Zašto Tudor na lijevom krilu, WTF?

Pa češće je Anas na klupi nego šta počinje u zadnje vrijeme. Ali mislim da nitko od nas Riječana nije očekivao takav sastav. Radošević,Bradarić u prvih 11, bez Vešovića,Moisesa..

Anas na klupi, zanimljivo... A kdo nas je jedino pitanje hoće li na desni bok stati Juranović ili Tudor. Ja bi radije Tudora vidio tamo, ali miriši mi na Juranovića.

s obzirom da su mi obrisani neki postovi evo još jedne prilike da proslavim jubilarni 1000. post.

HŽV 1911!

A, štaš poć govorit o Paši ka osobi išta. Inače, intervju je prije nekoliko dana odradia bivši glasnogovornik povodom otvaranja web stranice o Hajduku

"Fali mi moja Gomilica, ljudi iz sela, popiti kavu u omiljenim kafićima C.b. Balun i Lord... I naravno, fale mi Hajduk i Torcida, fali mi otići koji put na utakmicu i osjetiti ponovno tu atmosferu. Svi znamo kakvo je stanje u hrvatskom nogometu. Isto tako i u kakvom se financijskom stanju našao Hajduk zadnjih godina. Teško je napraviti nekakav značajan rezultat ako se svake godine znatno mijenja momčad, ako je puno odlazaka i dolazaka. A i treneri se mijenjaju često... Mislim da je za napraviti rezultat potrebna konstanta, da momčad bude na okupu malo duže, također i pravi trener uz njih. Pa i naravno, da je financijska strana cijele te priče posložena. Zadnji put, tada kad smo bili prvi, dobro smo se držali do gostovanja u Puli i Osijeku, gdje iskreno, ni suđenje nije bilo na razini i to se odrazilo na rezultat. Poslije te dvije utakmice je došao derbi na Poljudu, Dinamo nas je porazio 0:2 i tu je počeo naš pad. Dinamo je ipak tada ima kvalitetniju momčad, kasnije su ispali iz Europe i mogli su se posvetiti samo MAXtv Prvoj ligi za koju su imali jak i širok kadar. Ail danas, dvije godine kasnije, Hajduk se digao, izgleda puno organiziranije, financijski puno bolje stoji, momčad na terenu izgleda jako dobro, moćno i napokon je ponovno na prvom mjestu. Malo tko je to očekivao, pogotovo nakon pustih dolazaka i odlazaka tijekom ljeta. Trebalo je sve to sve posložiti, a trener Damir Burić je to uspio, što se najbolje vidi po rezultatima i tablici. Nadam se da će se duže zadržati na vrhu ova momčad, zaslužuju Bijeli to! Trener i momčad su do sada doista puno napravili, ali ne treba se zadovoljavati s tim, treba nastaviti istim ritmom, raditi i samo raditi, jer mislim da imaju kvalitetu za to. Pojačanja koja su došla pokazala su se - pojačanjima. Uz ove odlične mlade igrače koje Hajduk doista ima, za daljnji korak treba i nekoliko iskusnih, a klub je osigurao i to. Pojačanja Hrvoje Milić i Julian Velazquez dobri su igrači koji su već prošli dosta toga i s iskustvom pomažu mladim suigračima. Jefferson je zahvalan, kupi sve “otpatke” u sredini, i takav igrač uvijek dobro dođe. Franck Ohandza je stvarno jak i paklen igrač, kad je zdrav može mnogo. Šteta što ima problem s ozljedama. Trener Burić od ranije tu još ima i Kalu, Gogija, Nižu, Sulu, Maglu, Miju koji su samnom dijelili svlačionicu, a ove su sezone imali značajniju minutažu. Kale je pravi vratar kojemu je u početku falilo samo samopouzdanje, što je sasvim normalno i očekivano, a s iskustvom je došla do izražaja njegova kvaliteta. Milović cijelu momčad kapetanski vodi i jako mi je drago zbog poziva kojeg je dobio za prijateljsku utakmicu s Rusijom. Niža je dobar igrač koji svojim pristupom na treningu sigurno zaslužuje biti igrač Hajduka. Kad je Sule pravi vrlo je važan za današnji Hajduk. Magla je možda mogao zabiti koji gol više, uz malo više koncentracije ispred gola, ali on strašno mnogo odradi za momčad, puno trči i stalno stavlja protivničku obranu pod pritisak. Mijo igra u životnoj formi, ima ga svugdje na terenu a i zabija dosta golova kao vezni igrač, što je uvijek prednost. Uz ovakvu momčad i pravog trenera kakvog Hajduk trenutno ima, ako ostanu malo duže vremena zajedno, mislim da mogu napraviti neki značajniji rezultat. Što se Europe tiče, šteta za tu utakmicu s Liberecom, jako malo je falilo za još jedan veliki uspjeh i proboj u Europu s tako mladom momčadi. Poslije Monacovog ispadanja od Valencije iz Lige prvaka već sam maštao o tome da nas ždrijeb spoji u istu grupu Europske lige. Uh… kako bi se lijepo bilo vratiti na Poljud opet! Možda smo se prerano svi veselili kad je izvučen Liberec, možda i jest najlakši od svih protivnika bio, ali pokazali su se kao vrlo ozbiljna momčad. A evo i sad su drugi na tablici u grupi Europske lige, pobijedili su jednog Marseillea u gostima… Tako da ni taj poraz ne treba shvatiti kao neku sramotu. Bogu hvala ide se dobro u MAXtv Prvoj ligi i Hrvatskom kupu i treba tako dalje nastaviti, pa što vrijeme donese.
