Rezultati pretrage: tekst Nikola Kalinić, poredak po datumu

1 2 3

...

218219220

...

307 308 309

tbrzica

Potencijal za velika djela

Pristupio: 23.07.2009.
Poruka: 2.786

1.HNL 2016./17.

15. kolovoza 2016. u 11:02

Odličan članak o stanju u hrvatskom nogometu:

http://direktno.hr/en/2014/sport/57844/Je-li-uzrok-Hajdukovih-nevolja-HNS-%E2%80%93-ili-kra%C4%91a-u-vlastitim-redovima.htm

"

Prekaljeni radijski reporter Edo Pezzi završavao je javljanje s Poljuda, nakon debakla Hajduka u dvoboju s Dinamom s tragom dubokog razočaranja u glasu. Jedinu utjehu pronašao je u Torcidi – jer „ovo je fantastično, njihov klub ovako gubi, a oni i dalje pjevaju i to „Večeras je naša fešta!“. Izgovorio je to Pezzi i nikada u svojoj dugoj karijeri nije bio više u krivu.

Naime, nakon 0:4 protiv najvećeg suparnika i najžešćeg rivala, na svakom bi normalnom stadionu gledatelji zviždali, protestirali, tražili promjene. Dogodilo bi se to ( i događalo se ) u Madridu, u Manchesteru, u Milanu ili Munchenu. Ne bi ostao pošteđen zvižduka ni Pep Guardiola da ga je u Munchenu zgazila Borussija, a neće ga poštedjeti ni navijači Citya, ako ga na Etihadu zgazi United. Prije tri tjedna u Zagrebu su tribine fućkale Kranjčarovom Dinamu u prvih 45 minuta dvoboja protiv Vardara jer je Dinamo igrao katastrofalno. Umjesto toga, na kraju utakmice u Splitu, Torcida je uzvikivala samoj sebi – „Torcida, Torcida!“, a oni koji su ostali na stadionu i nisu od sramote pobjegli nakon 0:4, pljeskali su – Torcidi! Igrači su otišli u svlačionicu, o nogometu se više ne priča, već po tradiciji pokušava se baciti koji kamen prema sucu koji je bio ako ne odličan onda vrlo dobar, a javnost se zabavlja besmislenim obračunom Joška Jeličića i Marijana Pušnika na „nacionalnoj osnovi“.

A bio je to trenutak kada je teško ranjen i na aparate bačen hrvatski nogometni klub Hajduk, a na životu su ostali Torcida i čudesna udruga Naš Hajduk, nevjerojatna sportsko tranzicijska priča koja podsjeća na najblistavije trenutke hrvatske privatizacije – klub se odriče članarina u korist Našeg Hajduka koji onda tim novcem kupuje dionice kluba, i klupskim novcem postaje vlasnik kluba. Ili, za svoje aktivnosti posuđuje novac od stvarnog dioničara Tommya, pa ga tjera da dug pretvori u ugovor o sponzorstvu, a sve pred očima USKOK-a, policije, poreznjaka i svih mogućih institucija grada, županije i države. Ali, to je tema za neku drugu, mnogo opširniju priču. Ovaj ćemo se put zadržati na porazu 0:4 i izostanku bilo kakve ozbiljne reakcije nakon tog poraza. Prigovorit ćete da žurimo, da je Hajduk fantastično otvorio sezonu i da je ovo samo jedan posrtaj, da ne treba stvarati paniku. Takva je, otprilike, bila i reakcija Ivana Kosa, potpunog anonimusa koji je iz vedra neba zasjeo na mjesto predsjednika kluba u postupku koji do danas nije jasan vrlo uglednim i poštovanim navijačima „Majstora s mora“. „Sljedeći put može biti i drugačije“ – kaže Kos, koji je utakmicu u srijedu najavio riječima – „razbit ćemo Dinamo“ i pokazao da, iako je igrao nogomet, o nogometu ne zna baš puno, kao što nije znao ni njegov prethodnik Brbić, ni njegov prethodnik ..., ni njegov ..., ni ... Na veliku žalost gospodina Kosa, točno je da sljedeći put može biti drugačije, ali ne s ovakvim klubom, s ovakvom upravom i s ovakvim sastavom. Ili, zapravo, može, ali uglavnom – slučajno.

Hajduk proživljava zastrašujuću krizu čiji su temelji isključivo u financijskoj slabosti. Na veliku žalost navijača Bilih, klub je prije desetak godina financijski devastiran, nakon toga i kadrovski, a na još veću žalost svih kojima je bijela boja na srcu, napravili su to „mangupi iz vlastitih redova“. Bilo bi fantastično kada bi se krivica za spektakularne financijske dubioze mogla prebaciti na Mamića i HNS, ali to ni najveći majstori medijskog zamagljivanja nisu uspjeli, iako su uspjeli uvjeriti stotine tisuća ljudi odanih Hajduku da je za sve njihove muke, jade i razočaranja kriv samo strašni belzebub Zdravko Mamić. E, kad bi to bilo tako jednostavno. Nakon Branka Grgića krenulo je od zla na gore. Počeo je sportski strmoglav, stručna kalvarija koja je dovela do činjenice da je u posljednjih 10 sezona na klupi Hajduka izvršeno 19 trenerskih smjena, a još je neusporedivo lošija situacija u, za hrvatske klubove ključnom segmentu kluba – nogometnoj školi. Paralelno s financijskim padom Hajduka, počeli su teći i neki drugi procesi u Zagrebu. Zdravko Mamić je počeo realizirati super transfere. Iako su primjerice Boško Balaban i Jerko Leko otišli već ranije za respektabilne iznose, 2007. godina i transferi Eduarda i Čorluke označili su početak senzacionalne serije koja traje do danas. Hajduk je posljednji naslov osvojio 2005., no tada je u kvalifikacijama za Ligu prvaka teško stradao od Debrecena. Prva dva sljedeća naslova Dinamo je zaustavljan u europskim pokušajima, ali već 07/08 Dinamo igra skupinu UEFA kupa. Hajduk u sljedećih devet godina realizira samo dva višemilijunska transfera – Nikola Kalinić odlazi 2009. u Blackburn za 7 milijuna Eura, a dvije godine kasnije u Lokomotiv odlazi Ibričić za 5,5 milijuna. Od te sezone, 2007/08, Dinamo kontinuirano igra europsku jesen. Što u Ligi prvaka, što u Euroligi. Od te sezone, Dinamo je odigrao 108 europskih službenih utakmica. Hajduk je samo jednom, u sezoni 2010/11 izborio Euroligu i odigrao je za to vrijeme 49 euro utakmica, većinom kvalifikacijskih. U toj sezoni Eurolige, transferiran je i Ante Vukušić i prodan je za 2,5 milijuna uz istragu USKOK-a i veliko pitanje koliko je novaca na kraju dobio Hajduk, a koliko cijela hrpa menadžera koji su polagali pravo na Vukušića. Tadašnji predsjednik Brbić javno je priznao goleme dubioze, dugovanja igračima i zaposlenicima kluba i vrlo je izvjesno da je novac od Vukušića bio tek jadna zakrpa na strašnoj rupi. A nakon toga niti je bilo velikih transfera, ni Europe, ni sportskih rezultata.

Nakon odlaska Hrvoja Maleša koji je svojim „zviždačkim“ postupkom potvrdio da se i Hajduk koristio uslugama sudačkog kartela, u predsjedničku je sobu sjeo nepoznati i nogometno anonimni Marin Brbić. Tu sezonu, 2012/13, Hajduk završava na četvrtom mjestu, 25 bodova iza Dinama, ali i pet bodova iza drugoplasirane Lokomotive za koju tada igraju Antolić, Brozović, Kramarić i Pjaca. Hajduk nije imao velikih problema s Lokomotivom od 2009., kada je klub s Kajzerice ušao u Prvu ligu, no serija utakmica u kojima Bili nisu uspjeli zabiti ni pogodak, a koja je trajala od 2011. do 2013. promovirala je Lokomotivu u novog super neprijatelja. Ta fiksacija traje do danas i pritom su sasvim nebitne činjenice da se odnosom Lokomotive i Dinama ne krši niti jedan propis, niti jedno sportsko ni zakonsko pravilo. Drugo je pitanje jesu li ta pravila i ti zakoni dobri, oni možda nisu u duhu sportske fernese, ali bili su identični i u vrijeme kada je Hajduk s veseljem surađivao sa Zadrom ili Šibenikom, da ne spominjemo 1995. godinu kada su najvažniji bod Dinamu u borbi za naslov uzeli Metkovci iz Neretve s Vatroslavom Mihačićem na vratima. No, sada smo već u Brbićevu vremenu, vremenu najluđe polarizacije i antagonizacije, uz vrlo važnu ulogu uglednog zagrebačkog odvjetnika koji predvodi „revolucionarni“ uzlet. Sportsko suparništvo zamjenjuje neskrivena mržnja koja kulminira incidentima u poljudskoj loži. Ignorira se snimka koja jasno pokazuje da je nekadašnji Hajdukov nekontrolirani udarač, a danas nekontrolirani izgubljeni starac Bego prvi krenuo na Zdravka Mamića, a da koji red niže, slavni odvjetnik urla najgore uvrede prema Dinamovoj delegaciji. Ta snimka postoji, na njoj se sve lijepo vidi, no priča je okrenuta na glavu. Brbić i odvjetnik vrlo izvjesno stoje i iza najsramotnijeg čina u povijesti velikog kluba, neizlaska na stadion u Maksimiru. Ništa tu nije bilo spontano, sve je bilo pripremljeno, baš kao i „događanje naroda“ na Rivi.

Na kraju, u 11 sezona Dinamove dominacije, Hajduk je osvojio 243 boda manje od Dinama. Iako se neprekidno forsira priča o sucima, o tome da je Mamić sve kupio, da je HNS sve „sjebao“, 243 boda znače nešto drugo. U ligi 10, u 36 kola, može se ovojiti maksimalno 108 bodova. Zaostati 243 boda, to je kao da više od dvije i pol sezone uopće niste igrali. Tu nije riječ o dosuđenom ili nedosuđenom jedanaestercu, o jednoj, dvije ili deset sudačkih pogrešaka. Samo u jednoj sezoni, 2009/10, Hajduk je završio na drugom mjestu s četiri boda zaostatka. Godinu ranije bilo je šest bodova zaostatka. U ostalih devet sezona Hajduk je prosječno ostajao iza Dinama više od 20 bodova. Na žalost svih huškača i prodavača magle, strašna je zabluda tovariti svu krivicu na leđa Zdravka Mamića i HNS-a. Da, odnos prema Splitu i Dalmaciji, prije svega po pitanju utakmica reprezentacije nije bio korektan i tu je bilo velikih pogrešaka, ali pravi problem je ipak negdje drugdje.

