TRAGIČNA SMRT ‘RATNIKA S DUŠOM’: Uništi tenk, pa zapali cigaretu – ANDRIJA MARIĆ

 

 

Nakon okupacije Vukovara 130 pripadnika 204. Vukovarske brigade sudjelovalo je u obrani Kupresa. Na mjestu gdje se danas nalazi Spomenik vukovarskim braniteljima njih 15 je prije točno 26 godina izgubilo svoje živote, a njihova su imena zlatnim slovima upisana u povijest stvaranja neovisne Republike Hrvatske. Na tom mjestu poginuli su: Kiš Dražen, Marjanović Zdenko, Lohajner Franko, Zmajlović Kruno, Mađarević Šime, Berton Milan, Marić, Mihalić Denis, Špišić Ivica, Brkan Ante, Pamula Marek, Ogorodinkov Leon, Šapinov Vasil i Bandanev Gait.

Među njima je bio Robert Zadro, sin pokojnog vukovarskog velikana koji je nakon pogibije na Kupresu, samo šest mjeseci nakon oca, i sam postao velikanom.

A među njima je bio i Andrija Marić, poznat kao „fajter koji uništi tenk, pa zapali cigaretu”.

Šteta je da novi naraštaji u Hrvatskoj nemaju pojma tko su ljudi koji su im “servirali” domovinu. Kada bi se prisjetili golobradih mladića koji su većinom poginuli tijekom rata u Hrvatskoj, svaka bi zagrebačka ulica mogla nositi ime po jednom od heroja. Jer, bilo ih je puno…

Ovo je priča o Andriji Mariću, jednim od 15-torice pripadnika 204. Vukovarske brigade koji je poginuo na današnji dan:

Nitko ne zna što je ovoga hrvatskoga Ramba natjeralo da samo godinu dana prije rata iz Švicarske dođe u Hrvatsku. Zapravo, nakon svega što je učinio, jasno je da je to učinio isključivo zbog brige za budućnost. Andrija Marić, rodom iz Ivanjske pokraj Banja Luke, i prije rata je često posjećivao Borovo naselje u kojemu je živio njegov prijatelj Marin Mrdan. U Borovu se, tako, zatekao i tih prvih ratnih dana i odmah se prijavio kao dragovoljac, a Blago Zadro je u njemu prepoznao rođenog borca i izrazitoga individualca čije su ratne zasluge koje su često graničile s ludošću, mnogi branitelji pripisivali sebi.
Drago Krpan, njegov suborac iz “Žutih mrava” koji je prošao gotovo sve Andrijine akcije, izjavio je: “Andrija je znanje za protuoklopnu borbu pretpostavljam stekao u JNA i to je prenosio na nas”.

“Kako je samo uništavao tenkove…”

To svoje znanje Andrija Marić je najbolje iskazao 14. rujna kada je JNA organizirala drugi pokušaj zauzimanja Vukovara napadom na Trpinjsku cestu. Marić i njegovi nalazili su se tada na Lipovačkom putu, na samom ulazu u Borovo Naselje. U dva dana, 14. i 15. rujna neprijatelj je ostao bez tridesetak oklopa. Nekoliko njih je uništio Andrija, a najveći dio skupina “žuti mravi”.
O Andriji s velikim poštovanjem svjedočio je i njegov suborac Zoran Sablić:
“Odmah mi se svidio. Imao je 25, 26 godina… Čim su ovdje počele čarke, odlučio je ostati s nama. Kad se zaratilo, pokazao se kao pravi vođa, pokretač. Kako se ono kaže, gdje čovjek neće staviti nogu, on će staviti glavu. Bio je jako hrabar čovjek. Za njega strah nije postojao, sudjelovao je u svim akcijama, poskidao tenkova sigurno koliko i Marko Babić. Bili smo složni kao braća, ali Andrija, to je posebna priča. Veliki ratnik, ali i veliki humanist.

Andriju prati i jedna nevjerojatno topla priča koju potkrjepljuje izjave njegovih suboraca o humanosti koju je u sebi nosio:

“Andriji je pao u ruke neprijateljski vojnik, tenkist Siniša Jovanov iz Pančeva. Taj mali spasio se iz pogođenoga tenka i nekud se skrio. Pritajio se, slušao naše razgovore i nakon četiri, pet dana skrivanja u nekoj kući i vaganja tko je od nas najnormalniji, odlučio se predati Andriji Mariću. Bio je vojnik JNA. Ispričao je da je mobiliziran tek nekoliko dana prije, da su ih poslali kao janjad na klanje, da je razočaran, da to nije njegov rat, a Andriji se momak svidio pa nije dao da mu dlaka padne s glave. Ovaj mu je iz zahvalnosti stalno nosio punjenje za “osu” i pratio ga u stopu. Kasnije su postali pravi prijatelji, a Jovanov je teško ranjen i danas je invalid Domovinskoga rata. A Andrija… njega smo izgubili”.

