Članak u današnjoj "Slobodnoj Dalmaciji": Slobodna Dalmacija - Utorak, 3. veljače 2004.
SMOTRA ZAVRŠILA, REPOVI SUSJEDSKE NEDOBRONAMJERNOSTI OSTAJU
Tri prsta u oko
Ako je suditi o događajima s Europskog prvenstva onda se Hrvati i Slovenci međusobno svađaju i optužuju tko su od njih - Srbi!? Hrvati Slovence vrijeđaju da su "alpski Srbi", oni njima uzvraćaju da su Hrvati "srpska kultura". Hrvati i Slovenci međusobno se ne nabacuju blatom ili kamenjem već Srbima!? Izgleda da i jedni i drugi kao najveću uvredu ili poniženje doživljavaju - biti Srbinom...
Zapadno i europski orijentirani Slovenci i Hrvati nikako da se oslobode srpskih okova. Makar oni danas bili samo u mentalnom sklopu. Jedni druge optužuju da su Srbi, a jedino je to javno priznao Aleš Pajovič koji je hrvatskim navijačima, u vrijeme dok se igrala utakmica za treće mjesto, pokazao tri prsta. Da, to je onaj drug Pajovič, ma koliko ga sada pisali s tvrdim "č", koji je prst utoplio u oku Petra Metličića. PERI JEDAN, A HRVATSKIM NAVIJAČIMA TRI PRSTA.
Slovenci obožavaju snijeg i snježne radosti. Toliko da im ne mogu odoliti niti u sitne sate, debelo iza ponoći. Pa su se grudali. Ne međusobno, nego s prozorima hotelskih soba u kojima su bili smješteni hrvatski igrači. Jedno sat vremena. I nisu baš neki strijelci, kaže Šola da se do njegova prozora na šestom katu nisu uspjeli dobaciti.
A u dvorani Tivoli tog je dana hit bio "dečko, ajde oladi". Tim pjesmuljkom sa službenog razglasa domaćin prvenstva je škakljao Hrvate za poraz protiv "fantja". U tom susretu i Hrvatska je imala bučnu podršku svojih navijača bez obzira na sve zamke koje su im domaćini postavili na putu do ulaznica.
Ali, Hrvati su vješti gimnastičari kad je tako nešto u pitanju. Pa su, između ostalog, užicali ulaznice od Mađara, Španjolaca i ostalih koji su imali karte, a nisu imali koga gledati jer su im njihove reprezentacije zapele prije polufinala.
- Kupovina ulaznica bila je dozvoljena svima samo ne psima i Hrvatima. Čak su i Slovencima toga dana davali po jednu, samo da onu drugu ne bi prodali Hrvatima - bjesnio je predsjednik HRS-a Željko Kavran.
Neki su ipak uspjeli pronaći svoje mjesto na tribinama dvorane Tivoli. Poput osam djevojaka koje su na svojim majicama, svaka ponaosob, imale ispisano po jedno slovo, a njih osam zajedno ispisano - HRVATSKA. I to ne bilo kojih osam djevojaka. H je bila Tihana Zrnić (sestra reprezentativca Vedrana), R je navijačica Silvija, V je bila Olja (djevojka Igora Vorija), A je bila Anita (supruga Ivice Udovičića), T je nosila Nevena (djevojka Mirze Džombe), S je bila navijačica Tina, K je Lana (Zrnićeva djevojka), dok je A pisalo na majici Nine ("bolja polovica" Božidara Jovića).
A dvoranom su odzvanjali ritmovi sirtakija uz poruku službenog spikera:
- Olimpijske igre nas čakaju.
I ostali čekaju vas.