Spomenuli smo i još neke procese koji su u posljednjih deset godina tekli paralelno u Zagrebu. Najvažniji je, a to sada počinju Mamiću, baš kao i mnoge činjenice Tuđmanu, priznavati i najveći neprijatelji, uređenje nogometne škole Hitrec – Kacijan. Dinamo, Hajduk, Osijek imali su poznate nogometne škole i iz njih su izlazili talenti. Nažalost, kako svjedoči bezbroj onih koji misle da su trebali a nisu uspjeli, u svim tim školama je ( a u nekima još uvijek ) vladao i strašan nepotizam i korupcija. S trenerima, bivšim igračima, razočaranima činjenicom da su igrali u vrijeme kada nije bilo transfera do 28. godine, okupanim depresijom i nerijetko alkoholom i sa stalnim plesom na rubu egzistencije, lako je bilo „malome“ kupiti mjesto u momčadi, zagušiti talent. Zdravko Mamić je s Božidarom Šikićem ustrojio najbolju nogometnu školu na jugoistoku Europe. Uz frktavi prezir slavnih novinara lagano zamućenog pogleda, pojavili su se Romeo Jozak i iza njega čitav niz mladih, suvremenih, školovanih „laptop“ trenera. Ostali su tu i bivši igrači u primjerenim ulogama, ali, nazovimo to sportski, „postotak realizacije“ Dinamove nogometne škole podignut je na najvišu europsku razinu. Više nije potrebno odigrati niti više od pet seniorskih utakmica za Dinamo, a da se iz juniorske momčadi realizira transfer za 10 milijuna eura – primjer Brekalo. Popis igrača koje je izbacila Dinamova škola u posljednjih desetak godina je fascinantan, transferi koji su slijedili bili su vrtoglavi, ali ono najvažnije, najveći dio tih igrača stasao je u standardne reprezentativce s vrlo važnim ulogama u svojim velikim europskim klubovima. Uz svo besmisleno i promašeno larmanje dijela uvijek istih zagrebačkih novinara o „našim dečkima“ koji ne dobivaju priliku, istina je sasvim drugačija. „Naši dečki“ ( koji su u stvarnosti daleko skuplji od stranaca ) itekako dobivaju prilike, afirmiraju se i skupo prodaju, a neusporedivo jeftiniji stranci održavaju „pogon“ i donose naslove i Europu. Uz to, postoji i veliki broj klinaca koje zalude roditelji ili menadžeri i koji sa 18 misle da su spremni za vodeće role pa na silu odlaze. Još nitko, nažalost, nije ponudio recept za njihovo zadržavanje, a samo vodeći ljudi Dinama znaju koliki su milijuni investirani baš u te klince ili, još više, u sumnjive poslove i dugove njihovih roditelja.

Nogometna škola je Mamićevo životno djelo i to mu nitko ne može uzeti. Hajduk je u juniorskom uzrastu posljednji put bio najbolji u sezoni 2011/12, a nakon toga dižu se Osijek, Rijeka i Lokomotiva, a Hajduk više nije bolji od trećeg mjesta. U posljednje tri sezone u seniorskom je uzrastu Hajduk zaostao za Rijekom 52 boda i već tri sezone nije uspio biti drugi u ligi. Međutim, svih ovih godina Brbić je, uz zdušnu podršku medijskih lučonoša laži o „narodnom“ klubu, neumorno servirao priče o „bilim tićima“ i „našoj dici“ koju, eto, za godinu, najkasnije dvije, Hajduk neće morati prodavati. Fascinantno je i pomalo nevjerojatno kako se ta mantra plasirala ljudima, dok je, jasno, na drugoj strani vage stajao mrski Dinamo krcat strancima. Tisuću puta ponovljena laž postala je istina i bila je sasvim nevažna činjenica, primjerice u slavnoj utakmici iz kolovoza 2014. na Poljudu – 2:3, što je u prvih 11 Dinama zaigralo 8 Hrvata + 3 stranca, identično kao i u Hajduku. Razlika je samo u činjenici da su Dinamovi bili Eduardo, Pinto i Soudani, a Hajdukovi Vršajević, Sušić i Kouassi. Važna je razlika i u činjenici da su iz tih momčadi Jozo Šimunović, Marko Pjaca, Marcelo Brozović i Duje Čop otišli za desetke milijuna, a Maloča, Maglica, Caktaš, Mezga, Anđelković, Milović i Milić su uglavnom – nestali. Vratimo se novoj sezoni. Kao grom iz vedra neba, nakon cijele godine zaklinjanja u sjajan posao koji s limitiranom momčadi radi čovjek s bundesligaškim iskustvom, Damir Burić, odjednom se pojavljuje metla. Burić leti, Brbić leti, pojavljuje se Marijan Pušnik ispraćen iz Slovenije uz pogrdu da je tek profesor tjelesnog odgoja – čovjek koji nikada ni sa kojom momčadi nije bio prvak. U svlačionici je 13 stranaca i dvadesetak Hrvata, od kojih tek četvorica ili petorica u marginalnim ulogama dolaze iz Hajdukove škole. Gdje su nestali „tići“ i „dica“? Rudeš, Sesvete, Dubrava, Inter, to su klubovi iz kojih Hajduk dovodi zagrebačke dečke, poput Tudora, Bašića, Juranovića, Ćosića ili Pejića. Tu je pronađen Ohandza kojeg se diže u nebesa. U isto to vrijeme, notorna je činjenica da pola Dinamove juniorske svlačionice govori dalmatinskim narječjem. Je li i za to kriv Mamić i jesu li u Hajduku svjesni da svaki dan roditelji iz Dalmacije čija srca kucaju isključivo za Hajduk, kucaju na vrata donedavno Marijana Vlaka, a sada iskusnog Ive Šuška i vode nadarenu djecu u Maksimir uz objašnjenje –„ a jebi ga, tu će ga upropastit, a gori će Mamić od njega učinit igrača“.

Hajduk je u posljednjih pet, šest sezona promovirao nogometni „perpetuum mobile“. „Mi ne plaćamo odštete“ – hvalio se Brbić. U Hajduk se dolazi iz ljubavi, mantrali su medijski bacači magle. Najveći je paradoks u cijeloj priči činjenica da tri četvrtine Splita i Dalmacije obožava „markiranu“ robu i da dobro znade da se „markirano“ možda može kupiti i kod šanera, ali da Ray Ban ili Lacoste i tamo vrijede stotinjak eura. Vrsni se nogometaši ne mogu kupiti kod šanera i postoji razlog zašto Said vrijedi 275 tisuća, a Fernandez 3 milijuna. Taj razlog i ta razlika donijeli su tih 243 bodova razlike, sve ostalo su priče za malu djecu.

Nažalost, sve te činjenice se ignoriraju, na to nitko nije ni trepnuo. Nitko nije postavio pitanje zašto se miče Damir Burić, koji je njegov grijeh, ako se cijelu sezonu piše i govori da radi sjajan posao? Već se godinama, kontinuirano, ponajviše u zagrebačkim medijima ( sic! ), blate, vrijeđaju, proglašavaju promašajima i skupim bahatim bogatašima svi stranci koji dolaze u Maksimir. Ne zbog njih, nisu „domaći“ novinari baš takvi ksenofobi i rasisti ( iako su neki tekstovi bili primjer ozbiljnog zagrebačkog rasizma, ali to nije dotaknulo ni jednu „organizaciju za zaštitu ljudskih prava“ ), već, jasno, zbog Mamića. Zadatak je dokazati da su sve to bačeni novci, da se tu samo „pere lova“. U povijesti Dinamovih stranaca bilo je mnogo promašenih investicija i loših odabira – baš kao što su loše znali kupovati Real, Barcelona ili posljednjih pet, šest godina Manchester United. Međutim, ova današnja momčad, koju su selektirali Zdravko i Zoran Mamić, vratila je svaki uloženi euro. Eduardo je jedna od najmarkantnijih figura uopće ( pratit će ga golovi protiv Olympiakosa, ali imao je čitav niz velikih obrana ), Soudani, pa čak i nepredvidivi Fernandez riješili su bezbroj najvažnijih utakmica, a usprkos stalnim pokušajima da ga se izbaci iz Dinama, službena klupska statistika ( koja se bitno razlikuje od novinarskih i „novinarskih“ dojmova ), otkriva da je već dvije sezone najvredniji Dinamov igrač Paulo Machado. Baš su spomenuti, te još i Henriquez, obranili, odigrali i zabili najvažnije i bili ključni u osvajanjima naslova i ulascima u Europu. I time su vraćali uloženo. Upravo zato je Dinamovim navijačima bilo potpuno nejasno kako je identična momčad koja je pobijedila Arsenal ( minus Ademi i Pinto – Pjaca nije bio u početnoj postavi, plus Šifo, Stojanović i Jonas ), izgledala tako loše na početku sezone pod Kranjčarom. Srećom, izgleda da je ponovo riječ o trenažnom ciklusu i Dinamo sada nakon 4:0 u Splitu mora potvrditi uspon forme.

A što mora Hajduk? Hajduk se mora probuditi. Nakon 0:4 možda ne trebaju letjeti glave, to je bio prvi poraz sezone, ali moraju zvoniti zvona nogometne uzbune. Naime, nakon Dinama slijede Osijek, Rijeka i dva Maccabija, strahovito teška serija koja se ne može dobiti navijačkim koreografijama. Već smo spomenuli da Hajduk već tri sezone nije bio niti drugi u prvenstvu. Rijeka s Miškovićem, Ščulcem, Juričićem i Kekom odrasta fantastičnom brzinom. Radi, trguje, sagradila je super modernu Rujevicu, ne mistificira, ide svojim putem i čeka trenutak slabosti Dinama, svjesna svojih nedostataka i razlika u financijama i kvaliteti. Osijek je dobio vlasnika, kreće u izgradnju stadiona, od borbe za opstanak prije dva mjeseca, sprema se za bitku za vrh. Kupuje dobre igrače i čeka Hajduk ovaj vikend, naoštren do bola. Sasvim po strani, lukavi Šikić smijulji se na Kajzerici. Mogu se Hajdukovi web bojovnici, ali i članovi uprave žestiti i izrugivati Lokomotivi, mogu do sutra vrištati da Lokomotiva nije klub jer nema navijače, ali Lokosi su samo ovog ljeta zaradili više od 800 tisuća eura od UEFA-e. Kada bi uspjeli napraviti čudo i proći Genk, to bi donijelo još nekoliko milijuna. Ali nije to razlog za Šikin smijeh. Prošle sezone imao je druge juniore u državi, a sada u prvoj momčadi igraju naveliko Luka Ivanušec, Lovro Majer i Fran Karačić. Sva trojica zajedno nemaju 55 godina, a uz trenera poput Ivkovića, uz pamet i rad, to su budući reprezentativci Hrvatske. I kada jedan od njih ode za šest ili sedam milijuna, moći će se i Lokomotivi staviti soli na rep. A u tišini se na Kajzerici priprema i projekt stadiona.

Dinamo? Na Transfermarktu piše da Rog vrijedi šest milijuna. Pustimo dva gola na Poljudu, onaj šprint od 70 metara u 88. minuti na kontru Soudanija, kada je nakon desetak pretrčanih kilometara projurio pored Hajdukovih štopera kao brzi vlak, donio je barem još milju ili dvije. A poznavajući Mamića, teško da će otići ispod 10 milijuna. Pa računajte – Pjaca, Rog, bonus od Europe. Ponovo će kupiti tri stranca koji će raditi razliku i gurati novu generaciju – već igraju Pavičić, Knežević, Sosa, dolaze Olmo, Gojak, Šemper, o Benkoviću da ne pričamo ( i on je u Splitu „poskupio“ 20 % ). To je razlika. Tu je Hajduk izgubio tlo prije desetak godina i ukoliko pod hitno ne promijeni mantru i ne prestane slaviti poraze i navijačke koreografije, uz Rijeku, Osijek, Lokomotivu i uvijek neugodne Slaven i Inter, budućnost uopće ne izgleda lijepo.

