Evo, ja ću malo zaplivati suprotno od struje ovdje vladajućeg narativa...mnogo toga se može negativno reći o pisanju TP-a, ali u zadnjem članku baš i ne vidim takvog razloga za pljuvanje. Jest, dočekao je da ima razloga hvaliti svog "frenda", ali za Giergiu je napisao da ne zna kako bi to izgledalo s njim u ulozi izbornika. I to je istina. Perasović je npr. 2015. mnogima ulivao povjerenje svojim EL statusom, u pripremama smo razvaljvali (Litva) i onda se raspali protiv Gruzije i Češke u eliminaciji.

Bit je da ovo izgleda jako dobro i to samo sa tjedan dana zajedničkog treninga. Lopta fino ide, nema "hrvatskog" 1 na 5, obrana se praši, a logično je očekivati da iz utakmice u utakmicu to ide nabolje kako se igrači budu bolje povezivali (a i podizali,očekivanim pobjedama do očekivanog finala).

Realno, onakav šut Hezonje ne treba opet očekivati, i nekako je logičnije da danas za 3 ima 2/7, ali možda koja uoadne Badžimu ili D. Dreźnjaku koji su ostali dužni.

Zašto je tako teško priznati da za sada Sesar to baš fino vodi (preko mog osobnog očekivanja). Vjerojatno tu ima i Repešinog udjela, i dobro da je tu.

Realnost je i da osim turaka tu nema istinski kvalitetnog suparnika na višoj razini, nemalom broju suparnika fale ponajbolji igrači, ali i mi smo oslabljeni kadrom u odnosu na prošli eurobasket. Pa opet, vidi se pomak u pristupu, temeljnim principima napada koje će danas testirati švedi.