Pet utakmica, pet poraza i jedno 13. mjesto na tablici. Brojke su jasne: 6 bodova i gol-razlika 402:517. Ali ako netko pogleda samo poredak, neće vidjeti cijelu priču ŽRK Broda. Problem nije u tome da je ova ekipa bez kvalitete. Problem je što tu kvalitetu ne zna pretvoriti u kontrolu utakmice.

Protiv Splita egal do kraja. Protiv Osijeka povratak pa pad koncentracije. Protiv Sinja napadački potencijal postoji, ali obrana se raspada. Protiv Zameta poraz od realno limitirane ekipe, u susretu u kojem je Brod imao ritam, vodstvo i kontrolu, ali je sve prosuo u završnici. Protiv Koke je drugi dio donio obrambeni pad i seriju lakih golova iz tranzicije nakon izgubljenih lopti. Ovakve utakmice se u borbi za ostanak ne smiju gubiti. Obrazac je isti: Brod se vraća, Brod zabija, Brod pokazuje energiju i onda u ključnim trenucima napravi seriju grešaka koja poništi sav trud. To više nije slučajnost, to je sistemski problem.

Ova ekipa ima jasnu osovinu. Robida je motor svega. Uzima odgovornost, šutira, realizira sedmerce, vuče kontru i praktički drži napad na svojim leđima. Kolarovska je druga napadačka opcija, igračica prodora i tranzicije koja donosi dinamiku i iznuđuje sedmerce. Jeršek je možda i najstabilnija tj. najmanje oscilacija, balans između gola i asistencije, najmanje "glupih" grešaka. To je jezgra oko koje se danas sve vrti.

Ali rukomet se ne igra s tri igračice.

Brojke kroz ove utakmice pokazuju da Brod prečesto poklanja golove. Izgubljene lopte u serijama, isključenja u krivim trenucima, promašeni sedmerci koji mijenjaju momentum. Nisu porazi krivica jedne osobe, ali realno najveći negativni omjer kroz ovaj niz imale su Demić, Jarak, Shatri i Blečić. Kod jedne se ponavljaju isključenja i tehničke greške, kod druge promašeni sedmerci i ziceri s krila, kod treće oscilacije i obrambeni minusi, a kod četvrte disciplinski minus u najosjetljivijem trenutku. To nisu subjektivni dojmovi, to su konkretne situacije koje su direktno utjecale na rezultat.

Još veći problem je obrana. Primiti 34 od Sinja, 27 od Osijeka, 24 od Splita i 27 od Koke znači da u prosjeku moraš zabijati gotovo 30 po utakmici samo da bi bio u igri. Protiv Zameta brojka (20 primljenih) sama po sebi ne izgleda dramatično, ali problem nije bio količina nego tajming, golovi su primani baš onda kad se utakmica lomila. Brod nema širinu ni rotaciju za takav tempo. Kad se obrana raspadne na pet minuta, protivnik napravi seriju 3:0 ili 4:0 i utakmica ode u drugom smjeru. Upravo se to događalo na svim ovim utakmicama.

Ono što najviše brine nije ni tehnika ni fizika, nego mentalni moment. Kad Brod dođe na minus jedan ili izjednači, često slijedi brzopletost. Umjesto smirivanja ritma, dolazi forsirani šut ili izgubljena lopta. Umjesto čvrste obrane, dolazi isključenje. To je razlika između ekipe koja se bori za sredinu tablice i ekipe koja se bori za ostanak.

I tu se neminovno otvara pitanje: što radi struka?

Jer kad se pet utakmica zaredom lomi na isti način (namjerno ne spominjem Podravku jer je svijet za sebe), kad se ponavlja isti obrazac pada koncentracije i obrambenih rupa, onda to više nije samo stvar individualne pogreške. To je pitanje pripreme, upravljanja ritmom i reakcije s klupe. Gdje je pravovremeni timeout prije nego serija ode na 4:0? Gdje je jasna hijerarhija u napadu kad se utakmica lomi?

Ova situacija na tablici nije bezazlena. Zadnja dva mjesta vode ravno dolje, a 13. vrlo vjerojatno znači dodatnu borbu za ostanak. To više nije faza "igrali smo dobro". To je faza u kojoj se mora vidjeti trenerski potpis: u disciplini, u obrani, u mentalnoj stabilnosti ekipe.

Ipak, postoji i dobra vijest. Nijedna od ovih pet utakmica nije bila izgubljena unaprijed. Sve su bile u egalu. To znači da problem nije u nedostatku kvalitete, nego u detaljima. Smanjiš broj tehničkih grešaka, stabiliziraš obranu u ključnim minutama i podigneš realizaciju sedmeraca i priča se vrlo brzo mijenja.

Tablica ne laže, ali ni ne osuđuje. Brod trenutno plaća cijenu nediscipline i oscilacija. Ako se to ne popravi, ostat će u donjem domu i gledati preko ramena. Ako se popravi, ova ekipa ima dovoljno kvalitete da mirno riješi pitanje ostanka i izvuče sezonu iz opasne zone.

Sad je pitanje samo jedno: hoće li izvući pouke ili će se isti scenarij ponavljati?