I da se razumijemo. Torcida je najveća i najbolja navijačka skupina. Njihova ljubav je neupitna i tu nema ništa spornoga. Međutim, postala je sama sebi svrha. Nogomet i Hajduk zapravo više nisu važni. Važno je da se sljedeći dan priča o transparentima, porukama i koreografijama. Edo Pezzi je u prijenosu rekao i – „što bi Dinamo napravio da ima ovakve navijače!?“ Ne bi napravio ništa bitno više od onoga što je napravio. Jer – ne igraju ni Torcida, niti Boysi. Možda bi u Europi osvojili koji bod više, ali samo možda. Bio bi sigurno ljepši dekor, bila bi „nogometnija“ atmosfera, ali bacite još jednom pogled na brojke iz ovog teksta. Sa svom podrškom, sa svim koreografijama, minus 243 i jedna u odnosu na Dinamovih deset europskih sezona. To je sve lijepo, tu ljubav nitko ne spori, ali ako je nakon 0:4 „naša fešta“, onda je tu nešto strahovito krenulo u pogrešnom pravcu. I ne, nažalost, čak ni Mamić nije mogao to sve „kupiti“. I tu je i cijeli paradoks Dinamove priče o navijačima koju su vrlo uspješno kreirali zajedničkim snagama Boysi kojima nije uspjelo zavladati klubom i dio zagrebačkih medijskih čarobnjaka koji ne mogu podnijeti samo jednu stvar – uspješni Dinamo. Ali i to je druga priča.

Torcida, onih 4 ili 5 tisuća najvjernijih navijača, sada se ponovo zanosi svojom političkom ulogom. Nisu izdržali i već naveliko po društvenim mrežama bruje o tajnim sastancima vođa s ministrom Orepićem i obećanjem da će hapsiti Mamića i razbiti HNS, ako Torcida podrži Most. Na stranu činjenica da je to, ako je samohvala istinita, politički skandal prve vrste, no čak i da fizički uklone Zdravka Mamića, da na silu sruše od politike neovisnu sportsku federaciju, iluzija je da će se stvari samo tako promijeniti. Dinamo će sljedećih nekoliko godina biti i dalje desetak milijuna eura ispred svih, imat će posloženu školu, sigurnu budućnost i tri topa fore.

Hajduk treba promjenu vizije. Bilo bi fantastično da prođe u Euroligu i da se barem malo financijski stabilizira. Hajdukovi juniori ne igraju ove sezone ligu – i to je pogreška vjerojatno uzrokovana besparicom. Pušnik, ako je pravi trener, mora zaustaviti agoniju najvrednijeg igrača Hajduka, Nikole Vlašića, koji je u srijedu na Poljudu, posebno u prvih 45 minuta izgledao poput izgubljenog početnika. Priču o kupovini za nula kuna treba ostaviti naivnima. Mora se zaraditi novac, jer, sviđalo se to Draženu Laliću i sličnim šarlatanima i korifejima „pučkog kluba“ i „narodnog nogometa“, novac je u današnjem nogometu sve. I sa zarađenim kupiti igrače koji vrijede, pa im onda Torcida može dati dodatni poticaj i krila. Bez prihvaćanja činjenica i uz daljnju podršku nevjerojatnom konceptu Našeg Hajduka koji poput mitskog bića, bez ikakve stvarne odgovornosti i bez jedne uložene kune, stvarno gospodari Hajdukom, ostat će samo pjesma Torcide – „večeras je naša fešta“ – uz 0:4 na semaforu."

Obrisan korisnik

Pristupio: 17.06.2016.
Poruka: 794

HNK Hajduk Split 2016/2017

07. kolovoza 2016. u 15:24

Nema nikih problema je napisao/la:

Shiver je napisao/la:

http://dalmatinskiportal.hr/sport/sluzbeni-stav-hajduka--artema-ceka-najteza-moguca-disciplinska-mjera-/14509

Nadan se da ovo znači momentalna noga iz kluba

Vidi cijeli citat

Zašto, valjda postoji disciplinski pravilnik i financijska kazna primjerena prekršaju. Triba vidit jel momak dosad ima kakvi eksces ili mu je ovo prvi ovakav ili sličan prekršaj. Svakome se može desit pizdarija, ne opravdavan sam čin, ali isto tako nije u redu treniranje discipline na nekome ko ima važeći ugovor koji je po svima nama previsok i sad bi tribali likovat jer imamo razlog za raskinit isti.
Bil ovakve priče bile da se nešto slično desilo Vlašiću ili Kaliniću, ili misliš da su oni ljudi bez mane kojima se nikad nešto slično neće desit.

Vidi cijeli citat

Nema labavo, neka on bude primjer šta će bit ako se dogodi bilo kakva slična situacija pa taman se igrač zva Nikola Vlašić! Dosta je bilo sprdačine, ni'ko nije iznad kluba!

Prima 80k eura plaću za ništa, već su više puta naglašavali njegovu očajnu fizičku spremu a sad se zna i razlog zašto je to tako! Nemoš noć prije utakmice izlazit vanka i to krenit doma u 6 ujutro sa 3 promila u krvi! Ako mislimo bit ozbiljan klub ovo se ne smi dopuštat! Recimo Turci su Milevskom nakon saobračajne odma idući dan dali papire tako da nema ovaj šta bit nikakva iznimka taman da mu je ovo prvo sranje koje je napravia!

[uredio Shiver - 07. kolovoza 2016. u 15:32]

Obrisan korisnik

Pristupio: 25.06.2012.
Poruka: 4.764

HNK Hajduk Split 2016/2017

05. kolovoza 2016. u 19:07

Ma nista od toga.
Sporar je s Pušnikom u Olimpiji bio,zabio 15 golova u polusezoni,prodali ga za 5 milijuna eura prije pol godine.Nema šansone da on dođe.Realno kao Nikola Kalinić.

Shaggy

Dokazano ovisan

Pristupio: 19.10.2004.
Poruka: 11.758

OI 2016. - Košarka

16. srpnja 2016. u 23:49

Grupa A

Australija

David Andersen
Cameron Bairstow
Aron Baynes
Andrew Bogut
Ryan Broekhoff
Matthew Dellavedova
Chris Goulding
Joe Ingles
Kevin Lisch
Damian Martin
Patty Mills
Brock Motum

USA

Jimmy Butler
Kevin Durant
DeAndre Jordan
Kyle Lowry
Harrison Barnes
Demar Derozan
Kyrie Irving
Klay Thompson
Demarcus Cousins
Paul George
Draymond Green
Carmelo Anthony

Francuska

Tony Parker
Boris Diaw
Nando De Colo
Thomas Huertel
Antoine Diot
Joffrey Lauvergne
Rudy Gobert
Kim Tillie
Charles Kahudi
Mickael Gelabale
Nicolas Batum
Florent Pietrus

Srbija ako sam dobro skopčo još ima 15oricu na pripremam

Miloš Teodosić
Marko Simonović
Nemanja Dangubić
Bogdan Bogdanović
Stefan Marković
Nikola Kalinić
Marko Gudurić
Nemanja Nedović
Stefan Birčević
Miroslav Raduljica
Milan Mačvan
Nemanja Bjelica
Nikola Jokić
Stefan Jović
Vladimir Štimac

Kina i Venezuela na čekanju

mandrak

Mali dioničar

Pristupio: 24.03.2013.
Poruka: 9.080

HNK Hajduk Split 2016/2017

13. srpnja 2016. u 21:03

Sad san nabrzinu proša kroz povijest naših najboljih strijelaca, otkad je HNL-a:
Kozniku je jedini najbolji strijelac, ali je to bilo prvo prvenstvo, skraćeni format, igralo se samo proliće i zabija je 12 komada.

20 i više nije uspija zabit niko.
15 i više,a manje od 20, dva puta Tomo Erceg, dva puta Nikola Kalinić i jednom Senijad Ibričić.

Dec it.

[uredio mandrak - 13. srpnja 2016. u 21:04]

prvaci 34/35

Lynx17

Većinski vlasnik Foruma

Pristupio: 20.12.2005.
Poruka: 24.571

Hrvatski igrači u inozemstvu - sezona 2016/17

13. srpnja 2016. u 15:58

Weasley, mozemo kao i lani (i lani prije toga). Editirati cu ovaj post kada stignes.

EDIT (evo ga):

internationale_ligen

ISLAND
1. Mario Tadejević (Fjölnir, 1989, lijevi bočni)
2. Igor Jugović (Fjölnir, 1989, zadnji vezni)
3. Marko Perković (Víkingur Reykjavík, 1991, stoper)
4. Josip Fuček (Víkingur Reykjavík, 1985, lijevo krilo)
5. Hrvoje Tokić (Víkingur Ólafsvík, 1990, napadač)
6. Tonči Radovniković (Fylkir, 1988, stoper)
7. Kristijan Jajalo (Grindavík, 1993, golman, BiH #)
8. Dino Gavrić (Fram, 1989, stoper)
9. Ivan Parlov (Fram, 1984, srednji vezni)
10. Bojan Stefan Ljubičić (Fram, 1992, lijevo krilo, ISL #)
11. Ivan Bubalo (Fram, 1990, napadač)
12. Juraj Grizelj (Akureyri, 1986, desno krilo)
13. Anto Pejić (Leiknir F., 1989, napadač)

NORVEŠKA
1. Filip Lončarić (Tromsö, 1986, golman)
2. Ante Knezović (Bryne, 1993, golman)

FINSKA
1. Vanja Pobor (Närpes Kraft, 1985, zadnji vezni)

ŠVEDSKA
1. Marko Andrés Biskupovic Venturino (Kalmar, 1989, stoper, CHI*)
2. Nikola Tkalčić (Norrköping, 1989, desni bočni)
3. Darijan Bojanić (Helsingborgs, 1994, zadnji vezni, ŠVE #)
4. Zlatan Križanović (Falkenbergs, 1991, napadač, ŠVE)
5. Luka Mijaljević (GAIS Göteborg, 1991, napadač, ŠVE)
6. Mateo Panadić (Assyriska, 1994, napadač)
7. Davor Blažević (AFC United, 1993, golman, ŠVE #)
8. Robertino Kljajić (Örgryte, 1990, golman, ŠVE)
9. Marijan Ćosić (Atvidabergs, 1996, lijevi vezni, ŠVE #)
10. Mario Vasilj © (Östers Växjö, 1983, stoper, ŠVE)
11. Mattias Pavić (Östers Växjö, 1993, desni bočni, ŠVE #)

DANSKA
1. Martin Pušić (Midtjylland, 1987, napadač, AUT #)
2. Dino Mikanović (Aarhus, 1994, desni bočni)
3. Marin Skender (SönderjyskE, 1979, golman)

ŠKOTSKA
1. Jozo Šimunović (Celtic, 1994, stoper)
2. Niko Kranjčar (Rangers, 1984, ofenzivni vezni)

ENGLESKA
1. Dejan Lovren (Liverpool, 1989, stoper)
2. Mile Jedinak (Aston Villa, 1984, zadnji vezni, AUS*)

LATVIJA
1. Dario Tomić (Liepaja, 1987, lijevi bočni, BiH)
2. Dino Kluk (Liepaja, 1991, desni bočni)
3. Marko Brtan (Liepaja, 1991, zadnji vezni)
4. Tomislav Havojić (Spartaks Jurmala, 1989, ofenzivni vezni)

