Dio navijača Hajduka nije, ali dio je. Ali to je histerija mase, jer ljudi uglavnom nemaju svoj stav.
Pa makar pogešan, ali zasnovan na nekin činjenicama. Falij, ali trezveno analiziraj, imaj neke argumente i na kraju priznaj grešku, ali nemoj se povodit. I stav mora bit u početku pozitivan, dat šansu, pretpostavit da neko može, a onda kad dokaže da ne može, otpiši čovika.

Npr, ako ćemo se vratit nazad na forum u povijest.
Čvrst stav je da je Kalinić odličan vratar i to nije teško za zapazit (ima naravno svojih mana, ali da ih nema, Cech bi mu bio zamjena). I onda upade u krizu, prvo prošlo ljeto, a onda i ovo. I odmah razularena masa ga tjera s gola, jer eto neko mora bit kriv. Pa, čekaj, je li momak ima kvalitete? Je kriza normalna? Je li kriza čovjeku koji radi i koji želi prolazno stanje? Ovo su retorička pitanja. Dakle, čovjeka u krizi treba bez puno drame istrpit, ma koliko to teško i nepopularno bilo.

Ajmo dalje. Mijo. Tudor je jadnog momka nespremnog forsirao. Takvi ogavni postovi u kojima je bilo popularrno napisat ,,faktaf'' aludirajući na njegovu manu su bili svakodnevni. Jadan momak, ni kriv ni dužan voljom jednog egomanijaka se nalazi svaki put u prvih 11, vidno FIZIČKI nespreman. Zašto fizički velikm slovima? Zato jer je fizička sprema nužan preduvjet, tj. conditio sine qua non. Dakle, jel možeš trčat u tempu - ne možeš. Dakle ne možeš ni igrat. Hvala i dovođenja dok se ne spremiš.

Ajmo još dalje. Maloku, jedan pozitivno lud momak. A malo lud, što ćeš, nije ni to loše, jer bolje bit malo lud nego malo pametan. Ni krivome ni dužnome mu familija stvori na zimu dramu. Tjerat!!!!! Prisudija je forum. Onda je opsovao onoga klauna na klupi. Opet tjerat. Presudio je forum. Ali, mlad momak, pun želje, s nešto znanja i predispozicija. Pa je li teško ne past pod euforiju većine i zahtjevat da mu se da šansa, je li toliko teško virovat u njega.

Valjda je najlakše napisat da je neko škovaca, manje je za mislit, a i lakše je za prepisat.
Nije teško bili poklonit vjeru ovim momcima još u 6 misec. Mladi, puni talenta, nasmijani na treningu, pod vodstvom čovika koji da ne zna ništa zna 1 temeljni postulat koji osim Krstičevića niti jedan trener nije poznavao. Naravno nedovoljno, ali opet upgrade, da je samo to.

Žalim te jer u nogometu ne znaš uživati.

Žalim te jer u 40-tim godinama života nakon što je momak odigrao 35 utakmica donosiš zaključak da nazaduje. To je debilno. To nije kritika nego pljuvanje po logici. Ništa se ni s Balićem ni Vlašićem ne može zaključivati. Nije vrijeme za polaganje računa.

Kritika je ako kažeš da jučer nije bio dobar u pasu, da nije ispratio igrača, da je pucao kad je trebao dodati... I toga je bilo jučer. I uvjeren sam da će mu sve to najbolje kroz analizu utakmice pokazati Burić.

Što vi očekujete od djece? Da su bez mane, da iz utakmice u utakmicu samo napreduju, da nemaju oscilacija? Alo imaš 40 godina i vodiš se takvom logikom. Meni je to nerazumljivo.

Mene je Balić oduševio u zadnje vrijeme jer je po nekim izjavama zreliji od svog oca koji mu svojim postupcima samo otežava. Mene je jučer oduševio kad je 2-3 puta u duel igri oduzeo loptu, npr. Antoliću.

