NAPRID NAŠI 4

LOKOMOTIVA ZAGREB – HAJDUK SPLIT 3:2

Hajduk je u Kranjčevićevu na megdan Lokomotivi stigao nakon poraza na Poljudu protiv autsajdera Varaždina. U najavi utakmice smo mogli na Hajduk Report poslušati „mudrolije“ bivšeg igrača i pomoćnog trenera Hajduka Marija Carevića, koji je ultra subjektivnom uličnom logikom izrazio svoj plitki stav o stanju momčadi Hajduka, protivniku Lokomotivi i branio Tudora (a ujedno i sebe) gurajući tezu o pljuvanju po domaćim trenerima: Tudor, Burić, Vulić, dok su „bezimeni“ došljaci u bližoj prošlosti dobili veći kredit, prostor i podršku što smatra nelogičnim. Kako navedena teza nebi bila nedorečena preko podataka skinutih s TM-a smo napravili malenu analizu i usporedbu prema osvojenim bodovima: Tudor (1.45), Burić (1.81), Vulić (1.73) u zadnjim vođenjima Hajduka, a treba istaknuti da je Vulić dobio pet prigoda, a Burić i Tudor po dvije. Došljaci koji su u bližoj prošlosti vodili Hajduka: Kopić (1.71), Carillo (1.88), Pušnik (1.96), i trenera kojemu nije mogao izustiti ime i prezime a nazvao ga je „no name“ Oreščanin (2,00), čak i više ako se računa samo HNL. Upravo taj „bezimeni“ je nakon Vulića (gdje je Carević bio pomoćnik) u kratkom vremenu podigao standarde koje nisu mogli pratiti s pojačanjima Burić („koji može i jedno i drugo“) i sad Tudor („Uno di noi“), a kad uspoređujemo dojam onda je razlika još veća. Problem nije ispravno detektiran, zato što se Carević našao osobno povrijeđenim pa preko leđa Tudora relativizira, a potrebno je izdvojiti samo ime došljaka Marijana Pušnika koji je definitivno bio najomraženiji trener od kad postoji projekt NH usprkosu skoru od 1.96. Druga opaska ide na isticanje Tudorove hrabrosti što priliku daje mladim igračima, što je svakako pohvalno ali ne na ovaj način bez smisla i kriterija, gdje je očito nepostojanje plana razvoja svakog pojedinog mladog igrača. Izdvojiti ćemo primjere Brnića, Čuića, Krekovića, Blagaića, Radića koji kroz igru u razvojnoj momčadi Hajduk B nisu igrali dovoljan broj utakmica u kojima su pokazali dominaciju, kao što je to bio slučaj s Palaversom, Bradarićem, Nejašmićem i Teklićem. Sad preskaču vrlo bitnu razvojnu stepenicu i kroz prvu ekipu dobivaju nekontinuirane mrvice (dodajemo Dolčeka i Čolinu), odnosno najbolja riječ za ovo kako ih Tudor koristi je „razjebavanje“. Carević je na liniji shvaćanja navedene teme kao i Tudor, što obrazlaže riječnikom iz vremena kad je on kao mladi igrač ulazio u prvu momčad, ali nogomet je išao naprijed što dotični „stručnjaci“ nikada neće razumijeti.  Ali Carević je dobio posao u mladoj reprezentaciji HNS-a na temelju „Hajdukove kvote“ da se izbornicima ne može ništa prigovoriti, a što se tiče znanja (koje on nema niti će imati) ono nikad neće biti glavni kriterij u svijetu hrvatskog nogometa tako da ga čeka puno prilika da pokaže svoje umijeće.

