Spominjati Tudora kao eventualno Dalićevog nasljednika bespredmetno je. Iako je Tudor/Tuki/Tušo postigao prilično mnogo u trenerskoj karijeri, ljudske kvalitete apsolutno su na strani iskusnog Z. Dalića. Imam dojam da bi Tudor u nekoliko utakmica za kormilom reprezentacije napravio takvu pomutnju i nemir, da bi reprezentacija izgledala veoma loše. Kao trener netko poput Tudora lako je zamjenjiv, isto tako, Tudor djeluje kao "žeton"-trener u smislu kada se sklapa ugovor s njime, zna se da se neće u tom klubu zadržati dugo, a klub vjerojatno ima razloga ga angažirati. To su situacije kada se jednostavno trebaju "inicirati" sukobi na terenu i svlačionici, da se klub trgne iz letargije (u koju je upao i kada igrači igraju nonšalantno) pa "kud puklo da puklo". S Marseillom je upalilo, s Juventusom drugi put nije. Jedino se mora priznati Tudoru da je prodoran i da doista zna upecati "velike ribe". Ali kao trener i kao osoba oduvijek mi je djelovao nekako prgavo, svađilački nastrojen, bez iole nastojanja da taj svoj karakter barem malo ublaži. Čini se da N. Kovač, koji je po mnogim osobinama sličan Tudoru, ipak u tome bolje "hendla" - malo je "omekšao", iskustvo ga je naučilo da ne možeš samo "cijediti krv igračima" nego treba nekoć i pustite ih da proigraju, a i na klupi ulijeva sigurnost i povjerenje. Manje je impulzivan nego Tudor, što ne znači da ne ulazi ili završava s konfliktima.
[uredio Reset-21 - 27. listopada 2025. u 17:34]