Kalinić je bio odličan igrač, i velik Hajdukovac i odrekao se novaca kako bi pomogao voljenom Klubu.

No postavit čovjeka bez ikakvog iskustva, čovjeka koji se razilazio na mater pas kad nije bilo po njegovom na funkciju na kojoj si ti moraš bit dobar sa svima dovoljno govori o  kvalitetnom "radu" velike intelektualne gromade na predsjeničkoj poziciji.

Blesavo mi je sad pljuvat po Nikoli. On je radio najbolje što je mogao i znao.

Ne sićan se dobro Hajdukovih titula, onako u magli zadnje 2, bija sam još dite ali zato se jako dobro sićam finala kupa 2009. 

Igralo se na dvi utakmice, 3:0 za Dinamo u Zagrebu uz malo je reć skandalozno suđenje Bruna Marića,  pa onda 3:0 za nas u Splitu, masterclass Nikole Kalinića i na kraju izgubili na penale.

Koliko god je bija ružan i nepošten poraz, u tom trenu sam baš bija ponosan šta sam navijač Hajduka ka nikad dotad. Da je Boga i pravde, nikad ne bi te penale izgubili. 

Kako vam se da više??

Svi smo složni da su nam Lukša i Nikoličius ostavili ekipu koja je preskupa za ono šta pruža na terenu. Spora, psihički labilna i sa velikim rupama u rosteru (manjak šestica, bekova, itd.). Uz česte promjene trenera i stilova igre završilo je kako je jedino moglo završit, porazno i u prvenstvu i u Europi.

Na to je doša Pavelin i Bilić pa je Nikola Kalinić još posolija sa Gattusom šta je, svi se vjerojatno slažemo, bija (pre)skup promašaj.

Sad je doša Vučević i dosad je odradija doslovno pola prijelaznog roka i sigurno da nije odradija sve ono šta je tribalo jer nije ni ima vrimena.

Znan da dosta vas žuljaju rezultati Dinama, ali ova menopauzna histerija se stvarno više ne da čitat. 

Nikola Kalinić je rekao da se nije oprostio od reprezentacije, ali da je došlo vrijeme za mlađe

Niti je dosao s 31 godinom (ni sa 32, ni sa 33), a i daleko je bio od toga da je "potpuno zdrav".

Nikola Kalinić je potpuno zdrav došao s 31 godinom u Hajduk, tamo proveo 2 i pol sezone i jako malo postigao.

Čop ima neusporedivo lošiju karijeru i zapravo je čudo da poslije Lokomotive i Šibenika on uopće igra prvu ligu, a kamoli to da je s Rijekom uzeo naslov. Čop nikad nije bio  tehnički dotjeran igrač i sad kad mu radi godina fali uvijek malo do udarca, malo u duelu, malo svugdje, to se jako osjeti. Kalinića ssm zato gore spomenuo jer je tehnički bio Ronaldo za Čopa, ali mu je eksplozivnost bila strašno bitna i čim je radi godina izgubio eksplozivnost, i njemu je odmah igra dramatično pala, a di neće Čopu. 

Navodi se sezona 2018/19 kao rekordna, točno nakon Sp-a...No, ne znam jesu poslije toga uopće 3 startera zaigrala ozbiljnu utakmicu. Striniću je karijera završila kada je otišao u Milan i otkrio se problem sa srcem, Subašić je 80% iduće sezone bio ozljeđen i mislim da je možda branio 10-ak utakmica do kraja karijere( ono par u Hajduku ne računam) Vrsaljko također nakon SP-a možda nekoliko utakmica do operacije koljena i onda još Atletiko nešto sitno. Njima su karijere više manje završile sa nastupom u Rusiji. Krovinović isto nakon teške ozljede križnog nije bio ni sjena igrača prije i bio je na marginama u Portugalu. Za Ćorića nema potrebe komentirati...

Imali smo svake godine u završnicama jednog do dva, nekad i više važnih karika od Modrića, Rakitića, Mandže, Broza, Kovačića, Perišića, Lovrena...no, ta neka širina nam nije baš bila prejaka. 

Ovo je popis LP za tu 2018/19 kada je bio rekord naših.

Luka Modrić( Real Madrid)

Ivan Rakitić (Barcelona)
Mario Mandžukić (Juventus)
Dejan Lovren (Liverpool)
Ivan Perišić (Inter)
Marcelo Brozović (Inter)
Šime Vrsaljko (Inter)
Danijel Subašić (Monaco)
Nikola Kalinić (Atletico Madrid)
Andrej Kramarić (Hoffenheim)
Vedran Ćorluka (Lokomotiv Moskva)
Marko Rog (Napoli)
Ante Ćorić (Roma)
Karlo Letica (Club Brugge)
Matej Mitrović (Club Brugge)
Marko Livaja (AEK Atena)
Filip Krovinović (Benfica)
Kristijan Bistrović (CSKA Moskva)
Nikola Vlašić (CSKA Moskva) 

+ 2 trenera( Kovač i Leko)