Ide mi na kurac nakon svake nepobjede hiperbole u stilu nikad gori Hajduk.

Pa ne pratim Hajduka od jucer, ja se sjecam gorih Hajduka.

Recimo Leko Maksimir. Tudor prvi mandat kup, protiv Dinama na Maksimiru 5-0. Pusnik cak dvi, kontra Splita kup, i na Poljudu Dinamo. Tudor drugi mandat Rujevica. Buric drugi mandat Rijeka doma. Tudor prvi mandat Hrvatski Dragovoljac vani, Reja Karlovac u gostima. Vulic, 3 mandat Istra doma. Valdas Maksimir na lito prije Villareala. Six Gzira uzvrat. Gustafson Tobol uzvrat. Ciro Debrecen obje, Kate Shelbourne.

To sto smo depresivni, ne znaci da moramo biti nerealni i odmah za hiperbolama potezati. Treba neku razinu ipak drzati.

Ide mi na kurac nakon svake nepobjede hiperbole u stilu nikad gori Hajduk.

Pa ne pratim Hajduka od jucer, ja se sjecam gorih Hajduka.

Recimo Leko Maksimir. Tudor prvi mandat kup, protiv Dinama na Maksimiru 5-0. Pusnik cak dvi, kontra Splita kup, i na Poljudu Dinamo. Tudor drugi mandat Rujevica. Buric drugi mandat Rijeka doma. Tudor prvi mandat Hrvatski Dragovoljac vani, Reja Karlovac u gostima. Vulic, 3 mandat Istra doma. Valdas Maksimir na lito prije Villareala. Six Gzira uzvrat. Gustafson Tobol uzvrat. Ciro Debrecen obje, Kate Shelbourne.

To sto smo depresivni, ne znaci da moramo biti nerealni i odmah za hiperbolama potezati. Treba neku razinu ipak drzati.

BIVŠI ukrajinski reprezentativac i igrač Hajduka Artem Milevski u razgovoru za portal Dynamo.kiev.ua progovorio je o raznim situacijama iz svoje karijere. Milevski je Bjelorus s ukrajinskom putovnicom i bio je velika nada ukrajinskog nogometa i kijevskog Dinama. Od 2003. do 2012. igrao je za Dinamo i u 178 nastupa zabio 57 golova.

Za reprezentaciju Ukrajine prvi je put zaigrao 2006., a u 50 nastupa zabio je 8 golova. Pad u karijeri započeo je 2012. godine, dok je igrao za kijevski Dinamo, a nakon toga je počeo lutati. Igrao je za Gaziantepspor, Hajduk, RNK Split i još nekoliko klubova. O svojim provodima rekao je:

"Jacenko i Rožok, moji suigrači, bili su bliski prijatelji. Prozor njihove hotelske sobe gledao je na šumu u kojoj su psi konstantno lajali i zavijali, ne dopuštajući im da spavaju. Nisu to mogli više podnijeti, otišli su i vratili se u sobu sa zračnim pištoljima.

Potom je pala noć, lavež je opet počeo, a oni su izašli i rekli: 'Idemo upucati pse. Svi smo se smijali. Mogu vas uvjeriti odmah, ni jedna životinja nije ranjena", rekao je Milevski kroz smijeh, pa nastavio s pričom o utakmici njegovog Dinama i Šahtara, koji su se sastali u finalu ukrajinskog kupa.

Finale kupa protiv Šahtara

"Opuštali smo se prije utakmice. Naručili smo pivo, škampe i rakove, a onda je Alijev predložio da odemo u noćni klub. Vozili smo se prema tamo, ja u Maseratiju, a on me pratio u džipu Subaruu. Zaustavila nas je policija. Pomislio sam da nas neće pustiti, no na kraju smo platili svaki po sto dolara i otišli u provod. Novac za nas tad nije bio problem".