LITVA
1. Slavko Blagojević (Žalgiris, 1987, srednji vezni)
2. Marin Matoš (Žalgiris, 1989, ofenzivni vezni)
3. Ivan Kardum (Suduva, 1987, golman)
4. Andro Švrljuga (Suduva, 1985, desni bočni)

RUSIJA
1. Mijo Caktaš (Rubin Kazan, 1992, ofenzivni vezni)
2. Vedran Ćorluka © (Lokomotiv, 1986, stoper)
3. Ivo Iličević (Anzhi, 1986, lijevo krilo)
4. Ante Puljić (Tom, 1987, stoper)
5. Ivica Žunić (Orenburg, 1988, stoper, BiH)

UKRAJINA
1. Darijo Srna © (Shakhtar, 1982, desni bočni)
2. Eduardo da Silva (Shakhtar, 1983, napadač, BRA)
3. Domagoj Vida (Dinamo, 1989, stoper)
4. Mladen Bartulović (Vorskla, 1986, lijevi vezni)

POLJSKA
1. Ivica Vrdoljak (Legia, 1983, zadnji vezni)
2. Sandro Kulenović (Legia, 1999, napadač)
3. Mario Maloča (Lechia Gdansk, 1989, stoper)
4. Petar Brlek (Wisla Krakow, 1994, srednji vezni)
5. Ivan Runje (Jagiellonia, 1990, stoper)
6. Josip Barišić (Piast Gliwice, 1986, napadač)
7. Tomislav Božić (Wisla Plock, 1987, stoper)
8. Dragomir Vukobratović (Gornik Leczna, 1988, zadni vezni, SRB #)
9. Slaven Juriša (Gornik Leczna, 1992, desni vezni)
10. Luka Štefanac (Pogon Siedlce, 1995, ofenzivni vezni)
11. Tin Matić (Zaglebie Sosnowiec / Legia, 1997, napadač)
12. Matko Perdijić (Polonia Bytom, 1982, golman)
13. Leon Leuštek (Legionovia, 1992, obrana)
14. Ivan Jovanović (Legionovia, 1991, napadač)
15. Jurica Cindrić (Lech Poznan, 1995, obrana)

NJEMAČKA
1. Fabian Benko (Bayern Munchen, 1998, ofenzivni vezni, NJE #)
2. Mario Crnički (Bayern Munchen, 1998, napadač)
3. Christian Pulišić (Borussia Dortmund, 1998, ofenzivni vezni, SAD*)
4. Tin Jedvaj (Bayer Leverkusen, 1995, desni bočni)
5. Dominik Bilogrević (Bayer Leverkusen, 1999, vezni, NJE)
6. Josip Brekalo (Wolfsburg, 1998, lijevo krilo)
7. Josip Drmić (Borussia M'gladbach, 1992, napadač, ŠVI*)
8. Marco Komenda (Borussia M'gladbach, 1996, lijevi bočni, NJE)
9. Marko Marić (Hoffenheim, 1996, golman)
10. Jeremy Toljan (Hoffenheim, 1994, lijevi bočni, NJE #)
11. Andrej Kramarić (Hoffenheim, 1991, napadač)
12. Emil Berggreen (Mainz, 1993, napadač, DAN #)
13. Emir Spahić (Hamburger, 1980, stoper, BiH*)
14. Alen Halilović (Hamburger, 1996, ofenzivni vezni)
15. Armando Tikvić (Hamburger, 1996, lijevi bočni, NJE #)
16. Tin Plavotić (Schalke, 1997, zadnji vezni, AUT)
17. Marco Ban (Koln, 1994, napadač, NJE)
18. Dominik Martinović (RB Leipzig, 1997, napadač, NJE #)
19. Ante Rebić (Eintracht Frankfurt / Fiorentina, 1993, napadač)
20. Branimir Hrgota (Eintracht Frankfurt, 1993, napadač, ŠVE*)
21. Mensur Mujdža (Freiburg, 1984, desni bočni, BiH*)
22. Ivica Banović (Freiburg, 1980, zadnji vezni)
23. Fabijan Buntić (Ingolstadt, 1997, golman, NJE)
24. Antonio Čolak (Darmstadt / Hoffenheim, 1993, napadač, NJE)
25. Toni Šunjić (Stuttgart, 1988, stoper, BiH*)
26. Anto Grgić (Stuttgart, 1996, srednji vezni, ŠVI #)
27. Stjepan Radeljić (Stuttgart, 1997, stoper, BiH #)
28. Daniel Ripić (Stuttgart, 1996, napadač, AUT #)
29. Ivica Olić (1860 Munchen, 1979, napadač)
30. Marin Pongračić (1860 Munchen, 1997, stoper, NJE)
31. Daniel Živković (1860 Munchen, 1999, desni bočni, NJE)
32. Roberto Punčec (Union Berlin, 1991, stoper)
33. Damir Kreilach (Union Berlin, 1989, srednji vezni)
34. Karlo Igor Majić (Fortuna Dusseldorf, 1998, napadač)
35. Dario Kovačić (St. Pauli, 1999, lijevo krilo, NJE)
36. Stipe Vučur (Kaiserslautern, 1992, stoper, AUT)
37. Antonio Jonjić (Kaiserslautern, 1999, desno krilo, NJE)
38. Marin Šverko (Karlsruhe, 1998, lijevi bočni, NJE)
39. Robert Žulj (Furth, 1992, napadač, AUT #)
40. Ante Vukušić (Furth, 1991, napadač)
41. Marko Mrkonjić (Furth, 1997, napadač)
42. Adam Sušac (Erzgebirge Aue, 1989, stoper)
43. Mario Kvesić (Erzgebirge Aue, 1992, ofenzivni vezni, BiH #)
44. Franko Uzelac (Wurzburger Kickers, 1994, stoper, NJE)
49. Patrik Džalto (Jahn Regensburg / Bayer Leverkusen, 1997, napadač, NJE)
50. Marc Brašnić (Fortuna Koln / Bayer Leverkusen, 1996, napadač, NJE)
51. Sandro Bradara (Sandhausen, 1996, srednji vezni)
52. Darko-Ivan Krajina (Werder III, 1993, zadnji vezni)

NIZOZEMSKA
1. Dario Vujičević (Heracles, 1990, zadnji vezni, NJE)
2. Josip Barić (Emmen, 1994, srednji vezni, NIZ)

BELGIJA
1. Fran Brodić (Club Brugge, 1997, napadač)
2. Antonio Milić (Oostende, 1994, stoper)
3. Tomislav Barbarić (Kortrijk, 1989, stoper, BiH)
4. Mijat Marić (Lokeren, 1984, stoper, ŠVI #)
5. Mario Tičinović (Lokeren, 1991, desni bočni)
6. Nikola Jambor (Lokeren, 1995, zadnji vezni)
7. Ljuban Crepulja (Mechelen, 1993, vezni)
8. Matej Delač (Mouscron / Chelsea, 1992, golman)
9. Alen Šarić-Hodžić (Mouscron, 1997, golman)
10. Daniel Graovac (Mouscron / Zrinjski, 1993, stoper, BiH #)
11. Stefan Simić (Mouscron / Milan, 1995, stoper, ČEŠ #)
12. Antonijo Ježina (Antwerpen, 1989, golman)
13. Tomislav Kiš (Cercle Brugge / Kortrijk, 1994, napadač)
14. Marin Jakoliš (Roeselare, 1996, napadač)
15. Mario Babić (Tubize, 1992, ofenzivni vezni)

LUKSEMBURG
1. Ante Bukvić (Differdange, 1987, stoper, LUK*)
2. Christian Silaj © (Union Titus Petange, 1992, srednji vezni, NJE #)
3. Luka Vrebac (Swift Hesperange, 1996, vezni)
4. Amar Duračak (Mamer, 1992, obrana)

FRANCUSKA
1. Danijel Subašić (Monaco, 1984, golman)
2. Grégory Sertić (Bordeaux, 1989, zadnji vezni, FRA #)
3. Mateo Pavlović (Angers, 1990, stoper)
4. Ivan Santini (Caen, 1989, napadač)
5. Adrien Thomasson (Nantes, 1993, srednji vezni, FRA)

ŠPANJOLSKA
1. Luka Modrić (Real Madrid, 1985, srednji vezni)
2. Mateo Kovačić (Real Madrid, 1994, srednji vezni)
3. Ivan Rakitić (Barcelona, 1988, srednji vezni, ŠVI)
4. Šime Vrsaljko (Atletico, 1992, desni bočni)
5. Ivan Kelava (Granada, 1988, golman)
6. Marko Livaja (Las Palmas, 1993, napadač)
7. Duje Čop (Sporting Gijon / Cagliari, 1990, napadač)
8. Elvir Maloku (Gimnastic, 1996, lijevo krilo, ALB)

PORTUGAL
1. Branimir Kalaica (Benfica, 1998, stoper)
2. Filip Krovinović (Rio Ave, 1995, ofenzivni vezni)
3. Toni Gorupec (Vitoria Setubal, 1993, desni bočni)
4. Lovro Medić (Boavista, 1990, napadač)

ŠVICARSKA
1. Mateo Matić (Grasshoppers, 1996, golman, ŠVI #)
2. Marko Bašić (Grasshoppers, 1988, zadnji vezni)
3. Tomislav Puljić (Luzern, 1983, stoper)
4. Tomi Jurić (Luzern, 1991, napadač, AUS*)
5. Goran Jozinović (Lugano, 1990, lijevi bočni)
6. Antonini Čulina (Lugano, 1992, desno krilo)
7. Stjepan Kukuruzović (Vaduz, 1989, srednji vezni)
8. Ivan Marković (Thun, 1997, napadač, ŠVI)
9. Frano Mlinar (Wil 1900, 1992, srednji vezni)
9. Krešo Ljubičić (Winterthur, 1988, srednji vezni)
10. Luka Slišković (Winterthur / Luzern, 1995, lijevo krilo, ŠVI #)
11. Ilija Kovačić (Schaffhausen, 1992, golman, ŠVI)
12. Marko Bičvić (Wohlen, 1991, srednji vezni, ŠVI)
13. Ilija Ivić (Chiasso, 1991, stoper)
14. Marijan Urtić (Chiasso, 1991, desni bočni, ŠVI)

AUSTRIJA
1. Duje Ćaleta-Car (Salzburg, 1996, stoper)
2. Josip Radošević (Salzburg, 1994, zadnji vezni)
3. Ivan Močinić (Rapid, 1993, srednji vezni)
4. Matej Jelić (Rapid, 1990, napadač)
5. Petar Filipović (Austria, 1990, stoper, NJE)
6. Ognjen Vukojević (Austria, 1983, zadnji vezni)
7. Marko Kvasina (Austria, 1996, napadač, AUT #)
8. Dario Marešić (Sturm, 1999, stoper, AUT #)
9. Kristijan Dobraš (Sturm, 1992, lijevi vezni, AUT #)
10. Ante Roguljić (Admira / Salzburg, 1996, ofenzivni vezni)
11. Marko Raguž (LASK, 1998, napadač, AUT #)
12. Robert Mudražija (Liefering, 1997, ofenzivni vezni)
13. Matija Horvat (Kapfenberg, 1999, zadnji vezni)
14. Tomi Petrović (Kapfenberg, 1999, napadač)
15. Ante Anić (Blau Weiss Linz, 1989, zadnji vezni)
16. Darijo Pecirep (Blau Weiss Linz, 1991, napadač)
17. Goran Krešo (Floridsdorfer, 1994, desni bočni, AUT)
18. Adrian Grbić (Floridsdorfer, 1996, desno krilo, AUT #)
19. Dražen Kekez (Wattens, 1995, zadnji vezni)

