada je Nadzorni odbor bio protiv toga da Hajduk dovede Filipa Uremovića. Ne zato što su ga smatrali lošim igračem, nego su smatrali da je dogovorena plaća prevelika za klub poput Hajduka. Jakobušić je tada ipak "pobijedio", ali bilo je jasno da se idili u odnosima bliži kraj.

Kulminacija Jakobušićeva sukoba s Pavelinovim Nadzornim odborom eskalirala je u prosincu. Jakobušić je pred NO izašao s već pripremljenim novim ugovorom za kapetana Lovru Kalinića, ali Pavelin i društvo su to odbili prihvatiti. Šokirani Jakobušić nikako nije mogao shvatiti motive te odbijenice. Kalinić je bio kapetan, prvi senator koji se vratio na Poljud na Jakobušićev poziv i koji je dotad igrao besplatno jer je Aston Villa plaćala kompletan ugovor. Kalinić je u to vrijeme sjedio na klupi, nakon što je Ivan Lučić sjajno iskoristio vrijeme dok je kapetan zbog ozljede bio izvan stroja.

Nikola Kalinić

 

Damir Krajac/Cropix

Svjestan važnosti Lovre Kalinića, Jakobušić mu je pripremio novi ugovor kako bi pokazao da klub itekako misli na svog kapetana. Uz to je imao plan transferirati ga na ljeto kako bi Hajduk nešto i zaradio. Međutim, nepokolebljiv stav NO-a sve je Jakobušićeve planove bacio u vjetar. Poprilično bijesan, Jakobušić je Pavelinu i društvu poručio sljedeće:

"Neka ovo obavezno uđe u zapisnik: vi ste današnjom odlukom da odbijete novi ugovor za Lovru Kalinića vjerojatno presudili Hajdukovoj utrci za naslov. Ako ne osvojimo naslov, vi ćete biti krivci jer ste ovom odlukom žestoko narušili mir u svlačionici".

Čini se da je gubitak naslova bio samo prvi korak u nizu mnogih koji su ekspresno doveli do teškog urušavanja kluba. Ne vjerujem da bi Hajduk bio prvak i da je Lovre Kalinić dobio novi ugovor, ali tada je već bilo jasno da Pavelin i Nadzorni odbor kreću u misiju preuzimanja upravljanja Hajdukom te da su Jakobušićevi predsjednički dani odbrojani. To se koji mjesec poslije i formalno dogodilo.

Nije Pavelinov Nadzorni odbor napravio nešto što na Poljudu već nije bilo viđeno. Sjetite se kako su Marasović i Šalinović 2016. praktički bez pravog povoda smijenili Marina Brbića jer "nije bio dovoljno ambiciozan". Pa su na mjesto predsjednika instalirali Ivana Kosa, Osječanina koji nije imao baš niti jednu referencu da postane predsjednik Hajduka. Međutim, Marasovića i Šalinovića jednostavno je opila važnost i snaga koju su dobili preuzevši Nadzorni odbor. Osjetili su se toliko moćni da su pomislili kako o nogometu znaju toliko puno da će svojim idejama vinuti Hajduk barem do skupina Lige prvaka. Završilo je tako što su Hajduk praktički doveli do prosjačkog štapa. To je bilo i sasvim logično za nekoga tko pomisli da s nekoliko dana boravka u klubu o nogometu zna već gotovo sve.

Hajduk je u sivilu i prosječnosti živio sve do studenoga 2022. kada je Perasović doveo Jakobušića. Bio je to na neki način i povijesni trenutak jer je Nadzorni odbor prvi put bez fige u džepu dao maksimalne ovlasti čovjeku koji je bio dokazan i prepoznatljiv u svijetu sporta kao čelnik vaterpolista Juga. Vaterpolo nije nogomet, ali Jakobušić je stigao kao čovjek koji je u svom sportu pokorio Europu. U sljedeće tri godine Hajduk je dosegao nevjerojatne razine po pitanju članova i broja navijača na tribinama. Posložio je Jakobušić i klub, drastično povećao prihode na svim razinama, donio dva Kupa, ali ne i prvenstvo. Jakobušić je briljirao na svim razinama, osim na samom nogometnom terenu. A Hajdukov osnovni posao ipak je nogomet.

Jakobušićeva smjena stoga nije bila bez temelja, ali problem je u tome što su se Pavelin i društvo u NO-u očito vodili i nekim drugim motivima. I njih je opila moć vladanja Hajdukom, pa su u tako euforičnom stanju vukli neobjašnjive poteze.

Najprije su za Jakobušićeva nasljednika već dogovorili Josipa Pavića, proslavljenog vaterpolskog golmana, zanemarujući činjenicu da je nakon igračke karijere radni vijek proveo isključivo u političkim strukturama. A jedan od glavnih postulata Našeg Hajduka jest da u klubu ne može raditi nitko tko je na bilo koji način povezan s politikom. Nevjerojatan gaf Pavelina i društva.

Zamjenu za Pavića uskoro su pronašli u Ivanu Biliću, čiji je CV gotovo pa jednako siromašan kao i onaj Ivana Kosa. Ne postoji parametar prema kojemu Bilić može biti (uspješan) Hajdukov predsjednik. Stoga je bilo logično zaključiti da je postavljen samo zato da bi slijedio naputke Pavelina i Nadzornog odbora.

