Osmina finala

A: Cedevita Olimpija Ljubljana vs. NINERS Chemnitz

B: Turk Telekom Ankara vs. BAXI Manresa

C: Buducnost VOLI Podgorica vs. U-BT Cluj-Napoca

D: Umana Reyer Venice vs. Dolomiti Energia Trento

Četvrtina finala

Bourg-pobjednik A

Hapoel Jerusalem-pobjednik B

Bahcesehir-pobjednik C

Besiktas-pobjednik D

Igra se na jednu utakmicu

Dobar primjer Vam je Padjen kojeg ste naveli, Slovenija mu daje priliku, Isto kao što daju i nijemci, španjolci, francuzi.... Mladom igraču samo minute i prava prilika daju razvoj, a naši alibi treneri to nažalost ne kuže.

Dovedi 2-3 amerikanca i neka se napucavaju u našoj ligi. Još ako su ti Repeša jr ili Rudež  trener i ne ulaziš u igru, (Svoboda, Skorić.....) nemaš nikakve šanse za iskorak. Kod takvih trenera niti razvoja, niti minuta, a na kraju niti novaca. Ja bih u toj dobi otišao u bilo koju NCAA ekipu.

I zadnjih 15 minuta u utakmici reprezentacije pokazuju koliko trener nema povjerenja, nego alibi postava. Dok je takav mentalni sklop ne treba se čuditi što u najboljim europskim reprezentacijama igra 2006, pa čak i 2008 godište, a kod nas nitko ni iz cijele Premijer lige.

I klubovi isto funkcioniraju pa tako su ove godine Zadar, Split izgubili bezbroj utakmica zbog straha tvrdoglavih trenera za poziciju. 

Neki dan je D. Miličić u nekom podcastu rekao nešta što je i kod nas primjenjivo, pa za šta se u ovakvim ligama bore, kakav je problem ako mladi igrač pogriješi. Kako razviti playa kada u svakoj ekipi je glavna strategija dovesti dva amerikanca koji niti kome dodaju, niti razigravaju ikoga osim sebe. Jako su se usrećili i Split, Cibona, Cedevita junior... sa svojim američkim razigravačima.

Nemoj na Mušća, najjači lik na temi, uvjerljivo. 

Mislio sam na dulje vrijeme se ne ulogirati, no ponukan uspjesima reprezentacije Hrvatske, ipak ću iskoristiti priliku da i ovim putem dam svoj osvrt.

Kao prvo čestitke igračima i izborniku na dosad uspješno odrađenoj misiji. Šanse za plasman na SP sada su definitivno vrlo realne. Nema potrebe za bilo kakvim negativnostima. Napokon nam se posložilo i nadam se da nas neće pogoditi još nesreća.

Tema je T. Mijatović. I čovjek zaslužuje čestitke i naklon. No prije svega, osvrnuo bih se na loše komentare upućene na njegov rad. Pretpostavljao sam da će prvi poraz, pa makar bio i u produžetku protiv jedne od najjačih svjetskih reprezentacija koji smo dva dana ranije pobijedili, značiti prve kritike. Mislim da to u najmanju ruku nije u redu, ali nekako sam si to i mislio. Zar je svrha komentara ovdje da svakom, ama baš svakog izbornika oblate? Ljudi bi niste bi svjesni koliko to negativno utječe na rad naših trenera, izbornika, košarkaških djelatnika i svih onih koji godinama predano rade na podizanju i održavanju ugleda hrvatske košarke. Zar ste zaboravili kako ste blatili jednog g. Sesara? Što, po vama nekima, izbornik hrvatske reprezentacije samo zato što je izbornik, na neki način jest "persona non grata". Koliko je "otrovnih riječi" upućivano jednom Repeši, jednom A. Petroviću? Ok, ljudi poput njih znaju se nositi s kritikom, dapače, ali čemu biti tako negativno nastrojen? Zar ne znate cijeniti ljude koji su za košarku uložili godine i godine? Obitelj Anzulović, obitelj Petrović, obitelj Repeša... Onda, kada se sjetim koliko su omalovažavani Skelin, Mršić, Mulaomerović a pogotovo Sesar. Zar bi to i Mijatović trebao proći samo zato da bi netko mogao reći da "ni on ništa ne valja". Kritike zaslužuje Savez, ali Savez također čini mnogo dobrih i pozitivnih stvari koje ljudima nisu vidljive, no nađe li se samo jedna pogreška, eto salvi negativnih komentara. Sigurno mogu i Rukavina i J. Vranković bolje, kao što su definitivno mogli i morali D. Rađa i S. Vranković. Ali pustimo neka se stvari razvijaju svojom tokom. T. Mijatović će odvesti reprezentaciju na SP. Šarić i Hezonja će još imati dobrih rola, a dolaze nam novi mladi poput Ružića,  Barta, Katanovića, Torbarine i drugih koji su samo potvrda da još hrvatska košarkaša nije propala, kako "neki" prozivaju.