Tradicija se nastavlja, Zadar je još jednom napustio Kantridu neporažen, uzeo sva tri boda. Riječani nisu uspjeli materijalizirati pulske darove (Istra je svladala Split 1:0), izboriti pole position za Europu, odnosno treće mjesto. Sada moraju dobiti u Kranjčevićevoj i čekati rasplet na drugim utakmicama. Ovise o Lokomotivi (Kup), Dinamu (prvenstvo s Hajdukom), Zadru (utakmici sa Splitom). Dvaput su vodili, ali su im se ruke počele znojiti, krvni pritisak skakati, kao lošem kockaru sa četiri asa... Šteta, u sjanom ambijentu nedostajala je samo igra. Riječka jurnjava u posljednjim minutama završila je tako da su Zadrani uzeli sve iz kontranapada. Zasjalo je sunce nakon kiše, ali prije utakmice polijevao se travnjak da bi lopta bila brža. Kao prije 50 godina, u doba trenera Stojana Osojnaka kada se igralo po blatu dok je sunce topilo stijene... Riječani, međutim, nisu imali od toga koristi u prvom poluvremenu. Brzi pogodak nije donio ekipi mirnoću. Nije bilo tečnosti u igri, svaku drugu loptu Riječani su davali gostima. Tri mogu biti razloga – Daltonizam, pokretljivost i agresija Zadrana na sredini terena, ili igra »skrivača« domaćina, bijeg od odgovornosti... Jednostavno nisu mogli povezati nekoliko dodavanja, probiti stranu (Mujanović desno, a Škarabot, Jugović i Čulina lijevo), donijeti loptu na prvu topničku liniju. Bez dvojice standardnih napadača, Benka i Cesarca (zajedno 23 od 40 golova), koji igraju i fazu obrane, Rijekin trener Matjaž Kek, tražio je osigurače u defenzivi. Ali previše je bilo kovača (tri stopera i dva zadnja vezna), a malo onih kojima je lopta sredstvo za zabavu, dakle kreaciju. Zadrani u rasporedu 3-5-2 (ili petorica otraga), igrali su pokretljivo i – napadački. Rijeka nije uspijevala nametnuti svoj kvalitet. Badave iskustvo, ako nema srca... Početkom nastavka zapetljali su se u čvor u fazi obrane, a onda konačno – kontra. Brza i jednostavna akcija, lopta s boka, mladi Slovenac Kris Jogan je na pravom mjestu (ima nos za gol!) i prorijeđena obrana Zadrana je otvorena kao da je kutija sardina. Da je do tada Rijeka bila raštimani orkestar saznali smo ubrzo. Banović je izjednačio kada je u »pjevačkoj obrani« ispred njega bilo šest igrača (?). Keku se u glavi računalo taktike ne gasi. Mutombo za Kreilacha, za ekipu na prednji pogon, pa malo mašte i kvalitetne lopte (ono čega je najviše nedostajalo), Alispahić za Marića. Ali Mance spašava dvije matne situacije! Nema više reda, srušile su se sve taktičke konstrukcije. Riječani su kemijali, Zadrani priredili iznenađenje. Ako se to može tako nazvati jer su dobili tri od četiri (jednu remizirali), utakmice. Zdravko Mamić, kako je još jednom zaključio Miroslav Ćiro Blažević, »apsolutni je vladar hrvatskog nogometa, fenomen je, čak je genije«. Dinamo se osmi puta zaredom prošetao kroz prvenstvo, a njegova rezervna momčad, Lokomotiva, dva kola prije kraja osigurala je Europu. Svi ostali mogu samo lajati na mjesec. Bilo bi bolje da se skriju u mišju rupu od sramote, bez obzira na to što je vlast i novac kod Mamića, čovjeka koji ih godinama vodi žedne preko rijeke. Mnogi pristaju na ulogu – bludnica. Kupuju se darovima. Mamić je kost u grlu »kuma« Ćire. Prije posljednjih 90 minuta, naime, zabetonirane su pozicije 1 (Dinamo) i 2 (Lokomotiva), kao i ona broj 12 (Zagreb), najneuspješnije ekipe HNL-a! U Koprivnici (3:0), svjedočili smo samo labuđem pjevu trenera koji će u Hrvatskoj zaključiti karijeru iduće nedjelje protiv Rijeke. Igra sudbine, na Kantridi je počeo domaću avanturu prije 34 od 50 trenerskih godina. A Zagreb je ove sezone bio najveća lomača trenera (Besek, Bonačić, Cvitanović, Madunović, Blažević), kao potvrda treneri nisu grobari našeg nogometa. Samo dežurni krivci razapeti na križ megalomanskih ambicija svojih poslodavaca. Ćiro kao predsjednik sindikata trenera, borac za njihova prava? Reakcija je bila spontana i iskrena – Sindikat je folklorno društvo! Nova metla nije jamstvo uspjeha, vidjeli smo u prošlom kolu. Izgubili su Sablić (Split) i Žitnjak (Osijek), koji su zamijenili provjerene stručnjake Vulića i Mršića. U dvanaest klubova preživjela su samo dvojica. Igor Pamić trener je Istre od 29. ožujka 2011., a Tomislav Ivković Lokomotive od 23. prosinca iste godine. Zar treba bolje potvrde da bez strpljenje i povjerenja nema rezultata. Istra i Lokomotiva ozbiljni su projekti. Za razliku od Hajduka koji svoju sudbinu kroji u pet dana posljednjeg tjedna sezone, protiv Lokomotive (u srijedu u Kupu) i Dinama (nedjelja) u prvenstvu. Splićane u šakama drži – Mamić. Kazna da sve izrečene uvrede, ali i prilika pokazati ponos, uzeti Rabuzinovo sunce usred Maksimira. Sjajna završnica prvenstva, dijele se još dvije europske vize i jedna karta ostanka... |