Hrvat, heroj, humanist koji je zavolio neprijatelja

Evo što je o Andriji kazao Siniša Jovanov, spašeni srpski vojnik koji se priključio hrvatskoj vojsci:

“Proveo sam 2 do 3 dana u nekom špajzu u mraku, izgubljen i u strahu, onako gladan posegao sam za nekom tekućinom da ublažim žeđ… Mislim da je bio paradajz u boci, ali mi je poslije nekoliko gutljaja palo na pamet da je možda otrov! Slušao sam kako Hrvati često šetaju po dvorištu i čuo sam Marića i taj mi se čovjek činio smiren i dobar… Nakon nekoliko dana odlučio sam se predati pa šta bude… Čuo sam u dvorištu kako dečki razgovaraju, u špajzu sam ostavio pušku i izletio pred zbunjene gardiste koji su gledali od kuda sam se stvorio…Tražio sam Andriju Marića i tako sam odgovarao na svako pitanje… Sproveli su me u štab i tu su me ispitivali, ali i dalje sam inzistirao na tome da dovedu Marića ili ne govorim ništa…Prije dolaska u Vukovar, naši su pričali kako ustaše kolju djecu, kako presjecaju kablove s bandera i prže strujom po tenkovima, govorili su da je bolje se ubiti nego pasti živ u ruke ustašama… Od tih priča sam se uvijek znao naježiti… Ali, dok sam čekao da se Marić pojavi, primijetio sam da nema ustaša i da su svi vojnici zapravo dojučerašnji radnici, ratari i pošteni ljudi pa glava mi je još na ramenima, a ni šamar nisam dobio otkad su me zarobili! Na vratima se pojavio Marić i pita tko ga toliko treba i kada su pokazali na mene, gledao je zbunjeno i upita me da li se mi znamo od nekuda!? Rekao sam mu da ja njega poznam iz dolazaka u dvorište u kojoj sam kući bio sakriven. Na stol su stavili par konzervi i kruha. Srknio sam sardine jako brzo jer par dana osim paradajza nisam ništa okusio. Andrija je sjedio nasuprot mene i gledao me kako proždrljivo trpam hranu u sebe i počeo: ” Imaš dvije opcije: prva je da te prebacimo u Bosnu, pa kud te volja i druga je da te predamo tvojima nazad.” Gledao sam zbunjeno jer sam očekivao da jedna od opcija bude metak u čelo i zdravo! Upitao sam Andriju: “Vi me nećete ubiti?” Gledali su svi zbunjeno u mene, a Andrija promrmlja: “Rekli smo ti opcije!” Pomislio sam, ako me vrate mojima, optužit će me za dezerterstvo i metak u čelo, a kuda dalje da idem. Skočio sam sa stolice i rekao Andriji: “Ja nazad ne mogu, a vi me nećete ubiti! Ako se gine, ginut ćemo zajedno!!!”
Siniša Jovanov, srpski vojnik, postao je najbolji prijatelj hrvatskoga heroja Andrije Marića. Priključio se Žutim mravima i obrani Vukovara…

Smrt heroja

Kad je u jesen 1991. poginuo vukovarski vitez Blago Tica, Andrija je odlučio otići na pogreb u Grude, no na povratku za cijelu tu skupinu prijatelja više nije bilo ulaza u Vukovar. Pad grada dočekao je braneći Vinkovce pa se otputio u Zagreb i prijavio u 5. brigadu s kojom najprije sudjeluje u obrani Zadra. I tamo je, gotovo usput, uništio jedan tenk. Njegov ratni put okončan je na Kupresu 10. 4. 1992. godine. Interventni vod, u čijem se sastavu nalazio i Andrija, zbog velike magle i snijega naletio je izravno na banjolučki korpus. Pogođena su dva džipa. U jednom je bio Robert Zadro, Blagin sin, a u drugom Andrija Marić. Pancirno zrno doslovno mu je odnijelo glavu. Toga dana poginuo je veći broj hrvatskih vojnika… Svi redom heroji…