Šahtar je u toj utakmici slavio s 2:0, a iz kluba su saznali za njegove radnje te je kažnjen s 50 tisuća dolara. Najveća kazna koju je dobio bila je 100 tisuća dolara. Milevski tvrdi da su se Ukrajinci blaže odnosili prema strancima.

Avantura s Tudorom

"I stranci su pili kao i mi, ali ljudi iz kluba nisu to primijetili. Maris Verpakovskis i Jerko Leko znali su se ubiti od alkohola, ali im je oprošteno. A nas su nazivali pijancima", ispričao je, a dotaknuo se i jedne avanture s Igorom Tudorom iz razdoblja u Hajduku:

"Tudor je baš dobio otkaz, a momčad je trenirala, dok sam se ja oporavljao od ozljede. U jednom trenutku nazvao me i Tudor i rekao: 'Brate, idemo malo po otocima uživati. Imam brod'. Hrvatska ima više od stotinu otoka, nisam dugo razmišljao i pristao sam.

U 9 ujutro, Tudor, njegov pomoćnik i ja bili smo na jednom od otoka. Naručio sam svima espresso, a Tudor me pogledao u čudu: 'Ne razumijem, gdje je viski?'. Rekao sam mu da je još jutro, ali to njega nije spriječilo. Za minutu je konobarica donijela tri viskija, potom još tri, pa još... Vozili smo se brodom oko otoka. Tudor je baš legenda".

Bivši igrač Hajduka: Jerko Leko se znao ubiti od alkohola. Tudor je baš legenda - Index.hr

Uvijek je lako naknadno biti pametan, ali realnost je da ne poostoji nijedan klub na svijetu koji nece nekad izgubiti mladog igraca ispod cijene iz ovog ili onog razloga.

Ajmo redom analizirati nabrojane:

Stipica - imao je priliku biti prvi golman, vecinu nije uvjerio da je neka ekstra kvaliteta, prozvan "piciginasem".

Grbic - tada je bio problem sto smo imali njega i Leticu i trebalo se odluciti kojeg od njih dvojice forsirati. Letica je djelovao kao veci potencijal i odlicno je iskoristio priliku koju je dobio, spominjao se i interes Reala. Dok se Leticu prodalo Grbic je vec odlucio da nece produziti ugovor.

Juranovic - bio u klubu "sto godina", doslo je vrijeme za rastati se, a na osnovu prikazanih igara mogli smo biti sretni sto smo uopce dobili par stotina tisuca.

Tudor - samo cu podsjetiti da mu je nadimak na forumu bio "trkaca kokos".

Prsir - ispao prosjecan HNL igrac (prije bih na taj popis stavio Spikica).

Teklic - potrosac lopti u Varazdinu, cim je otisao u ozbiljniji klub nema na ga na mapi.

Sego - vidi pod Teklic, proigrao sa 24 godine, do jucer nikog nije bilo briga za njega, sad odigrao jednu dobru polusezonu, zabio nama i odmah zalopojke kako ga nismo prepoznali. Da smo ga forsirali bez ucinka do 24. godine letile bi stolice na Poljudu.

Brnic - to nije igrac ni za trenutnih prvih 11 Hajduka.

Ptrajin - otisao iz Hajduka sa 23 godine, prvu sezonu u noom klubu zabio 4 gola, nakon toga otisao u svicarsku drugu i zabio 14, a na nekom iole jacem nivou (2. njemacka) poceo zabijati tek nakon 5 godina, a dotad nitko nije plakao za njim. Znamo i sami kako se kod nas proslavio zadnji golgeter iz 2. njemacke (Diamantakos). U Bundesligi skupio velebnih 16 minuta (recimo jedan Diallo koji je predmet kritika je bio standardan u ligi petice).

Deni Juric - vidi pod Brnic.

Da smo sve te igrace isli istrpiti dok ih jednog dana mozda ne prodamo za milijun eura, ulica bi u medjuvremenu smijenila jos tri uprave i nadzorna odbora.