Aljoša Pavelin, Ivan Bilić

 

Tom Dubravec/Cropix

Imenovanje Nikole Kalinića sportskim direktorom još je jedan dokaz nogometnog neznanja ekipe koja vodi Hajduk. Ne zbog Kalinićeva neiskustva, nego zbog - karaktera. Kalinić je sve ono što Pavelin i društvo ne žele, individualac koji radi isključivo po svome, nezgodniji i od Jakobušića. Kalinić im je potom u klub doveo Gennara Gattusa (kojem je prethodio još jedan poljudski cirkus, taj put s Ivanom Jurićem u glavnoj ulozi), karakterno i nogometno još tvrđeg lika. Pavelinova ideja o nekom Hajduku slaganom po viziji Nadzornog odbora preko noći je pala u vodu. Doduše, još uvijek nismo uspjeli niti doznati o kakvoj se ideji radi. Što je još bolje, Kalinić i Gattuso nisu je uspjeli shvatiti, pa je netko došao na ideju da to presiječe na jednostavan način - uručiš Kaliniću otkaz i nastaviš svojim putem.

Međutim, tu su se malo prevarili. Nisu ni nakon nekoliko mjeseci shvatili tko je Nikola Kalinić izvan terena. Možeš mu reći što god hoćeš, ali ne možeš ga ušutkati ako osjeti nepravdu. Kalinićeva presica nakon otkaza koji je već tjednima visio u zraku stoga je izgledala poput opjevanog serijala o Rockyju. Bombardirao je nemilice i Bilića i Pavelina iz runde u rundu. Zasad su još na nogama, ali bojim se da takve udarce nitko ne može preživjeti. S Lovrom Kalinićem Pavelinova je era počela, a s Nikolom Kalinićem mogla bi završiti.

Nesretni Bilić pokušao se izvući brzopoteznim rješenjima. Sazvao je presicu odmah nakon Kalinićeve kako bi sada on bio taj koji udara. Kakva pogreška! Ivan Bilić koji ima tri mjeseca nogometnog staža - u kojem se nije niti pokušao nametnuti na bilo kakav način - udara po Nikoli Kaliniću, proslavljenom centarforu, igraču koji je 15 godina igrao za nogometne velikane. Neuvjerljivi i mekani Bilić se svakom izjavom dodatno zakopavao, očito nesvjestan da je Kalinićev istup bio toliko izravan i da je djelovao toliko iskreno da je teško pronaći nekoga tko neće vjerovati u njegove riječi. Usput, nije nam Bilić uspio objasniti zašto je Kalinić smijenjen, premda je tek dobio ugovor.

Bilić je u tom svom očaju uspio čak izjaviti da će novi sportski direktor vrlo brzo doći na Poljud, ali da ne smije dirati Gattusa!? Prije toga je objasnio da je on dvije hijerarhijske razine iznad Gattusa pa zato nema što s njim razgovarati. Kakav cirkus... Kad smo već kod Gattusa, tražio je Talijan izravni razgovor i s Bilićem i s članovima Nadzornog odbora nakon što su mu drugi put odbili odlazak u karantenu prije utakmice. Posljednji je put to bilo uoči utakmice s Osijekom. Želio je osobno upoznati Pavelina i društvo, vidjeti tko si ti ljudi koji vuku njemu toliko apsurdne poteze, ali ta mu želja još nije ispunjena. I vjerojatno neće niti biti jer samo je pitanje kad će se i na koji način Gattuso i Hajduk rastati.

I tako se Hajduk od velikog kandidata za naslov u nekoliko mjeseci srozao na korak do provalije. Gradivo koje se prolazilo 2016. iznova se uči i 2024. Nekolicina navijača koja je u ruke dobila klub poput Hajduka preko noći pomisli da ima nogomet u malom prstu.

Na društvenim mrežama i u brojnim anketama velika je većina očekivanog stava da su za novo propadanje Hajduka najviše krivi udruga Naš Hajduk i članovi Nadzornog odbora. Kalinića krivi jedan do dva posto anketiranih. Stoga je presuda čelnicima već izrečena, pitanje je samo kad će se i formalno provesti.

A što ćemo s Hajdukom? Jakobušić je u tri i pol godine mandata pokazao kako su neistinite tvrdnje da ne postoji čovjek koji samostalno može voditi Hajduk. On ga je vodio potpuno suvereno, sa svim svojim dobrim i lošim odlukama. Perasović je u četiri godine mandata pokazao da se može složiti i Nadzorni odbor koji shvaća što mu je osnovni zadatak i koji odluke prepušta onima koji su izabrani da ih donose i koji svojim potpisom za njih odgovaraju.

S druge strane, legitimno je pitati se jesu li Jakobušić i Perasović samo iznimke? I treba li Naš Hajduk s Gradom Splitom, koji je većinski vlasnik, dobro promisliti o tome na koji način pronaći model koji će biti efikasniji od postojećeg. Jer, ovaj nakon više od 12 godina nije ni izbliza dao željene rezultate ili pomake. Dapače, Hajduk je ponovno u slobodnom padu. S debelim manjkom novca, skupim i kvalitetom upitnim igračima, a vođen ljudima koji evidentno nisu dorasli takvom zadatku. Pitanje je i kako bi se oni mnogo iskusniji i stručniji snašli u tako teškim okolnostima.