Tudor nije mogao računati na Barry-a (žuti kartoni), Mujakića (ozljeda) i Simića (ozljeda, ali njega je ionako stavio u treći plan zbog nepoznatih razloga). Nakon kašnjenja na doručak je kažnjen Eduok, što je dodatno otupilo oštricu napada, a cijela situacija nam miriše na prokazivanje Pedra što je pad pod utjecaj medija (visina ugovora), a ne postavlja se pitanje odgovornosti trenera. Eduok je nesumljivo kvalitetan napadač, u nepovoljnim uvjetima ima dobru statistiku (24 utakmice, 9 golova, 3 asistencije), koji nije iskorišten na adekvatan način kao i većina igrača, i za ovakve slučajeve moraš u stožeru imati pomoćnike koji će se posvetiti individualno, te psihologa za igrače i struku. U Zagreb je stručni stožer poveo 21 igrača, a istrčala je predvidljiva jedanaestorka koju je pripremao na treninzima i sve prema najavama da će se igrati povučeno i čekati prigodu iz kontre ili greške protivnika. Na tribinama su opet bili navijači Hajduka, pa je Hajduk igrao uz podršku Torcide kao da je na domaćem terenu. I dobro je počelo, greška domaćina i instikt Caktaša Hajduku je omogućio rano vodstvo i usmjerio događanja na terenu u prvom poluvremenu. Hajduk je vrebao šansu iz bloka prepuštajući posjed Lokomotivi, u veznom redu je imao najraspoloženijeg Jradija i destruktivca Jurića (kojemu je oprošten žuti), a uslijed greške gostiju sjevnula bi kontra u smjeru okomitog kretanja Jaira koji se mogao proslaviti. Lokomotiva je bila nemoćna, igrači Hajduka su joj prepuštali posjed i puštali Mersinaja, te angažmanom i gustoćom u sredini pokrivali pas igru i kretanja između linija. Točna je izjava Tudora da je Hajduk s takvom igrom imao nekoliko izglednih prigoda koje su trebale rezultirati razbijanjem Lokomotive. Vodstvo od 2:0 došlo je nakon kaznenog udarca kojega je skrivio kasniji „iskupljenik“ Kolinger, iako se na snimci ne može procijeniti intezitet kontakta u zakašnjeloj stoperskoj reakciji. I u trenutku kad je trebalo na odmor otići sa zasluženih 0:2, u sudačkoj nadoknadi Hajduk prima gol, vraća Lokomotivu i budi nervozu za drugi dio. Što je Tudor poručio svojim igračima u svlačionici: „momci, ovo je bilo dobro, idemo dalje nastaviti, pozicionirajmo se u dvostruki blok i vrebajmo kontru, samo da jedna uđe utakmica je gotova!“, vrli pomoćnici Vukas i Vučko su ga pogledali s odobravanjem ... a što ako velebni plan pođe po zlu, za taj scenarij se nisu spremili – to će ovih dana analizirati!? Sve je izgledalo upravo tako, igrači Hajduka su ušli u krilo vrataru Posavcu, svi iza lopte isto što rade ekipe koje se brane na Nou Campu protiv Barcelone, a jedinu izglednu prigodu je imao „joker“ s klupe Jakoliš koji i u 16 nastupa za Hajduk nije zabio gol (ugovor mu je do lipnja 2023. pa možemo reći da ima vremena). Lokomotiva je iskoristila bunker Hajduka, i s više igrača dolazila u završnicu i napadala gol, što je rezultiralo nizom udaraca i intervencija Posavca, pao je i gol, ali je opavdano poništen zbog evidentnog zaleđa. Hajduk je izgledao izdušeno, ulasci Brnića, Nejašmića i Jakoliša nisu donijeli svježinu, niti ideju kako odgovoriti na kanonadu Lokomotive, osim u dva okomita proigravanja Nejašmića. Pritisak je urodio plodom, brzina i preciznost albanskih napadača Kastratija i Tucija je rezultirala izjednačenjem. Hajduk se nastavio braniti, a Lokomotiva je u igri na jedan gol pokušavala pas igrom na krilima i oštrim ubačajima na pet metara gdje su stoperi gostiju bili pravovremeni. Sve do posljednjih minuta i kornera Lokomotive kojemu je prethodila dvostruka izmjena u 96. minuti, ulaze Čuić (180cm) i Čolina (174cm), a izlaze Dolček (180cm) i Brnić (172cm) „vjerojatno zbog soka“, a rezultat je Petrakov gol glavom u sudačkoj nadokandi. Drugi poraz za redom identičnim rezultatom, zaslužena pobjeda Lokomotive zbog prikazanog u drugom poluvremenu gdje su aktivnom igrom u fazi napada Hajduk zabili u mišiju rupu. Utakmica je završila uz pogrdne povike Torcide: „IGRAJTE PIČKICE“, neopravdano upućene igračima, pored bezličnog stručnog stožera i uprave koja im je svojim diletantskim vođenjem kluba otvorila vrata.

Hajduk se zbog kikseva konkurencije i dalje nalazi nadohvat 2. mjesta (-2 boda), te ovisi sam o sebi. Propustio je prigodu da u drugi plan gurne Lokomotivu koja u nastavak prvenstva ulazi s 2. mjesta (53 boda) i najlakšim rasporedom do kraja: Istra (G), Varaždin (D), Inter (D), Slaven Belupo (G), Gorica (D) i tek u zadnjem kolu Osijek (G). te igra finale kupa. Osijek je na testu i ulazi u seriju tri derbija: Dinamo (G), Rijeka (D), Hajduk (G), te ako iz navedenih susreta izađe s 4-6 bodova postaje najizgledniji konkurent Lokomotivi za 2. mjesto. Rijeka je izvan forme i čeka je težak raspored, ali ima prigodu osvojiti kup, dok Hajduk i dalje ima aktivnu poziciju da se pobjedama nad izravnim konkurentima umiješa u borbu za najavljeni cilj! 

„Bljezgarenja“ Blaža Duplančića o podkapacitiranim strancima i manjku kvalitete pojedinih igrača je već odgledan film, ovdje se radi samo o jednome: „daj ovu momčad nekome tko zna, pa ćeš vidjeti koliko vrijedi!“, etikete tzv. novinara svatko kritičan ocjenjuje: „rezultat napisanog je govno“!

U idućem kolu u petak 26. lipnja 2020. Hajduk dočekuje Slaven Belupo.