prvo malo u rikverc:

neke stvari su se izgleda rasplele, a to je da je Sparta definitivno otpala iz bitke za naslov

jako neuvjerljivo su ušli u proljeće i sada su zapeli u blato razočaranja i preispitivanja, a vrhunac je bio prošli tjedan kada je u njezinom neformalnom glasniku, sportskom dnevniku Sport (jedinom u zemlji), izašao članak da je možda vrijeme da se proba sa stranim trenerom. Krug se zatvorio

nevolje u raju su počele sa sretnih domaćih 2:2 protiv Viktorije, kada su bili veći dio utakmice potpuno nadigrani, a bod su spasili u zadnjim sekundama. Pa neočekivano, ali glatko i zasluženo ispadanje od Partizana, ali tu su još mogli prodati priču da se koncentriraju na domaća natjecanja. Slijedilo je polufinale kupa protiv raspadajućeg se Jabloneca, gdje su gubili 2:3 sve do osme minute sudačkog vremena (opravdano, VAR nije spor samo u Hrvatskoj). U produžetku su na jedvite jade uspjeli zabiti gol za 4:3 i ipak proći u finale

slijedio je susret istine, veliki derbi sa Slavijom. Utakmica je bila sama po sebi vrlo dosadna. Slavia je navalila prve tri minute, ali onda je počela rovovska negledljiva bitka na terenu. Sparta prema naprijed nije odigrala ništa, pa je Slavia s golovima pretkraj svakog poluvremena dobila prilično glatko 2:0. I tu se otvorio pakao jer je postalo jasno da ništa od naslova. Onda je odigrana zaostala utakmica u Jablonecu i tamo je ostvareno mršavih 1:1 i sada su za vikend ne baš uvjerljivom igrom dobili loše Pardubice 3:1

ideja je bila da se ove godine zaprijeti Slaviji. Nije se očekivao naslov, ali da se bude tu negdje, na par bodova zaostatka. Međutim, definitivno se nije računalo da će se biti i iza Viktorije, a proljeće je pokazalo da su trenutno daleko iza obojice i igrački i idejno. Na nekoliko trenutaka je tijekom sezone zamirisalo, stvorila se euforija, pa je pad na zemlju zato još tvrđi

Vrba je ljut ko pas, samo izbacuje munje i gromove iz sebe

ne osvoji li kup, mislim da mu ide vritnjak iste sekunde, ali nije siguran ni s njim

25. kolo

Slovacko - Banik 0:0 (7117)

Bohemians - Mlada Boleslav 2:2 (3856)

Hradec Kralove - Zlin 2:1 (1173 - igraju u Boleslavu)

Viktoria - Teplice 1:0 (9560)

Karvina - Sigma 1:2 (1620)

Liberec - Slavia 1:0 (6123)

Dynamo - Jablonec 2:0 (2854)

Sparta - Pardubice 3:1 (6132)

s druge strane Vltave je malo veselije. Prvo su igrački pregazili Fenerbahče, pa u ligi Hradec 5:1, pa su uvjerljivo dobili derbi 2:0, izmasakrirali LASK 4:1 i onda za vikend pali bez otpora u Liberecu u bizarnoj utakmici. Domaći su poveli ranim autogolom, uskoro dobili i crveni, ali su izdržali s igračem manje 70 minuta. Dobili su utakmicu bez jednog jedinog udarca po golu. Nije se ni Slavia nešto proslavila, pa je krivca našla u grbavom terenu i neljudskim uvjetima

Liberec i njegovo predgrađe Jablonec se nalaze na 500 metara nadmorske visine, tamo u brdima i šumama, kad padne snijeg to ostaje pola godine, atmosferalije su specifične, sve se sporije suši, oporavlja, zeleni i zato je teren vrlo često krumpirište. Kada gost izgubi, lako se nađe krivac

dobro, neka se malo spuste na zemlju. Poletili su previše. Prošlog tjedna je neki neodgovorni novinar pitao Trpišovskog može li Slavia osvojiti KL

tako je pobjednik ovog tjedna postala Viktoria, koja se sa svojih omiljenih 1:0 dobila Teplice. Tu je bilo puno nervoze oko suđenja i VAR-a. Sve je dosuđeno po pravilima, ali na kraju su se za grkljane dohvatile klupe obiju ekipa. Nemile scene

* * * * *

zgodno je uspoređivati dva trenera na vrhu jer je cijeli njihov nogometni put potpuno različit: Slavijin Trpišovsky svoju skromnu nogometnu karijeru zapravo prekinuo s 12 godina kada je slomio nogu i to na način da je do kraja školovanja bio oslobođen tjelesnog u školi. Ajd zamislite da u Hrvatskoj trener postane netko tko je bio oslobođen tjelesnog! Nema šanse

zato je s 20 počeo trenirati, probijao se kroz omladinske škole Bohemiansa i Sparte, krenuo od samog dna, radio kao konobar, a poslije posla trenirao klince. Nema tu priče o naglom uspjehu jer je s tek 35 godina dobio priliku trenirati klub u petoj ligi. Tamo su ga primijetili iz drugoligaša Viktorije Žižkov, pa je onda s njima radio u gerilskim uvjetima bez plaće mjesecima, ali je i takav uspio izbacit Liberec iz kupa