ITALIJA
1. Marko Pjaca (Juventus, 1995, lijevo krilo)
2. Mario Mandžukić (Juventus, 1986, napadač)
3. Marcelo Brozović (Inter, 1992, srednji vezni)
4. Ivan Perišić (Inter, 1989, lijevo krilo)
5. Karlo Butić (Inter, 1998, napadač)
6. Ivan Strinić (Napoli, 1987, lijevi bočni)
7. Marko Rog (Napoli, 1995, ofenzivni vezni)
8. Mario Pašalić (Milan / Chelsea, 1995, srednji vezni)
9. Ivan Vargić (Lazio, 1987, golman)
10. Franjo Prce (Lazio, 1996, stoper)
11. Duje Javorčić (Lazio, 1999, srednji vezni)
12. Hrvoje Milić (Fiorentina, 1989, lijevi bočni)
13. Milan Badelj (Fiorentina, 1989, zadnji vezni)
14. Nikola Kalinić (Fiorentina, 1988, napadač)
15. Josip Maganjić (Fiorentina, 1999, napadač)
16. Andrija Balić (Udinese, 1997, ofenzivni vezni)
17. Stipe Perica (Udinese, 1995, napadač)
18. Dino Halilović (Udinese, 1998, ofenzivni vezni)
19. Ante Budimir (Sampdoria, 1991, napadač)
20. Josip Posavec (Palermo, 1996, golman)
21. Mato Jajalo (Palermo, 1988, zadnji vezni, BiH)
22. Dario Župarić (Pescara, 1992, stoper, BiH)
23. Robert Murić (Pescara / Ajax, 1996, desno krilo)
24. Niko Datković (Spezia, 1993, stoper)
25. Igor Bubnjić (Brescia / Udinese, 1992, stoper)
26. Luka Bogdan (Vicenza, 1996, stoper)
27. Marko Dugandžić (Ternana, 1994, napadač)
28. Ricardo Bagadur (Benevento / Fiorentina, 1995, stoper)
30. Marko Pajač (Benevento / Cagliari, 1993, srednji vezni)
31. Anton Krešić (Trapani / Atalanta, 1996, stoper)
32. Bruno Petković (Trapani, 1994, napadač)
33. Eric Battilana (Trapani / Inter, 2000, vezni, ITA)
34. Martin Erlić (Sassuolo, 1998, stoper)
35. Marko Savatović (Torino / Catania, 1998, golman)
36. Antonio Lukanović (Novara, 1998, napadač)

MALTA
1. Miroslav Koprić (Birkirkara, 1984, golman)
2. Christian Bubalović (Birkirkara, 1991, stoper, AUT #)
3. Bruno Marotti (Birkirkara, 1994, desni bočni)
4. Mislav Anđelković (Birkirkara, 1988, zadnji vezni)
5. Karlo Kešinović (St. Andrews, 1989, stoper)
6. Ante Bakmaz (St. Andrews, 1992, stoper, AUS)

ČEŠKA
1. Davor Kukec (Teplice, 1986, ofenzivni vezni)
2. Diego Živulić (Zlin, 1992, srednji vezni)
3. Marko Jordan (Zlin, 1990, napadač)
4. Zvonimir Blaić (Jihlava, 1991, desni bočni)
5. Dario Krišto (Frydek Mistek, 1989, srednji vezni)
6. Stijepo Njire (Znojmo, 1991, vezni)

SLOVAČKA
1. Marin Ljubičić (Dunajska Streda, 1988, zadnji vezni)
2. Josip Krznarić (Zlate Moravce, 1993, srednji vezni)
3. Stefan Cebara (Zlate Moravce, 1991, desni vezni, KAN*)

MAĐARSKA
1. Ivan Radoš (Diosgyor, 1984, golman, MAĐ)
2. Bojan Sanković (Ujpest, 1993, zadnji vezni)
3. Ivan Lovrić (Honved, 1985, stoper, MAĐ)
4. Mato Grgić (MTK, 1987, stoper)
5. Stipe Bačelić-Grgić (Mezokovesd Zsory / Puskas Akademia, 1988, srednji vezni)
6. Andrej Čaušić (Kozarmisleny, 1990, stoper, MAĐ)
7. Marko Dinjar (Kozarmisleny, 1986, lijevi bočni, MAĐ)

SLOVENIJA
1. Matko Obradović (Maribor, 1991, golman)
2. Dejan Mezga (Maribor, 1985, ofenzivni vezni, SLO)
3. Danijel Miškić (Olimpija, 1993, srednji vezni)
4. Leon Benko (Olimpija, 1983, napadač)
5. Zeni Husmani (Domžale, 1990, zadnji vezni, MKD #)
6. Marko Alvir (Domžale, 1994, srednji vezni)
7. Antonio Mance (Domžale, 1995, napadač)
8. Slobodan Vuk (Domžale, 1989, napadač, SLO)
9. Toni Datković (Koper, 1993, stoper)
10. Šime Gregov (Koper, 1989, stoper)
11. Danijel Pranjić (Koper, 1981, lijevi bočni)
12. Ivor Horvat (Koper, 1991, desni bočni)
13. Jakov Biljan (Koper / Dinamo, 1995, zadnji vezni)
14. Ed Kevin Kokorović (Koper, 1995, srednji vezni)
15. Senijad Ibričić (Koper, 1985, ofenzivni vezni, BiH*)
16. Marin Jurina (Koper, 1993, napadač)
17. Matej Radan (Rudar, 1990, golman, SLO #)
18. Damir Grgić (Rudar, 1992, stoper)
19. Mateo Mužek (Rudar, 1995, lijevi bočni)
20. Stjepan Babić (Rudar, 1988, zadnji vezni)
21. Sven Dodlek (Rudar, 1995, ofenzivni vezni, SLO)
22. Dominik Glavina (Rudar, 1992, napadač)
23. Bojan Vručina (Rudar, 1984, napadač)
24. Mate Eterović (Rudar, 1984, napadač)
25. Marin Glavaš (Celje, 1992, ofenzivni vezni)
26. Lovre Čirjak (Celje, 1991, lijevo krilo)
27. Benjamin Levak (Krško, 1995, golman)
28. Marko Dušak (Krško, 1989, stoper)
29. Filip Dangubić (Krško / Rijeka, 1995, lijevo krilo)
30. Vedran Turkalj (Aluminij, 1988, stoper)
31. Josip Zeba (Aluminij, 1990, stoper)
32. Mateo Damiš (Aluminij, 1992, stoper)
33. Mihael Rebernik (Aluminij / Rijeka, 1996, desni bočni)
34. Lovro Cvek (Aluminij, 1995, zadnji vezni)
35. Toni Petrović (Aluminij, 1994, napadač)
36. Tin Karamatić (Radomlje, 1993, stoper)
37. Josip Balić (Radomlje, 1993, zadnji vezni)

BOSNA I HERCEGOVINA
1. Saša Novaković (Sarajevo, 1991, stoper)
2. Elvis Sarić (Sarajevo, 1990, srednji vezni, BiH)
3. Haris Mehmedadić (Sloboda, 1988, stoper, BiH #)
4. Srđan Stanić (Željezničar, 1989, desni vezni, BiH #)
5. Ivan Lendrić (Željezničar, 1991, napadač)
6. Sandi Križman (Željezničar, 1989, napadač)
7. Nikola Vasilj (Zrinjski, 1995, golman, BiH #)
8. Anto Radeljić (Zrinjski, 1990, stoper)
9. Matija Katanec (Zrinjski, 1990, stoper)
10. Pero Stojkić © (Zrinjski, 1986, lijevi bočni, BiH)
11. Danijel Stojanović (Zrinjski, 1984, lijevi bočni)
12. Luka Lučić (Zrinjski, 1995, lijevi bočni)
13. Mario Barić (Zrinjski, 1985, desni bočni, BiH)
14. Oliver Petrak (Zrinjski, 1991, zadnji vezni)
15. Tomislav Tomić (Zrinjski, 1990, srednji vezni, BiH)
16. Mate Pehar (Zrinjski, 1988, srednji vezni)
17. Ivan Perko (Zrinjski, 1990, desni vezni, BiH)
18. Toni Jović (Zrinjski, 1992, lijevo krilo)
19. Matej Sivrić (Zrinjski, 1989, desno krilo)
20. Antonio Soldo (Široki Brijeg, 1988, golman, BiH #)
21. Nikola Marić (Široki Brijeg, 1979, golman)
22. Boris Pandža (Široki Brijeg, 1986, stoper, BiH*)
23. Slavko Bralić (Široki Brijeg, 1992, stoper)
24. Dino Ćorić (Široki Brijeg, 1990, desni bočni, BiH)
25. Ivan Sesar (Široki Brijeg, 1989, zadnji vezni, BiH*)
26. Zoran Plazonić (Široki Brijeg, 1989, zadnji vezni)
27. Danijel Kožul (Široki Brijeg, 1988, zadnji vezni, BiH #)
28. Stjepan Lončar (Široki Brijeg, 1996, zadnji vezni, BiH #)
29. Josip Ćorluka (Široki Brijeg, 1995, desni vezni, BiH #)
30. Luka Menalo (Široki Brijeg, 1996, desni vezni, BiH #)
31. Stefan Barić (Široki Brijeg, 1991, desni vezni, BiH)
32. Ivan Crnov (Široki Brijeg, 1990, lijevi vezni)
33. Antonio Repić (Široki Brijeg, 1991, ofenzivni vezni)
34. Jure Ivanković © (Široki Brijeg, 1985, ofenzivni vezni, BiH*)
35. Ivan Baraban (Široki Brijeg, 1988, lijevi vezni)
36. Ivan Krstanović (Široki Brijeg, 1983, napadač, BiH*)
37. Dejan Bandović (Olimpic, 1983, golman, BiH)
38. Alen Mikulčić (Olimpic, 1991, stoper)
39. Filip Holi (Olimpic, 1993, desni bočni)
40. Mario Vrdoljak (Olimpic, 1993, srednji vezni)
41. Deni Simeunović (Radnik Bijeljina, 1992, desni vezni, BiH)
42. Franko Lalić (Mladost DK, 1991, golman)
43. Neven Laštro (Mladost DK, 1988, stoper, BiH)
44. Dženis Šuman (Mladost DK, 1997, srednji vezni, BiH)
45. Danijel Rašić (Metalleghe, 1988, desni bočni)
46. Toni Pezo (Metalleghe, 1987, zadnji vezni)
47. Nebojša Popović (Metalleghe, 1992, napadač)
48. Ante Hrkač (Čelik / Lokomotiva, 1992, zadnji vezni, BiH)
49. Ivan Tirić (Vitez, 1993, golman, BiH #)
50. Jakov Milas (Vitez, 1997, stoper)
51. Damir Rašić (Vitez, 1988, lijevi bočni)
52. Toni Livančić © (Vitez, 1994, desni bočni)
53. Hrvoje Barišić (Vitez, 1991, srednji vezni)
54. Ivan Mamić (Vitez, 1990, desni vezni, BiH)