Najveća zabluda je da su navijači Hajduka spremni istrpjeti mladog igrača. Svi su bili na tapeti. Danas je tu na tapeti Balić, a na forum.hr Tudor. Meni je to žalosno.

Za one koji nemaju šitbuk, izvor: https://www.facebook.com/GeneralPoslijeBitke/posts/505259262990419:0

Nula u Derbiju

Nadasve zanimljiv ili nezanimljiv Derbi, ovisno kako gledate, odigrali su u subotu Hajduk i Dinamo na Poljudu u najvećoj utakmici hrvatskog sporta. Domaća momčad u potpunosti je nadigrala državnog prvaka i tek je vrhunska partija Eduarda i sudaca bila jezičac na vagi koji je Modrima donio remi.
Kod Hajduka smo osim sada već standardnog prvog sastava vidjeli Bilyya na stoperu, dok je mladi Tudor svoje mjesto našao u veznom redu. Kod Dinama se Taravelu pridružio Benković, Rog je dobio prednost nad Ćorićem, a Henriquez je startao u vrhu napada.

Prvi dio odlikovala je poprilično dosadna igra, a dio uzroka sigurno leži i u idućem – nakon dugo vremena, napadački dio obiju ekipa kvalitativno je poprilično superioran suparničkoj obrani, što je rezultiralo kalkulantskim pristupom u kojoj nijedna ekipa nije imala hrabrosti u potpunosti istjerati igru preko polovice terena i zaigrati sa stoperima visok.( Dinamu su takvi pokušaji definitivnop prisjeli kada je u 12. minuti Benković prodao loptu Ohandzi na vrhu 16-erca za najbolju šansu domaćina na susretu). Konkretno; Henriquez, Pjaca i Soudani s jedne, te Ohandza i Vlašić s druge strane fizički i tehnički su iznad razine braniča protiv kojih igraju i ne mogu biti čuvani jedan na jedan, kao ni na širokom prostoru. Usko vezano uz to, nijedna ekipa nije pronašla, pa ni tražila uvjete u igru da njezini najproduktivniji igrači prime loptu u opasnim zonama. U prvom djelu je to ovako izgledalo:

Hajduk u napadu / Dinamo u obrani

Glavni problem Hajduka bila je rigidnost igrača u kretnji prema naprijed. Generalno dobra defenzivna kompaktnost negativno se odrazila na igru u napadu, jer su kod domaće ekipe razmaci između redova i linija u obrani i napadu bili gotovo isti, što je značilo da je nedostajalo manevarskog prostora. Osim toga, Sušić koji bi trebao biti dodatni forte ukoliko s krila ulazi u sredinu kao dodatni vezni igrač (može ga se koristiti kao višak) ostajao je izoliran daleko na desnom krilu, nadoknađujući time potrebu za širinom na toj strani i igru svojih bekova (točnije, Velasqueza) koji su ostajali vrlo blizu stopera i libili su se krenuti prema naprijed kako ne bi nekoga iz prednje Dinamove linije ostavili samog protiv svojih stopera. Vlašić je lutao između krilne pozicije i pratećeg napadača i rijetko, gotovo nimalo primao loptu okrenut licem prema golu, Tudor se solidno snalazio u novoj ulozi i jedini Hajdukov „outlet“ u igri prema naprijed je bila lopta na Ohandzu – jedinog igrača koji svojim fizičko-tehničkim karakteristikama može i protiv postavljene obrane uspješno igrati leđima prema golu.
Dinamo je defenzivno bio sasvim solidan, pomoć na linije veznjaci-krila-bekovi bila je uglavnom pravovremena, i nešto pasivniji nego inače 4-5-1 blok rezultirao je tek jednom šansom domaćina na utakmici, nastalu Benkovićevom neforsiranom tehničkom greškom.