onda su ga uzeli u Liberec, a tamo je u mjesec dana stvorio ekipu koja je izbacila Hajduk i ušla u skupine EL. I vrlo ozbiljno napadala naslov prvaka. Liberec kao Liberec, to se sve rasproda u roku keks, pa gradiš novu i to je isto uspio uspješno napraviti, ali rad u Liberecu ga je lansirao u orbitu trenera u usponu i kada je Slavia tražila nekog tko će osvježiti momčad i donijeti nove ideje, Trpišovsky je bio logičan izbor. Ali nije bio prvi. Cijela delegacija je odletjela u Rim i na koljenima molila Grande Zemana da se vrati kući. Nisu uspjeli

zgodna je tu i pričica koja se u to vrijeme provlačila sportskim medijima, a to je da je Trpiš bio meta jednog od hrvatskih klubova. Pisalo se o Rijeci, ali Rijeka je tada imala Keka. Možda je u pitanju bio neki drugi hrvatski klub

a možda je i bolje da nije došao u Hrvatsku jer tko bi ozbiljno shvatio češkog konobara koji nikad nije igrao nogomet. Razvalili bi ga nounari-janjetinari i legende klubova za tri dana

u Slaviji nije imao tih problema. Zapravo, bio je kao dijete u slastičarnici, a mama kupuje sve po želji: na koga pokažeš prstom, toga Centralni komitet Komunističke partije Kine i kupi. I trener isporučuje rezultate: tri uzastopna naslova prvaka i 3 četvrtfinala europskih kupova govore dovoljno. Njegov stožer ima 20 ljudi, specijalisti za sve živo, prehrana, psihologija, zdravstveno osoblje, to se analizira i priprema kao lansiranje na Mjesec (newsflash - stvarno se dogodilo!)

puno se spekulira kamo bi dalje. Tu je problem da naš mali Trpiš ne priča nikakve strane jezike i da mu je igračka karijera takva kakva jest, nepostojeća. Od svih spekulacija, izgleda da je najrealnija bila ponuda Nottinghama prije otprilike godinu dana. Trpiš je tražio osnovni uvjet da mu daju vremena i da ga ne smjenjuju nakon dva mjeseca. Tome je udovoljeno, ali ne znam gdje je puklo na kraju

po meni je izgledno da će završit na klupi nekog velikog ruskog ili turskog kluba. Kada nemaš kontakte i nepoznat si trener iz Zwischeneurope, možeš biti čudo od trenera, ali nekakav Rennes ili Sevilla ti nikad neće pokucati na vrata, a Montpellier i Elche ti nikada neće dati uvjete i vremena

uglavnom, nije loše za dečka koji je stvarno počeo od nule i izvan sistema

s druge strane, njegov kolega, trener Viktorije Michal Bilek je čovjek iz sistema

Bilek je odigrao desetak sezona u Sparti osamdesetih. Bio je izabran za najboljeg igrača lige 1989, a na SP u Italiji je bio lijevi wingback čehoslovačke reprezentacije u sistemu 3-5-2. To mu je donijelo transfer u Betis, a Bilekova uzorna igračka karijera mu je otvorila sva vrata u kasnijoj trenerskoj karijeri. Europska bronca kao trener s U19 repkom, pa klupa Sparte s kojom je osvojio naslov, a onda naravno i klupa A selekcije. I tu je slomljen kao čovjek

reprezentaciju je preuzeo 2009. godine, taman kada su se oprostile sve zvijezde i kada su mu od ekipe ostali Petr Čech, Baroš u padu forme i Jeremija-Rosicky, onih pet dana u godini kada nije bio ozlijeđen. Bilo je potrebno stvoriti novu ekipu, a javnost je bila navikla na champagne football generacije Nedved-Poborsky-Koller-Ujfaluši-Šmicer-Jankulovski. Bilek je i inače defenzivniji trener i jasno je da je moralo doći do kurcšlusa

nitko nikada nije toliko izvrijeđan, bez prestanka i godinama (izdržao je 4 godine na klupi). Postao je deBilek. Histerija je bila neizdrživa. On je to vidljivo jako teško podnosio, povukao se u sebe, na presicama jedva prozborio nekoliko riječi, što je davalo još više goriva hejterima po internetu i u medijima. Prva utakmica na EP 2012 - Česi igraju praktično na domaćem terenu u Wroclawu protiv Rusa i cijeli stadion nakon osam minuta počne skandirati "Bilek ven!" Došao je do 1/4 finala i tamo ispao 1:0 od Portugala. Nije baš toliko loše

odradio je još kvalifikacije za SP 2014 i dao je ostavku nakon poraza od Italije (što mu je isto jako zamjereno jer tko je vidio izgubit od Italije). Nakon toga je proveo nekoliko godina u divljini, prezren i s presudom da je čovjek koji je upropastio češki nogomet, sve dok se nije oprezno pojavio na klupi Zlina u ljeto 2018. I tamo odigrao vrlo dobru sezonu, rehabilitirao mali djelić svoje reputacije, ali na zimu je došla ponuda da vodi Kazahstan i nije razmišljao dugo, pa je otišao na pašnjake srednje Azije

vratio se u Češku ovog proljeća, kada je preuzeo Plzenj i s ovim rezultatima izgleda sasvim rehabilitirao i sebe i svoj nogomet. Iako će mu svi zamjerati da previše utakmica pobjeđuje s 1:0

kada bi osvojio naslov protiv ovakve dominantne Slavije, to bi bilo svjetsko čudo. I velika osobna zadovoljština za njega