CRNA GORA
1. Arben Buqaj (Rudar Pljevlja, 1991, ofenzivni vezni)

SRBIJA
1. Jovan Stojanović (Voždovac, 1992, ofenzivni vezni, SRB)
2. Ante Mitrović (Metalac GM, 1988, napadač)
3. Radovan Ivković (Bačka, 1989, napadač, SRB)

MAKEDONIJA
1. Luka Tomas (Rabotnički, 1992, stoper)
2. Matija Kobetić (Bregalnica, 1984, golman)
3. Vedran Muratović (Bregalnica, 1983, napadač)
4. Muhamed Nuredini (Shkupi, 1995, zadnji vezni, MAK)
5. Josip Srdarović (Pobeda, 1991, desni bočni)

ALBANIJA
1. Marko Radas (Skenderbeu, 1983, stoper)
2. Ivor Weitzer (Vllaznia, 1988, ofenzivni vezni)
3. Matija Dvorneković (Kukesi, 1989, desno krilo)
4. Pero Pejić (Kukesi, 1982, napadač)
5. Ivan Galić (Flamurtari, 1995, lijevo krilo)
6. Tomislav Bušić (Flamurtari, 1986, napadač)
7. Duško Dukić (Korabi, 1986, desni bočni, SRB)

GRČKA
1. Marin Leovac (PAOK, 1988, lijevi bočni, AUT)
2. Ognjen Gnjatić (Platanias, 1991, zadnji vezni, BiH #)

BUGARSKA
1. Milan Borjan (Ludogorets, 1987, golman, KAN*)
2. Mario Rašić (Neftochimik, 1989, napadač)

RUMUNJSKA
1. Antonio Jakoliš (Steaua Buk, 1992, desni vezni)
2. Adnan Aganović (Steaua Buk, 1987, ofenzivni vezni)
3. Luka Marić (Dinamo Buk, 1987, stoper)
4. Antun Palić (Dinamo Buk, 1988, ofenzivni vezni)
5. Renato Kelić (Craiova, 1991, stoper)
6. Tomislav Gomelt (CFR Cluj / Bari, 1995, srednji vezni)
7. Tomislav Šorša (CFR Cluj, 1989, desno krilo)
8. Gordan Bunoza (Pandurii, 1988, stoper, BiH #)
9. Filip Mrzljak (Pandurii, 1993, zadnji vezni)
10. Hrvoje Spahija (Voluntari, 1988, stoper)
11. Dario Rugašević (Gaz Metan, 1991, lijevi bočni)
12. Ante Sarić (Politehnica, 1992, stoper)
13. Leopold Novak (Poli Timisoara, 1990, lijevi bočni)

TURSKA
1. Ante Kulušić (Genclerbirligi, 1986, stoper)
2. Elvis Kokalović (Kardemir, 1988, stoper)
3. Goran Karačić (Adanaspor, 1996, golman, BiH #)

CIPAR
1. Anton Maglica (Apollon, 1991, napadač)
2. Dario Krešić (Omonia, 1984, golman)
3. Marin Oršulić (Omonia, 1987, stoper)
4. Ivan Ćurjurić (Nea Salamina, 1989, ofenzivni vezni)
5. Tomas Maričić (Anagennisi, 1995, obrana)

IZRAEL
1. Damir Šovšić (Hapoel TA / Dinamo, 1990, ofenzivni vezni)
2. Mario Musa (Maccabi Haifa / Dinamo, 1990, lijevi bočni)
3. Marcel Heister (Beitar Jerusalem, 1992, lijevi bočni, NJE)
4. Filip Jazvić (Hapoel Haifa, 1990, desno krilo)
5. Antonio Mršić (Bnei Yehuda, 1987, ofenzivni vezni)
6. Dinko Trebotić (Bnei Yehuda, 1990, ofenzivni vezni)
7. Nino Galović (Ashdod, 1992, stoper)
8. Karlo Bručić (Ashdod, 1992, lijevi bočni)
9. Dražen Bagarić (Ashdod, 1992, desno krilo, AUT)

AZERBAJDŽAN
1. Filip Ozobić (Gabala, 1991, ofenzivni vezni)
2. Petar Franjić (Gabala, 1991, desno krilo)
3. Krševan Santini (Neftchi, 1987, golman)
4. Dario Melnjak (Neftchi / Lokeren, 1992, lijevi bočni)

KAZAHSTAN
1. Marin Aničić (Astana, 1989, stoper, BiH*)
2. Denis Glavina (Tobol, 1986, lijevi bočni)

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

internationale_ligen

SAUDIJSKA ARABIJA
1. Ivan Tomečak (Al-Nasr, 1989, desni bočni)
2. Marin Tomasov (Al-Nasr / Rijeka, 1987, desno krilo)

IRAN
1. Božidar Radošević (Persepolis, 1989, golman)
2. Anthony Golec (Persepolis, 1990, stoper, AUS)
3. Igor Prahić (Naft Tehran, 1987, stoper)

KINA
1. Dario Vidošić (Liaoning, 1987, ofenzivni vezni, AUS*)
2. Goran Milović (ChongQing, 1989, stoper)
3. Darko Matić © (ChangChun, 1980, zadnji vezni, BiH)
4. Mislav Oršić (ChangChun, 1992, lijevo krilo)
5. Matthew Špiranović © (Hangzhou, 1988, stoper, AUS)

SINGAPUR
1. Nikola Rak (Warriors, 1987, desno krilo)
2. Niko Tokić (Balestier, 1988, napadač)
3. Miroslav Kristić (Balestier, 1990, napadač)
4. Robert Peričić (Balestier, 1987, napadač)
5. Stipe Plazibat (Hougang, 1989, napadač)

HONG KONG
1. Miroslav Šarić (Eastern AA, 1980, lijevi vezni)

JUŽNA KOREJA
1. Ivan Kovačec (Ulsan Hyundai, 1988, lijevo krilo)
2. Tomislav Mrčela (Jeonnam Dragons, 1990, stoper, AUS)
3. Vedran Jugović (Jeonnam Dragons / Rijeka, 1989, desno krilo)
4. Matej Jonjić (Incheon, 1991, stoper)

JAPAN
1. Mihael Mikić (Hiroshima, 1980, desni vezni)
2. Robin Simović (Nagoya, 1991, napadač, ŠVE)

AUSTRALIJA
1. Vedran Janjetović (Sydney FC, 1987, golman, AUS)
2. Matthew John Jurman (Sydney FC, 1989, lijevi bočni, AUS #)
3. Ivan Frankie Franjić (Melbourne City, 1987, desni bočni, AUS*)
4. Steven Peter Luštica (Western Sydney Wanderers, 1991, srednji vezni, AUS #)
5. Brendon James Šantalab (Western Sydney Wanderers, 1982, lijevo krilo, AUS*)
6. Eugene Josip Galeković © (Adelaide, 1981, golman, AUS*)
7. Mate Dugandžić (Adelaide, 1989, ofenzivni vezni, AUS #)
8. Ivan Vujica (Newcastle Jets, 1997, lijevi bočni, AUS)
9. Mateo Poljak (Newcastle Jets, 1989, zadnji vezni)
10. Steven Peter Ugarković (Newcastle Jets, 1994, srednji vezni, AUS #)

NOVI ZELAND
1. Mario Bilen (Auckland, 1985, zadnji vezni)

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE
1. Seth Sinović (Kansas City, 1987, lijevi bočni, SAD)

MEKSIKO
1. Agustín Vuletich (Veracruz, 1991, napadač, ARG #)
2. Raúl Mario Ruidíaz Misitich (Monarcas, 1990, napadač, PER*)

ARGENTINA
1. Leonardo Nicolás Pisculichi (River Plate, 1984, ofenzivni vezni, ARG #)
2. Luciano Darío Pocrnjić (Newell's Old Boys, 1981, golman, ARG)
3. Federico Iván Rašić (Gimnasia La Plata, 1992, napadač, ARG)
4. Mario Brkljača (Defensa, 1985, srednji vezni)

ČILE
1. Benjamín Kuščević Jaramillo (Universidad Catolica, 1996, stoper, ČIL)
2. Milován Petar Mirošević Albórnoz (Universidad Catolica, 1980, srednji vezni, ČIL*)
3. Nicolás Miroslav Perić Villarreal (Audax Italiano, 1979, golman, ČIL*)
4. Leandro Javier Delgado Plenkovich (Huachipato, 1982, stoper, ČIL*)

* nastupili za A reprezentaciju druge države
# nastupili za mlade reprezentacije druge države (neki za
obje)
nastup za A reprezentaciju HR

[uredio Weasley - 30. rujna 2016. u 22:36]

[uredio Lynx17 - 30. rujna 2016. u 22:56]

1950bjelovar

Potencijal za velika djela

Pristupio: 17.01.2014.
Poruka: 4.807

HNK Hajduk Split 2016/2017

12. srpnja 2016. u 21:47

Nisam vidio da je već bilo:

Na popisu putnika trenera Marijana Pušnika je 20 igrača: 1 Dante Stipica, 5 Lorenco Šimić, 6 Jefferson, 8 Nikola Vlašić, 11 Franck Ohandza, 13 Ivo Grbić, 14 Tonći Mujan, 16 Ivan Mastelić, 17 Josip Juranović, 18 Zvonimir Kožulj, 19 Hrvoje Milić, 20 Anthony Kalik, 22 Ahmed Said Said, 23 Zoran Nižić, 24 Marko Pejić, 26 Toma Bašić, 32 Fran Tudor, 34 Ardian Ismajli, 44 Marko Ćosić i 88 Frane Vojković.

Zbog ozljede na popisu nema Tina Sušića, Marka Futácsa i Josipa Bašića, dok bi Lovre Kalinić trebao konkurirati za uzvrat u Splitu.

randy marsh

Mali dioničar

Pristupio: 29.05.2011.
Poruka: 9.679

Reprezentacija Srbije

16. lipnja 2016. u 20:04

kako je dobro prisjetiti se starih sranja

, odličan tekst i vremeplov kroz narativ kurvi i poštenja

Svi srpski otkazi: Nismo baš "Garbahose"!

Autor: Nikola Janković

16.06.2016. | 14:03 > 14:11

Sadašnji selektor Đorđević, Divac, Stojaković, Gurović... Svi su otkazivali, a neki su navodili smehotresne razloge. Ko se nije javljao na telefon, ko je bio u lošem stanju, ko se ženio, ko se samo nije pojavio... Spisak je zabrinjavajuć

Svi srpski otkazi: Nismo baš "Garbahose"!

Foto: MN Press

"Meni su potrebne Garbahose", rekao je Dušan Ivković na predstavljanju u Hotelu "Hajat" 2008. godine, šest meseci nakon najvećeg debakla u istoriji naše košarke i eliminacije u prvoj fazi Eurobasketa u Španiji.

Tog leta, 2007. godine, Zoran Slavnić saoptio je spisak od 29 košarkaša, a na kraju morao da razmišlja o naknadnim pozivima da bi skrpio ekipu za turnir na kom su njegovi "moskitosi" doživeli sva tri poraza u grupi.

