(Moji komentari će biti u zagradama, sa pripadajućim smješkom)

NOGOMETAŠ I BIZNISMEN

Razgovarati s Igorom Štimcem za sportske novine kao što je časopis NOGOMET iziskivalo bi, zbog profila čitatelja, razgovor isključivo o nogometnim temama. No, istrgnuti "Igora nogometaša" iz cjelokupne ličnosti bilo bi dosta neprofesionalno (možda i ne bi bilo neprofesionalno, ali bi stvarno bila šteta ne arhvirati ovakvo prodavanje magle za antologiju), upravo iz razloga jer je Igor Štimac jedinstvena pojava na našim nogometnim terenima. 
Najveći dio karijere proveo je kao profesionalni nogometaš, uostalom, još uvijek uspješno nastupa za Hajduk. Odavno je pokazao i smisao za ulaganja u različite poslove i da nije poznati nogometaš, vjerujem kako bi bio uspješan biznismen (ako biznismen znači doći do bogatstva na tuđi račun - ne sumnjam, a ako biznismen znači živjeti od svoga rada - sumnjam). U posljednje vrijeme dosta je eksponiran i u političkom životu Hrvatske, gdje je ustao u obranu generala Hrvatske vojske kao jedan od organizatora potpisivanja pisma potpore, a redovito se pojavljuje i na raznoraznim skupovima sličnog predznaka. (Štimčeva pojavljivanja na tim skupovima pokazala su se ključnima za obranu generala, a Štimac nije imao ama baš nikakve koristi.  Ironija, naravno.)
Osim toga, Igor je i obiteljski čovjek i sigurno da je njegova uža obitelj najviše pogođena čestim izbivanjima zbog raznoraznih obveza i tračevima oko navodnih bračnih nevjera, kojima se "hrane" žene željne medijske pozornosti. Želja mi je, dakle, bila da Igora predstavim kao cjelokupnu ličnost, kako bi čitatelji mogli na najbolji mogući način dobiti dojam o stavovima koje iznosi.
S obzirom na to da je jedan dio razgovora vezan uz Igorovu političku angažiranost, odlučio sam objaviti njegova razmišljanja u svojevrsnom monologu, bez prekidanja dodatnim pitanjima i potpitanjima. ( ovo zapravo nije intervju Štimca, ovo je proglas Štimca!) Razlog tome je što je ovo sportski časopis u kojem nemamo namjeru na bilo koji način baviti se politikom, pa bi eventualna pitanja i potpitanja mogla razgovor usmjeriti k raspravi o stavovima koje sugovornik zastupa. ( Da, možeš misliti!) Smatram da, bez obzira na to slagao se sa njim ili ne, temeljno je pravo omogućiti sugovorniku da iznese ono iza čega stoji. Stoga ostavljamo Igora da sam iznese svoje mišljenje o nekoliko tema, koje ga trenutačno okupiraju.
Prva je svakako Hajduk i njegov angažman u klubu i na terenu te predstojećem Prvenstvu Hrvatske i posljednjoj stepenici prije Lige Prvaka. Druga vrlo intrigantna tema je reprezentacija Hrvatske, čiji je Igor bio donedavni člani njegovo razmišljanje o stanju u HNS-u. Treći dio razgovora vezan je uz politički angažman, pismo potpore, te optužbama o navodnom aktivnom sudjelovanju u kriminalnim radnjama početkom rata u Splitu. U posljednjem dijelu Igor govori o obitelji koja je također dosta trpjela zbog njegove medijske eksponiranosti i želje da se preko njega dođe do besplatne promocije.

HAJDUK
Ljubav bez granica
Naš povratak bio je potaknut isključivo velikom ljubavi prema Hajduku, prema Splitu. Kod mene je, moram to priznati, prevladala i želja da se nakon toliko dugo godina vratim kući. Bez obzira na to koliko smo utakmica odigrali, koliko smo se klubu na raznorazne načine odužili, koliko smo financijski pridonijeli našim odlascima u strane klubove, uvijek ću smatrati da sam Hajdukov dužnik. Hajduk mi je dao prigodu da postanem ovo što sam danas.
Ovo je bila idealna prigoda da mu se svi skupa na neki način revanširamo i da ostvarimo ono što je želja svih nogometaša čije karijere su pred krajem. To je želja da ostanemo i dalje u nogometu, da se uključujemo u rad klubova iz kojih smo potekli, da pridonosimo poboljšanju i kvaliteti hrvatskog nogometa. Nismo došli na kratko vrijeme, došli smo da ostanemo u Hajduku, u hrvatskom nogometu i da nešto napravimo. (vrijeme je najbolji sudac!)