Dinamo u napadu / Hajduk u obrani

Dinamo su zapravo mučili slični problemi kao i Hajduk u fazi napada. Hajduk je vrlo često stajao u visokom man to man bloku na stoperima i pivotima Dinama, i kada bi se domaća ekipa spustila iz takve forme u niskih 4-4-2/4-5-1, optvaralo se dosta prostora za Soudanija i Pjacu – kako bi ih u početnoj fazi napada markirali Hajdukovi bekovi koji nisu htjeli napustiti stopere, u slučaju spuštanja u niski blok oni ih ne bi pratili već čekali da se vrate Vlašić i Sušić i preuzmu ih. To je davalo Dinamovim krilnim igračima par dragocjenih sekundi na lopti kada su mogli vući loptu iza leđa veznoj liniji. Međutim, zbog iznimno mizerne potpore (u vidu tajminga i otvaranja prostora)ostatka ekipe koja ih je ostavljala u izolacijama na širokim pozicijama, vrlo lako su se gubile lopte. Umjesto Roga kojeg sam često hvalio zbog njegovog razumijevanja igre bez lopte. Ćorić bi za takvu vrstu utakmice bio vjerojatno adekvatnije rješenje. Riječ je o čistoj (ne)kompatibilnosti – Rog svojom kretnjom često voli stvoriti na krilu brojčani višak prije nego li tamo stigne lopta, što se skroz kosi s afinitetima Soudanija i Pjace kojima se najbolje pomače (najčešće) tako da se od njih makne i omogući im igra 1 na 1 (posebno hrvatskom reprezentativcu). Pravu formulu i ritam koji bi pomirio to dvoje u igri Dinama, aktualni prvak nije našao. Rijetke prigode u kojima bi se odigrao okomiti pas na Henriqueza ili Pjacu Hajduk bi brzo udvojio s obje strane i oduzeo loptu. Onu ranjivu zonu Hajduka, u kojoj bi na momente Jefferson ostao kao solo pivot sam na prevelikom prostoru, Dinamo je izbjegavao.

S obzirom na trend zadnja dva ili tri Derbija, možemo reći kako je Hajduk našao koncepcijsku formulu kojom mora Dinamo natjerati u međusobnom susretu da zaigra nešto novo. Prvi i jedini put na utakmici da je Dinamo smisleno „okružio“ loptom na suparničkoj polovici bilo je tek u 55. minuti, kada Ademi preskače očit pas i višak na krilo i umjesto toga šutira sa skoro 30 metara po golu.
I tako je protekao prvi dio – obje ekipe su izgledale dobro defenzivno i slabo, oprezno ofenzivno (šanse padale tek nakon individualnih grešaka). Svaki put bi se napad i jednih i drugih sveo na igru 3 ili 4 protiv 7 igrača. Je li stvar dobrih obrana ili slabije igre u napadu, procijenite sami.

PROMJENA

U 51. minuti Burić vuče pomalo neočekivan potez i vidno nespremnog i umornog Ohandzu mijenja za Juranovića, multifunkcionalnu novajliju koju je postavio uz Jeffersona. I time je, efektivno, dobio utakmicu – odnosno, sve u igri podredio tome da na kraju dođe do takvog ishoda. Iako na papiru defenzivnija postavk,a za posljedicu je imala oslobađanje Vlađića i Balića te dizanje svih Hajdukovih linija koje su agresijom razbijale Dinamove napade. Omča se stezala, Hajduk je stvarao sve više, a kod Dinama sve očitiji bio fizički pad. S obzirom na izmjenu i vidljiv uzorak minuta u kojima su se te stvari odvile, mislim kako je ova taktika apsolutno unaprijed planirana, jer je išla iskoristiti jedinu nepobitnu komparativnu prednost koju Hajduk uživa nad Dinamom – odmornost i svježinu. Uz nekoliko udaraca s vrha i unutar šesnaesterca, projektila koje je Eduardo čupao iznad glave i čvrstog centaršuta na drugu stativu kojeg nitko nije spremio u mrežu, Hajduk je uspostavio apsolutno kontrolu nad svakim segmentom utakmice.