Taj prvi nastup samostalne Srbije na velikim takmičenjima, godinu dana posle slanja "B" reprezentacije i Dragana Šakote "na klanje" u Japan, ostaće do danas upamćen pre svega po tome kako je Darko Miličić !%/#(")=*%&)*=)$"!"?$)!*?$%)!=()="$!"$% sudijama posle meča sa Grčkom.

Dolaskom Ivkovića, uistinu, smanjio se broj otkaza i razloga za iste, koji su nekada bili smehotresni, ali i pogubni po atmosferu u i oko nacionalnog tima. Bilo je godina, nadamo se da ih više neće biti, kada je bilo zaista teško nabrojati sve razloge koje su pojedinci navodili objašnjavajući zbog čega ne mogu da se odazovu pozivu na letnje druženje sa kolegama.

Zakazivanje venčanja u jeku priprema za veliko takmiečnje, kao da se takmičenja zakazuju danas za sutra i kao da se ne zna godinama unapred kada su evropska i svetska prvenstva, odnosno olimpijske igre, bio je jedan od omiljenih povoda za neodazivanje selektoru početkom 2000-ih.

NEKI SU IMALI PRAVO NA ODMOR, NEKI NE...

Foto: MN Press

Međutim, kada su velika imena u pitanju, nije redak slučaj bio da se sve obavi u tajnosti i da se nečiji izostanak opravda zaslugama u prethodnom periodu. Kuća u Sazonovoj 83 neke od asova jugoslovenske i srpske košarke štedela je javne rasprave o tome "a, zašto ne?", neke nije, neki su to manje-više zaslužili, a neki se, recimo, posle debija za reprezentaciju nikada više nisu pojavili na pripremama, a bili su pozivani više puta.

Ukratko, pre nego što se osvrnemo na jedan od najvećih problema srpske košarke, možemo da konstatujemo da nismo baš uvek imali Garbahose i da bi posebno mesto u "Srpskoj košarkaškoj kući slavnih" (ne postoji tako nešto, samo kažemo...) trebalo da dobiju momci poput Miloša Teodosića, Vladimira Štimca, Nemanje Bjelice, Stefana Markovića...

I još nešto je važno reći na početku – neuspesi beleženi nakon velikog broja otkaza ključnih igrača, poput onog pod vođstvom Željka Obradovića na Olimpijskim igrama 2000. u Sidneju, Duška Vujoševića na Eurobasketu u Švedskoj 2003. i pomenute blamaže sa Mokom u Granadi pre devet godina, imali su i dalekosežnije posledice, jer se po pravilu dešavalo da se zvezde, koje su se odazvale, potom uvrede i automatski "revanširaju" kolegama naredne godine.

Bilo je slučajeva da se oni "ostavljeni na cedilu" nikada potom nisu ni vraćali u državni tim ili su uvek imali valjan razlog da to ne urade. Jer, ako je mogao on 2003, što ne mogu ja 2004? Itd...

To bi posebno trebalo naglasiti narednim generacijama, dok budu slušale savete o tome kako je za njihove karijere bolje da provedu leto trenirajući i nabacujući mišićnu masu –onog trenutka kada vas selektor uvrsti na spisak, čak i širi, vaša odgovornost postaje nemerljivo veća čak i u odnosu na stroge profi ugovore koje imate s klubovima. Ili ih jurite.

Vlade Divac, Žarko Paspalj, Aleksandar Đorđević, Predrag Danilović, Dejan Bodiroga, Željko Rebrača i verovatno još neki igrači iz zlatnih 90-ih, potom Dejan Tomašević, Vlado Šćepanović, Milan Gurović, Dejan Milojević, Predrag Stojaković, Igor Rakočević, Miloš Vujanić, Vladimir Radmanović, Marko Jarić, Nenad Krstić, Petar Popović, Kosta Perović, Aleksandar Pavlović, Darko Miličić, Milan Mačvan, Duško Savanović, Miroslav Raduljica, Milovan Raković, Vladimir Micov, Novica Veličković, Nikola Milutinov, Boban Marjanović i moguće još neki, kojih se ovog puta nismo setili...

Ne, ovo nije "Dream team" srpske košarke, već spisak igrača koji su se bar jedne godine, suptilno ili ne, tajno ili javno, neopravdano ili manje neopravdano, iskreno ili neiskreno, privremeno ili zauvek, zahvalili selektorima na pozivu, a da su u tom trenutku bili potrebni, bili u planu, bili u zavidnoj formi i ne toliko poznim igračkim godinama.

SVAKO KO KAŽE "MOGU, A NE "ŽELIM"...

Foto: MN Press

Kako se ovaj problem uvukao u srpsku košarku? Javnost je pokušavala da nađe odgovor, ali je stigla samo do liste ponuđenih opcija – pojava agenata i menadžera, otvaranje NBA lige za veći broj igrača, nedostatak osećaja pripadnosti naciji i grupi, ratovi, himna, loše rukovođenje Savezom, problem sa nekim od saigrača, međutim to su bili i biće samo izgovori.

Koliko žarko neko želi da tri meseca gilja po šumama i gorama da bi se desetak dana borio za državu i bio pljuvan po forumima, komentarima i neretko samim novinskim tekstovima, može se lako uočiti i prenego što počnu pripreme. Svako ko izgovori "mogu", a ne kaže jasno "želim", poput Bobija Marjanovića, nagoveštava da će u nekom trenutku izvući bar jedan od gore navedenih razloga kao opravdanje za nedolazak ili odlazak sa priprema.

Uostalom, pitajte Miloša Teodosića, koji samo jednom nije nastupio za reprezentaciju, 2013. u Sloveniji, ali je i tada celo leto proveo s ekipom i radio na oporavku lista noge zbog čega i danas igra sa bandažom.

Treba reći i da su razni čelnici KSS i naročito razni selektori imali različite i po pravilu popustljive pristupe prema "umornima", pa je tako Šakota pred Japan suptilno rekao...

"Tu je naravno i grupa igrača koji su dokazani i koji nisu završili što se tiče igranja za nacionalni tim. Tu pre svega mislim na Stojakovića, Radmanovića, Jarića i Vujanića i oni će konkurisati za tim koji će naredne godine igratina EP u Španiji".

Naredne godine, u Španiji, igrao je samo Jarić, a zanimljiva je i izjava bivšeg kapitena Krstića, koji je te iste godine, 2006, zatražio "tajm-aut" i pravo da se odmori, a onda rekao...

"Nema smisla kako mi prete! Rekao sam im da želim da preskočim ovo takmičenje kako bih se odmorio i što bolje spremio za narednu sezonu. Očekuje me potpisivanje novog višegodišnjeg ugovora, čime bih obezbedio egzistenciju sebi i porodici. Ne vidim zašto su se navrzli samo na mene, kada nisam jedini koji je otkazao", rekao je Krstić, u to vreme igrač Nju Džersi Netsa, koji je tvrdio da mu je KSS pretio i slanjem u vojsku.

"Kao, ja nisam patriota i ne volim svoju zemlju, a oni su veliki rodoljubi. Za reprezentaciju sam igrao i povredjen, svojevremeno sam odložio izlazak na draft kako bih igrao na jednom šampionatu mladjih kategorija. Na ružan način me stavljaju na stub srama, a umesto toga bi mogli malo da se zapitaju zbog čega im toliki broj igrača otkazuje, da nije slučajno problem u njima".

GLUVI TELEFONI

Foto: MN Press

Zanimljive su i reči selektora Svetislava Pešića, koji je čitajući spisak putnika na Evropsko prvenstvo u Turskoj, 2001. godine, rekao da su Aleksandar Đorđević i Vlade Divac ranije najavili da neće igrati, a da je istu odluku ovih dana doneo i centar Željko Rebrača.

"Iskusan igrač njegovog kalibra izuzetno je potreban ekipi. Međutim, Rebrača se priprema za odlazak u NBA ligu, a ima i određenih zdravstvenih problema, pa je odustao od učešća na prvenstvu Evrope", naglasio je Pešić.

Rekli smo da se broj otkaza smanjio povratkom Ivkovića na klupu, 2008. godine, ali daleko od toga da Duda nije imao problema. Evo dela konferencije za štampu tokom koje je čitan spisak kandidata za EP u Poljskoj 2009.

"Kapiten Vujanić je možda najveće iznenadjenje. Uspeo sam od njegovog menadžera da dobijem broj telefona, pošto su mu dva puta krali telefon, ali, nažalost, nismo uspeli da se čujemo", rekao je Ivković.

A, Miličić je selektoru poručio da je na životnoj prekretnici i...

"Sam mi je rekao da je izgubio pobednički mentalitet igranjem u timu koji nema šanse da se plasira u plej-of, i sada razmišlja da se vrati u Evropu i povrati duh. Osim toga, on se ženi 23. maja, a sredinom priprema treba da se porodi njegova buduća supruga. Tako da neće imati ono što je za igrača najvažnije - koncentracija", rekao je Ivković.

Miličić je, inače, odjavljivao Ivkovića i 2010. i 2011. godine, kada je situacija bila ovakva.

"Ne znam kome šta nije jasno, ali stvar sa Darkom i Igorom je jasna. Rakočevićeva želja da igra za reprezentaciju nikada nije bila sporna, ali uvek se ispreči neka povreda kada treba da se okupimo", između redova je Ivković "pecnuo" potencijalnog kapitena da često u junu ima povredu.

"Što se tiče Miličića, ja sam uradio sve što je potrebno, a on mojoj malenkosti nije udovoljio ni da se vidimo, ni na jedan poziv moj nije odgovorio. Da li je potreban još neki argument?", dodao je Ivković.

Praktično od neuspeha sa Vujoševićem u Švedskoj, kada je bio jedan od retkih koji selektoru-debitantu nije rekao: "Ne", Stojaković više nije igrao za reprezentaciju.

Pozvali bi ga povremeno Obradović, Šakota, Ivković... Odgovor bi uvek bio isti – povreda!

"Dogovorili smo se da ga zaobiđemo ovaj put, kako bi tim sačuvao kontinuitet", rekao je Ivković 2009. godine, gde se jasno može primetiti da se, u zavisnosti o prezimena, razlikuje i izbor reči.

Tako je popularni Duda, nakon što je Kostu Perovića i Novicu Veličkovića izbrisao sa spiska tokom priprema, rekao na konferenciji za medije da im – citiramo - "predstoji potraga za novim klupskim angažmanom", zbog čega je Ivković zamolio novinare da "zbog fer-pleja ne otvaraju temu njihovog stanja i ne otežavamo im posao".

ONO KAD MIROSLAV I MILOVAN NISU DOŠLI

Foto: MN PressRaduljica u hotelu u Kajseriju, nekoliko minuta posle sastanka sa Ivkovićem.

A, te 2012. godine dogodio se jedan od "najluđih" slučajeva. Raković i Raduljica nisu se javili da neće igrati. Samo nisu došli! Raković, jer Ivkoviću navodno nije oprostio uvrede tokom dramatične četvrtfinalne serije Evrolige između Olimpijakosa i Montepaskija, a Raduljica jer selektoru nije oprostio brisanje sa spiska dan pred početak Mundobasketa u Turskoj, a na račun Krstića koji je bio suspendovan zbog stolice i tuče sa Sofoklisom Skorcanitisom.

Duda je naknadno pozvao i Vladimira Micova, za kojeg je usput provukao samo da "greškom nije pozvan", ne obrazlažući čijom. Dakle, bilo je i toga!

Ovaj deo iz 2013. smo iskopali na našem portalu i takođe je zanimljiv.