Nismo došli zasjesti u fotelje
Ja govorim u svoje ime, no, smatram da sva četvorica imamo slične poglede, što je vidljivo iz projekta u koji smo svi skupa ušli. Ista su nam razmišljanja i bez obzira na uspjeh ovog projekta, neka se dušebrižnici ne zabrinjavaju, ostat ćemo prijatelji i poslije svega. Isto tako preuzeo sam na sebe veliki dio odgovornosti jer imam dovoljno vremena da se posvetim klubu i poslu, a i toliko sam pedantan da želim da sve bude napravljeno najbolje. Ništa ne želim prepustiti slučaju, Moram reći da mi tu maksimalno pomažu i Aljoša i Slaven, a naravno i Alen, s kojim se svakodnevno čujem.
Valjda je napokon svima jasno da nismo došli zasjesi u fotelje i uživati, nego pomoći klubu da ostane institucija kakva je u svih 90 godina postojanja i bio. Vjerujte da se nećemo ni trenutka misliti i zauzimati mjesto na terenu ukoliko u jednom trenutku netko od mlađih bude u prigodi da pokaže više. To će biti trenerova odluka i time bih želio demantirati sve one koji tvrde da, kao ulagači u klub, imamo bilo kakve povlastice.
Prvo čega smo se u klubu uhvatili je zadržavanje postojećeg igračkog kadra i povratak onih koji su otišli. Primjerice na Pletikosu više ne treba trošiti riječi i hvaliti ga. Mislim da se u njegovom slučaju radi o jednom od najboljih vratara u Europi u ovom trenutku. () On to potvrđuje iz utakmice u utakmicu. Jedan od razloga našeg povratka je i taj da se stane na kraj rasprodaji mladih talenata u bescjenje. Kakav je to apsurd da je Hajduk bio prisiljen prodati Stipu prije početka prvenstva, a za odštetu koju bi dobio za njega ne bi mogao kupiti niti polovinu prosječnog napadača. Slično je sa ostalim mladićima.
S tom i takvom politikom rasprodaje je gotovo. () U klubu ima još dosta igrača koji čekaju afirmaciju i želja nam je od Hajduka stvoriti sredinu iz koje nitko neće bježati glavom bez obzira, nego sredinu u kojoj se živi i zarađuje mnogo više nego u prosječnim europskim klubovima u koje mladi igrači danas odlaze. ()
Pojačat ćemo se za Ligu prvaka()
Mnoge zanima što će napraviti dalje, kako bi se pojačao. Mislim da je pametno pričekati da prođe susret protiv Mallorce i ukoliko sve prođe u najboljem redu, onda ćemo razmišljati o eventualnim pojačanjima. Trenutno na hrvatskom tržištu nema slobodnih kvalitetnih igrača koji bi za Hajduk bili pojačanja, no, to ne znači da nećemo posegnuti za nekim pojačanjem iz Hrvatske ili izvana.
Mnogi su skeptično gledali na mogućnost dovođenja Zvonimira Bobana. Zašto ne? ()Evo, Jarni je trenirao s Hajdukom, pripremao se za nastup reprezentacije protiv Iraca i s njim smo razgovarali. Ostvareni su kontakti, ali je još rano govoriti, još je godinu dana vezan ugovorom za Las Palmas, a poslije tko zna. Slično je sa Prosinečkim, Šukerom ili bilo kim drugim. Ne mislim da bi bila prevelika senzacija kad bi u dogledno vrijeme netko od njih obukao Hajdukovu majicu. Da ne zaboravim i Bokšića. Naravno, kad odradi aktualni ugovor.
Da mislimo ozbiljno ()potvrđuje i to što smo gotovo doveli Daniela Amokachija, no, utvrdili smo da je nedovoljno zaliječen i klub nije želio ući u rizik transfera igrača koji nije u potpunosti zdrav. Hajduk trenutačno raspolaže sa 25 kvalitetnih igrača i vidjet ćemo nakon Mallorce hoće li nam trebati još koje pojačanje.
