Biti predsjednik/clan Uprave/menadzer nogometnog kluba, konkretno u ovim nogometno narajcanim i neuredjenim sredinama kao Hrvatska/istocna Europa, je najlaksa visoka upravljacka pozicija.

Da sam ja clan i predsjednik Uprave u firmi kojoj radim i da imam sastanak s Boardom vlasnika, dionicara ili maticom, pa da krenem pricat:

"konkurentska firma A je politicki projekt, konkurentska firma B su seljaci, konkurentska firma C je provirila glavu, ali zna se tko je tu gospodin i glavni...a za kraj, moram vam rec - vratili smo naseg Gorana iz IT-a koji je lani otisao u konkurentsku firmu D vodit ured u Bratislavi...svi su ga docekali i narucili smo pizze na marendi da proslavimo!"

prvo bi me pitali da li sam se nadrmao tuduma u kantini od firme, onda bi pitali tko mi je prodao taj tudum, pa bi na kraju rekli da prekinem jest govna, bulaznit i da pocnem pricat o brojkama, poziciji, rastu u xy segmentu ili projiciranoj dobiti i odnosu na potencijalnu dividendu vlasnicima.

Ovako, kad si predsjednik nekog NK, HNK, GNK i slicno - samo krenes o tome da su ovi poznati u sudackoj organizaciji, da su oni seljaci, da su treci huligani i da si vratio bivseg kapetana iz Nedodzije pa su svi plakali ko kad je umro Tito, al od srece. I svi ti pljescu.

Ok, u nogometu je vise "intangible" stvari, fakat ima emocije i sportskog rezultata, ne samo turnoveri i ROI, ali to nasim mlatimudanima daje enorman broj stvari na koje mogu igrat da kupe raju, raja ih podrzava do neba i nazad, a do pitanja o konkretnim stvarima nitko nikad nije ni dosao jer su se svi vec prije poklali medjusobno.