Kaže... Košarkaška reprezentacija Srbije okupila se u beogradskom hotelu "Zira" pred početak priprema za prvenstvo Evrope u Sloveniji, a od igrača sa spiska selektora Dušana Ivkovića izostao je samo Milan Mačvan.

"Nemam kontakte sa Mačvanom i ne znam zašto on nije došao. Svi pokušaji da saznamo o čemu se radi nisu uspeli, iz tog razloga pozvali smo dva nova igrača, Krstića i Kalinića. Nemam informaciju zašto se Mačvan nije pojavio na prozivci, očekivao sam da će doći", rekao je Ivković.

A, mišljenje je imao i Dragan Labović, kada ga je godinu dana pre toga Ivković "precrtao" sa spiska tokom priprema i odluku obrazložio time da krilni centar ima višak kilograma, jer je postao tata, pa je malo više slavio.

"Moje mišljenje je da ste neuspešan trener. Mislim da uopšte niste trener, nego da ste košarkaški filozof. Uzeli ste dve Evrolige, potrošili 970 miliona evra", javio se redakciji "Sportskog žurnala" igrač i, pretpostavljamo, ostavio onoga ko je podigao slušalicu bez teksta.

A, DIVAC I ĐORĐEVIĆ?

Foto: MN Press

Sjajno je što Google može da pronađe i tekstove i 2000. godine, poput onog u magazinu "Vreme", gde je selektorski tandem Obradović/Ivković pokušao da obrazloži zbog čega među putnicima na Olimpijske igre u Sidneju nema legendarnih Divca i sadašnjeg selektora Đorđevića.

Uzgred, i tamo smo doživeli debakl, pa se naljutio takođe legendarni Danilović, koji ruku na srce nije više nosio dres Jugoslavije jer je naredne jeseni, bez ikakvog nagoveštaja, završio veliku karijeru.

"Dakle, neće biti jugoslovenskog 'tima snova' u Sidneju", pisao je novinar "Vremena".

"Prvo je otkazao Vlade Divac, posle njega Milenko Topić, a poslednji se oglasio Saša Đorđević. Došao je u hotel kad i ostali, prošle nedelje uveče, ali samo da kaže kako ne ide u Sidnej".

"Imam 33 godine, ćerkica Tara napunila je godinu dana, želim da budem sa njom što je više moguće, i nisam psihički spreman da naredna tri meseca posvetim reprezentaciji. Mentalno bih bio više sa svojom porodicom nego sa reprezentacijom", rekao je Đorđević.

"Nema nikakvih šansi da igram u Sidneju. Odluka je neopoziva i definitivna. Ne želim nikakve popuste, moji motivi su čisto privatni, želim da budem sa porodicom, i ništa mi ne znači što bih mogao da zakasnim, recimo, petnaest dana. Ne želim to ni zbog drugih igrača koji počinju od prvog dana", jasan je Divac.

Kad smo već "izguglali" Divca i Đorđevića, hajde da napomenemo kako je tada rezonovao kasnije veoma autoritativni Obradović.

"Radi se o dva ekstra igrača i dva izuzetna čoveka, o dva lidera ekipe, i zato nam je izuzetno stalo da se oni naknadno uključe. To jeste u suprotnosti sa mojim prvobitnim stavom da ko ne dođe 16. jula neće ići u Sidnej, ali ponekad u životu treba biti i fleksibilan", kaže Obradović.

OD 29 IGRAČA DO POZIVA VETERANU

Foto: MN Press

Šakoti su u 2006. otkazali Krstić, kojem su kako kaže pretili vojskom, zatim Dejan Milojević, a onda i Pavlović, koji je u jednom intervjuu, iziritiran pritiskom Crnogoraca posle raspada državne zajednice, poručio da je doneo odluku i da će igrati samo za Srbiju.

Zaigrao je nikad, iako su i Šakota, a potom i Slavnić, tvrdili da su im i Saša, i njegov otac Dušan, garantovali da će sve biti u redu. Ivković se 2008. žalio da mu se Pavlović senior ne javlja na telefon.

Slavnić je 2007. imao velike planove sa Stojakovićem, Pavlovićem, Radmanovićem, Rakočevićem, Popovićem, Krstićem, pa i Kostom Perovićem, koji se selektoru zahvalio rečima da ima želju da se odmori i oporavi od povreda koje je vukao, kao i da radi na sebi, jer ga čeka Golden Stejt.

Perović je, inače, jedan od pionira "moram da radim za NBA otkaza", a na kraju su "moskitosi", preteče "orlova", ostali sa Miličićem i Nenadom Mišanovićem na centarskim pozicijama, pa je Moka pitao Rebraču da se vrati u nacionalni tim.

Rebrača je, inače, pasionirani pecaroš i nije mu palo napamet.

Moku je uslovljavao i Vujanić, koji se oporavljao od jedne od teških povreda koje su mu osakatile karijeru, pa je tražio da se priključi naknadno i da tokom priprema radi sa svojim, privatnim trenerom.

Završilo se mučnom razmenom uvreda između dvojice plejmejkera, što Slavniću nije bio problem, naravno, shodno njegovom temperamentu.

SELEKTORE, U MNOGO SAM LOŠEM STANJU!

Foto: MN Press

Naredne godine, 2008, Ivković je prvo pomenuo čuvenog Garbahosu, koji se uprkos otvorenom protivljenju Toronto Reptorsa i teškoj povredi koju je vukao, uredno pojavio u reprezentaciji Španije i briljirao, a potom odlučio da prekrati muke Rakočeviću, Stojakoviću, Jariću i Radmanoviću, obrazlažući da će na kraju tog olimpijskog ciklusa, a nismo otišli na te Igre u Londonu, oni već biti duboko u četvrtoj deceniji života.

Golden Stejt nije pustio Perovića, Pavlović se ponovo sakrio, a Vujanić vratio u nacionalni tim, da bi se s njim trajno rastao 2009. godine.

Te 2010. godine nije bilo mnogo otkaza, ali je Ivkovićeva odluka da zbog atinske tuče i neizvesnosti oko Krstićeve kazne drži Raduljicu pri ekipi do poslednjeg dana dovela do toga da će ga Raduljica "ispaliti" i 2011. i 2012.

"Šokiran sam, prvi put se dogodilo da mi je neko otkazao telefonom. Rekao mi je da želi da bude s porodicom i da ima povrede", izjavio je Ivković o Raduljici 23. juna 2011. godine.

Tog leta Aleksandar Rašić i Milenko Tepić došli su povređeni na pripreme i paralelno pokušavali da se izleče i nametnu za tim. Završeno je lošim rezultatom u Litvaniji, zbog čega smo se 2012. umesto za Olimpijske igre okupljali za kvalifikacije za Eurobasket 2013. i tu je već bilo jasno da igrači legendarnog Ivkovića ne doživljavaju na isti način kao 2008. i da je promena potrebna.

Dogodila se mučna rasprava sa Labovićem, Krstić je bio povređen, otpali su ranije Veličković, Perović i jedan od najvažnijih igrača u poslednjoj deceniji, Stefan Marković, naknadno pozivani Micov i Zoran Erceg, praktično na "pola" priprema, a ekipa je u kvalifikacijama igrala toliko loše i malokrvno da smo se Slovenije domogli samo zato što je FIBA proširila broj učesnika Eurobasketa na 24.

Inače, ne bismo prošli ni kvalifikacije.

DA JE JAVIO 3 MINUTA PRED PROMOCIJU

Foto: MN Press

Pred Sloveniju, Ivkoviću se dogodio "slučaj Mačvan", koji smo već pomenuli, a otkazali su muPerović (Unikaha), Marković (Valensija), Erceg (CSKA) i Savanović (Efes), koji je obrazlažući odluku rekao da je "u mnogo lošem stanju i da ne može takav da igra".

Na sve se nadovezala povreda lidera generacije, Teodosića, pa se posle plasmana na sedmo mesto iza Ukrajine, sa čak pet poraza na turniru, Ivković povukao.

Da mu nikako neće biti lako na kormilu reprezentacije, u čijem je dresu stekao status nacionalnog heroja, Đorđević se uverio prvog dana priprema za Mundobasket 2014. kada je čuo da se momak, zbog kojeg se odrekao usluga Mačvana i Savanovića, zapravo neće pojaviti.

Veliki gaf tada napravio je Veličković, saopštivši selektoru da ne može da igra tek nakon što je javnosti saopšten spisak kandidata.

"Bruka i sramota šta mi je uradio. Da mi je javio tri minuta pre nego što ću saopštiti spisak, sve bi bilo u redu", rekao je Đorđević, koji potom – logično – nije mogao da računa na naknadnu pomoć dvojice izostavljenih, jer je javnost tražila i dobila obrazloženje zašto nema Savanovića i Mačvana.

Narednog leta dogodila se i nikad razjašnjena ujdurma sa intervjuom Borka Radovića za izraelske medije na osnovu kojih je, navodno, San Antonio saznao za prelom kosti stopala Marjanovića – s tim da preloma nije bilo – a, problemi sa Bobijem nastavljeni su i ovog leta, kada se legendama NBA letnje lige pridružio i Milutinov.

Dobre smo mi rezultate i beležili svih ovih godina...

...jedna po jedna prsnu pod nogom!

Obrisan korisnik

Pristupio: 28.07.2014.
Poruka: 2.542

HNK Hajduk Split 2016/2017

16. lipnja 2016. u 16:24

Ovaj Hajduk je izborio prolaz protiv Kopera i Stromsgodseta

HAJDUK: Kalinić – Tudor, Nižić, Milović, Pejić – Jefferson, Balić (Sušić, 77),Vlašić, Caktaš, Roguljić (Maloku, 53) – Kiš (Maglica, 69)

Hajduk: Kalinić – Tudor, Nižić, Milović, Pejić – Jefferson, Caktaš – Balić, Vlašić, Maloku – Ohandza

Sada je ovaj kadar:

Kalinić--Bašić,Nižić,Bily,Milić--Jefferson, Kožulj--Tudor, Sušić, Vlašić--Maganjić

+ Grbić, Šimić, Kalik, Juranović, T.Bašić

Neka Branco napravi sličan prijelazni rok kao omraženi Vučević prošlo ljeto i bit ćemo dobri:

Jefferson, Velazques, Milić, Ohandza, Roguljić, Radchenko, Bily

Eto Kožulj je već tu, još 5-6 igrača i da se na kraju 3-4 pokažu kao pojačanja.

Obrisan korisnik

Pristupio: 25.06.2012.
Poruka: 4.764

HNK Hajduk Split 2016/2017

06. lipnja 2016. u 16:09

Za Rijeku sam i od prije slutio da će tako biti čim su za Primorje počeli rezat.A Dinamo je stara priča.

Što se našeg duga tiće,mislim da je on veći,pa čak i duplo od tih navedenih 20-30 milijuna kuna,ali nepojmljivo mi je da se nećemo izvuć iz toga ovo lijeto,a zaradit ćemo od Sušića,Kalinića,Milića,Balića i pod daj Bože Tudora,Nikole Kalinića i Perišića(naknada za razvoj,premda će biti visoka odšteta mogli bi nekih 700 000 eura minimalno za svakog).

Nego eno neko ime kadet,junior neki iz Dinama na N+,kao vjerojatno ide u Poljsku,da nije on među onima koji dolaze s Kalaicom.