Sada je imao osigurača više u kontri, čime se najkreativnije igrače rasteretilo dijela defenzivnih dužnosti i fiksiranosti uz pozicije ( u prvih 5 minuta novog sistema Balić je tri puta oprobao svoje najjače oružje – šut i završnicu), a s dva radnika u sredini terena Hajduk je uspješno osvajao druge lopte. Budući da Dinamo iz svake situacije u HNL-u izlaz traži kroz pas, to je za posljedicu imalo da su gosti u potpunosti potisnuti prema svojem golu, i nedostaje im mehanizama kojima bi loptu prenijeli i došli do daha. Prednji igrači bi rano odlazili visoko i sami sebe degradirali u igri jer bi bili predaleko od lopte. U nekoliko navrata mogli su se vidjeti kadrovi u kojima Dinamova vezna i zadnja linija (koje nemaju dovoljno dinamike ni špravih igrača viška za to) bezuspješno pokušavaju iznijeti loptu u 3 vs 3 vs 4 situacijama, gube loptu, a prođe dobrih 7 sekundi dok se prvi ofenzivni igrač Dinama ne pojavi u kadru. Najviše lopti Hajduk je osvojio u zoni oko Pivarića kojeg su zatvarali u presing zamku sa svih strani, a lijevi bek gostujuće ekipe nije imao rješenja – stoperi nemaju naviku dublje se povući i otvoriti za povratnu loptu, a veznjaci su ionako čitavu utakmicu bili van ovakvog angažmana.

Razdoblje od (cca) 50. Do 80. minute najbolji je period Hajduka unazad mnogo Derbija. Sve u svemu, svakako su bili puno bliže pobjedi. Suđenjem će se baviti druge analize, mislim da je bilo – sasvim očekivano.

VK

prvih pet deset minuta je Dinamo doša do daha izlaskom Frane, počeja kombinirat, Juranović je unija kreativnost i žustrinu u vezni red, agresiju i povezanost.
ali nismo imali pravog fora da primi balun, odloži ga na stranu ili otpadak neki zakuca.
Tudor to nije, nije ni Vlašić ni Sušić. ni Maloku, ni Mujan.
falija nan je Maglica
i sad je pitanje šta će bit dalje sa Franon.
tu je odgovor i Petru, šta mislim o Buriću, Juranović je dobro odradija onu ulogu šta bi vjerojatno igra Mijo da je moga, a i mali definitivno zaslužuje veću minutažu.
Burić se još uči, rezultate pismenog ćemo vidit uskoro, za usmeni i konačnu ocjenu vidit ćemo na proliće.
za veću ocjenu na kraju pomoći će mu i ocjene iz zalaganja.

Verbalno ili ?

Al ga je ipak Tudor šamarao u svlačionici. Brata također.

apdejt jebiga

Nakon Mije Caktaša čiji se potpis na produženje ugovora sa Hajdukom očekuje svaki čas još jedan igrač dogovorio je uvjete novog, poboljšanog ugovora sa bijelima.

Fran Tudor danas je u pratnji svog zastupnika Riste Ćebedžije bio na razgovoru kod predsjednika bijelih Marina Brbića i usmeno dogovorio stavke novog ugovora. Tudor je do sada sa bijelima imao stipendijski ugovor, a sada će potpisati profesionalni ugovor sa poboljšanim financijskim uvjetima. Potpis bi trebao uslijediti idućeg tjedna. Tudor je u početku sezone igrao na poziciji desnog beka, no nedavno ga je trener Burić prebacio ofenzivnije na krilo. Burić posebno cijeni kvalitete 20-godišnjaka, kaže za njega da je riječ o novom Lahmu.

Na Tudora računa i izbornik U-21 reprezentacije Nenad Gračan koji je najavio da će ga pozvati prilikom iduće akcije.