"Silič" (ili Silik) za Čilića je stvarno klasik, ali slučaj s Viktorom Troickim je apsolutni pobjednik u kategoriji lomljenja jezika!
Zbog tog nesretnog spoja slova "ick" na kraju i engleskog "oi", zapadni komentatori su od njega napravili potpuno novu osobu. Na semaforima je pisalo Troicki, a oni su to čitali kao "Trojki" (Troiki) ili čak "Troki"! Čovjek je zvučao kao lik iz nekog crtanog filma ili ruski klasik, a ne profesionalni tenisač iz Beograda.
Kad se na to doda i nemogućnost izgovora slova "V" kod nekih azijskih ili latinoameričkih komentatora, Viktor je na turnirima dobivao imena koja ni rođena majka ne bi prepoznala.
Srpski tenisači općenito imaju "bogat" povijesni dosje s ovim problemom:
* Novak Đoković (Djokovic): Dok se danas cijeli svijet naviknuo na njegovo prezime, na početku karijere to "Dj" je Amerikancima i Britancima stvaralo golemu pomutnju. Redovito su ga zvali "D-joković" (odvajajući D i J) ili "Džoković" s pretjerano tvrdim suglasnikom. O završnom "ć" koje je postalo obično "c" da i ne govorimo – u ranim prijenosima bio je i Đokovik.
* Janko Tipsarević (Tipsarevic): Kombinacija dugog prezimena i suglasnika na kraju pretvorila ga je u "Tipsarevik" ili "Tipsarevih".
* Dušan Lajović (Lajovic): Zbog engleskog čitanja slova "j" kao dž, Dušan je za mnoge strane komentatore preko noći postao "Ladžovik" ili "Lejovik".