Što se tiče Mallorce, mislim da smo pokazali kako se možemo nositi s kvalitetnim protivnicima. Nisu nas ničim impresionirali. Odigrali smo sjajan susret, kako fizički tako i taktički. Nadigrali smo ih u svakom pogledu ( nadigrali ih a dobili dva crvena) i žao mi je što je nekoliko pogrešaka, koje su rezultirale isključenjima Rendulića i Carevića, dovele do toga da smo u drugom poluvremenu morali mijenjati igru. Da smo do kraja ostali u punom sastavu, mislim da bi posao oko plasmana u Ligu prvaka uvelike bio završen već u prvom susretu u Splitu. Pokazali smo i da Hajduk raspolaže s velikim brojem kvalitetnih igrača. Eto, Andrić i Vuković dugo nisu bili u prvom planu, a pokazalo se da se na njih i te kako može računati. 
U uzvratu mogu samo jamčiti da će onih 11 igrača koji istrče na teren dati sve od sebe da Hajduk prođe u Ligu prvaka. Imat ćemo određenih problema na lijevoj strani, no, vjerujem da će trener Gračan pronaći kvalitetno rješenje za one koji nedostaju. U momčad se vraćaju ozlijeđeni Bošnjak, Sablić i Vejić, Asanović će skupiti dva tjedna treninga više, svi skupa ćemo se bolje uigrati, tako da vjerujem kako imamo dobre šanse da našim vjernim navijačima poklonimo još dosta vrhunskih susreta u Poljudu.
Hajduk i Dinamo sva su kluba bratska
U domaćem prvenstvu Hajduk je napravio određeni kvalitetni zaokret u poslovanju, za razliku od Dinama koji je dopustio da mu veliki broj igrača putem Arbitraže dobije odriješene ruke i ode iz kluba. Bez obzira na sve odlaske, Dinamo je Dinamo, imaju mladu momčad koja će sazrijevati u sljedećim sezonama i bez obzira na sve, ostat će uz bok Hajduku kao jedan od dva najbolja hrvatska kluba. Hajduk i Dinamo dva su kluba bratska, bez obzira na to koliko budala ima među nama, koji nas žele zavaditi, stvoriti jal.
Što se tiče ostalih, mislim da su još uvijek daleko od prave utrke za naslov. Rijetki bljeskovi nisu dovoljni. Bilo bi dobro kad bi bilo više ljudi, poput gospode Marića i Marčinkovića iz Zagreba ( Ma pravi su nema što, pravi stratezi, klub osvojio prvenstvo pa rasprodali što su mogli), koji su spremni ulagati u nogomet, koji rade na pozitivan način, jer onda bi i Hrvatska liga imala više kvalitetnih klubova i svima bi nam bilo bolje. Tek iz takve kvalitetne lige u kojoj će biti veća konkurencija, može se graditi kvalitetan nastup u Europi. Kao sportaš želim jaku ligu, no kao Hajdukovac, vjerujem da ćemo još dugo sjediti na tronu najbolje momčadi Hrvatske ( Zagreb osvojio prvenstvo Hrvatske, pa Dinamo. Tek onda Hajduk osvaja prvenstvo jer Dinamo u zadnjem kolu nije uspio pobijediti Zadar, u Europi se ispalo od Shelbournea, a potom osvaja čuveno prvenstvo u kojem mu je najveći konkurent bio - Inker iz Zaprešića! Naravno, u Europi se ispalo od Debrecena. Štimac se samo nabacuje frazama kao i uvijek, a novinar uopće ne dovodi u pitanje njegov "plan" kojeg se ne bi posramila ni braća Trotter. Živjela konstruktivna kritika! Da ste čitali lipanjski realni broj Nogometa pomislili bi da Hajduku spasa nema, dugovi prema državi su bili ogromni, međutim, srpanj je, i ušla su tri mušketira i D'bokšić u klub, te donijeli nešto žive love u klub. To nešto žive love je ustvari niti 20% (puno sam i rekao) duga, ali novinari Nogometa to potpuno ignoriraju! Država kojoj Hajduk nije platio porez još usmjerava lovu iz državnih tvrtki u Hajduk i ostale klubove! Pa tko je tu lud?! Tek 2007. država pronalazi kakav-takav model i rješava stanje u Hajduku.)

(Nastavak slijedi kada nešto pojedem jer ovoliko demagogije i paušalnih procjena je previše za moj želudac. A prava demagogija tek slijedi jer dolaze teme REPREZENTACIJA I HNS, POLITIKA i OBITELJ. Mislim da bi irilov samo na temelju ovoga mogao napraviti uradak a la Zaninović :-). Inače, ovo je objavljeno u časopisu Nogomet iz rujna 2001. godine, a autor je Tomislav Gabelić.)