Rasprave su poslovično jednostrane, s koje god strane dolazile. Loš sudac Sinovčić je dosudija penal prema svojem lošem kriteriju koji je vodija cilu utakmicu. S naše pozicije nije s moglo vidit je li Sablić iša džonom na balun (i Baradu) ili ne. Ako je džon, onda je penal, ako nije, onda je sučeva loša procjena, ali ponavljan da je loše sudija cilu utakmicu. Na tribinama se čulo da je 'nešto u nešto' udrilo, puklo...
Nitko ne piše da nan je poništija čist gol zbog faula koji je samo on vidija. Niti mu je pomoćnik, koji je ima puno bolji pregled te situacije, išta sugerira niti su se igrači Zagore bunili prije njegovog zvižduka. Našima je do 70 minute dodijelija više kartona nego gostima koji su se branili, i to zbog opravdanih prigovora. Sablić i ekipa su mi se naje.ali majke više nego svi mi s tribine, a niti jedan karton im nije dodijelija zbog prigovora. O kriteriju govorin zbog toga šta je dva-tri puta sudija faule za Zagoru kad su naši startali na čist balun, to je bilo isprid naše tribine i sve se lipo vidilo. Po tome je i penal u istom kriteriju...

e sad

-šta je to ekliptika

vodoravne te šire u ramenima, a ističu bicepse na trbuju dok uz okomite obavezno ide pas

p.s. švabo začepi gubicu

Bagarić izrazito brz igrač, ali koliko ga se sjećam nije neki realizator. Možda je u Splita bio baš kada je Sablić bio trener

Pivarić je imao onu jesen kad je dao/nedao gol Arsenalu i kad je na poraslom samopouzdanju stvarno igrao dobro. Tad je i zaslužio pozive. Onda se ozlijedio i od tada je rupetina. Vidiš mu po držanju tijela da je za ništa

Strinić u tri godine u Napoliju nije došao dalje od klupe. U jednom trenutku je imao više nastupa za Hrvatsku, nego za prvih 11 Napolija. Uvijek je izgledao kao zadnji muškarac u stadu, mutav, preplašen, tih, omega tip

Milić je tipična hajdučka opsesija: član Torcide, heroj, rastura po svijetu, a doma ga ignoriraju. Onda potpiše za Hajduk, svojim očima se uvjere da nije nikakvo čudo, nakon tri mjeseca je škovaca i više ga nitko ne spominje oko repke. Jedva čekaju da ode. Ode iz Hajduka i opet postane legitimni kandidat za reprezentaciju i čude se zašto ga se ne zove. Ko Sablić prije 10 godina

Leovac je bio anonimac dok nije u dresu Austrije izbacio Dinamo. Bio u Rijeci, otišao u Paok i po meni je u tom razdoblju (i na SP 2014 i na EP 2016) trebao biti prvi lijevi bek državne momčadi. Al jbga, on je "ničiji" i nema ga tko gurat

Izgleda da nam dolazi još jedna lega iz Osijeka 

http://hajduckiportal.hr/kopic-na-korak-do-poljuda-nista-od-reje/ 

"Nakon svečarske utalmice u Tućepima igrači su dobili tri slobodna dana od strane trenera Vika Lalića dok predsjednik uprave Ivan Kos traži rješenje za upražnjeno mjesto trenera seniora. Iako se činilo da Željko Kopić neće na Poljud sad figurira kao novi trener Hajduka i korak je do službene objave ukoliko nekim čudom ne dođe do iznenadnog novog rješenja u zadnji tren. Kao jedna opcija spominjao se i talijanski stručnjak Edoardo Reja koji je već bio trener “bijelih” a koji je posljednji angažman imao u Atalanti prije nešto više od godinu dana. Očito da je klub skloniji opciji da na klupu posjedne Kopića iako nije briljirao u posljednjoj epizodi sa Slaven Belupom. Očito se domaći kadar nije nametnuo pa često spominjani Goran Tomić, Vjekoslav Lokica, Goran Sablić, Zoran Vulić, Slaven Bilić i Ivan Jurić nisu odabrani da sjednu na klupu “majstora sa mora”. Moram priznati da mi je izbor Kopića veliko iznenađenje u sadašnjem trenutku a vrijeme će biti pokazatelj koliko će biti uspješan. U proslom izboru kada je bio kandidat za preuzeti Hajduk pobjedio ga je Marijan Pušnik a danas je on postao prvi “pick” sadašnje uprave."

Pa e, Carillo je samo pripremija teren za kapitalca Kopića pod čijom ćemo palicom rušit europske rekorde u stilu Dinameta

Kako su nepripremljeni kad je "lega" jucer reka da su vec nasli sljedeceg trenera jos dok je Carillo potpisiva.

Kakva izjava, Isuse dragi. Ima li ko normalan doli u klubu ? Pod normalan mislim da moze bit na 5,6 gemista ili pivi,samo da razumi nekog kurca.