- Za mladog igrača nema ništa važnije od minutaže i kontinuiteta. Naravno, uz to da se i nešto pokaže kad zaslužite priliku da vas trener uvrsti u momčad. Andriju Balića i Nikolu Vlašića dobro poznajem, Frana Tudora malo manje, tek smo se nedavno imali prilike susresti na okupljanju U21 reprezentacije. Balić i Vlašić su odradili nekoliko treninga s prvom momčadi još kad sam ja bio u Hajduku, trener Igor Tudor ih je tada promovirao i tada se već vidjelo da su talentirani, da bi mogli jednog dana biti od velike vrijednosti Hajduku. A evo ispostavilo se da su već sada jako važan dio igre Hajduka, zabijaju, asistiraju i pokazuju dobra izdanja. Tudor također, trči “ko navijen”, stvarno ima veliku energiju, veliku moć ponavljanja i stalna je opasnost. Ima tu još mladih dobrih igrača... Josip Juranović nema toliko veliku minutažu, ali kad dobije priliku svaki put je iskoristi. Meni se sviđa kao igrač, stvarno pametno djeluje na terenu, i gdje ga se god stavi odradi svoje. Elvir Maloku uvijek unese živost u igru, uvijek je opasan s balunom u nogama, dobar je dribler. Ma i ostali koje nisam spomenuo, svaki od njih ima svoje kvalitete. I još koga bih ja volio više vidjeti na terenu je moj prijatelj i suigrač od malih nogu - Tonći Mujan. Mislim da stvarno ima kvalitete za Hajduk i da još nije uspio pokazati najbolje od sebe. Krenio je odlično kad ga je trener Tudor ubacio u prvu momčad, igrali smo zajedno 10-ak kola i tada se dogodio mali pad. Kasnije je išao u Španjolsku na posudbu i tamo krenuo odlično. Nažalost, ozljeda ramena ga je spriječila i nije ga bilo dosta dugo na terenu. Sad je ponovno tu i nadam se da može napraviti malo veći iskorak. U ovom trenutku mislim da primjerice Nikola Vlašić može igrati na toj razini, da je s 18 godina dovoljno razvijen. Moćan je fizički i što je fenomenalna stvar već mnogo utakmica zaredom je jedan od najboljih igrača. To nije mala stvar. Ali, neka njega u Hajduku još! Tu mu je u ovom trenutku najljepše, ima odlične uvjete za napredak i za veliku minutažu, nema potrebu žuriti u inozemstvo. Inače, za svakog mladog igrača je najbitnije ostati čvrsto na zemlji, da kad nešto i naprave u životu da se ne zadovoljavaju time i da stanu. Uvijek se mora težiti boljem, konstantno raditi na sebi, trenirati ozbiljno i maksimalno se posvetiti nogometu, jer kad se dođe na taj nivo teško će proći neposvećenost onome što radiš.
- Imam puno klupskih obveza pa ne stignem sve gledati ali derbi sam pratio. Otac i ja smo “poludili” tada, Hajduk je zaslužio puno više od 0:0, da bi na kraju morali još i spašavati bod. Kad je sudac Bruno Marić svirao onaj dvojbeni penal iznerviran sam šakom udario u laptop, sreća da mu nije mu ništa bilo… Mislim da svi znaju što mi Hajduk i Torcida znače. Igranje za Hajduk je ipak nešto vise od samog igranja, za Hajduk se navija ali i živi, nešto što je u srcu doživotno. Onaj tko nije iz Splita, odnosno Dalmacije, tko ne doživljava to na taj način, ne može ni razumjeti te emocije. Nisam očekivao da ću samo jednu sezonu provesti u Hajduku kao prvotimac, ali u tako kratkom razdoblju mi se dogodilo toliko dobrih stvari da se to ne može zaboraviti. Od dočeka ispred kuće i slavlja nakon derbija kad sam zabio dva gola Dinamu u pobjedi od 2:0, pa do oproštajne utakmice kad su mi skandirali ime i pjevali onu popularnu "Dok svira radio…" gotovo cijelo poluvrijeme... Za takve se stvari živi, taj osjećaj se niti ne može opisati! Da bi se na kraju sve začinilo s najvrijednijim pojedinačnim trofejem kojeg igrač Hajduka može dobiti – Hajdučkim srcem. Žalim što nisam mogo biti prisutan na dodjeli, ali bio sam na vezi na mobitelu s bratom i prijateljima koji su bili tamo pa sam sve čuo… Moram priznati da su mi suze krenule, a i majci i ocu, koji su bili samnom tada u Španjolskoj. Vidim i osjećam da i danas imam veliku podršku, šalju poruke i pozdrave preko društvenih mreža. Isto tako, Hajduk i Torcida će od mene uvijek imati veliku podršku gdje god igrao. ! Isto tako, za kraj bih samo iskoristio ovu prigodu da čestitam rođendan najboljim i najvjernijim navijačima na svitu! Torcida, sretan vam 65. rođendan i nosite momčad kao i uvijek, do pobjede u nedjelju!"

- Mario Pašalić

nije uopce u tome stvar. Nego po cemu su oni sada lošiji igraci nego prije i zašto su isparili sa popisa, a do onda su bili na svakom. Dali je raprezentacija pomogla u prodaji ne znam, ali opet ostaje mogucnost da su bili pozivani samo da se tata malo udovolji rijeci. Jer za pozivanje Tomečaka ni prije nije bilo nikakve potrebe(Srna i Vrsaljko) dok je Leovac sada ispao radi Plivarića.

pitanje je što se to promijenilo u njihovoj kvaliteti u tako kratkom razdoblju, jesu sad nakon transfera propali ko igrači pa ih se više ne zove?