Nakon prospavane noći meni se u glavi još uvik vrti. A kako je tek Mariću, Fisti i Kozini?!? Od onih beskonačnih križanja i bočnih kretanja.Toliko ih Kaštila nemjau u ciloj polusezoni. Ej, bočna kretanja bekova bez namjere da pucaju?!? Ima san osjećaj kao da Split ne želi pobijediti. Obrana bez pravog faula praktički cijelo prvo poluvrime. Napad sa tim pustim križanjima i onda trpanje na Anđela. I dok je on imao snage napad je i dao nešto golova. Krila praktički ne postoje. Za igrače u polju. Labinjani su sebi čak dozvolili "luksuz" da kod 4-5 razlike malo i odmore Lovrinovića. A kada Splićani dođu na 1-2 onda on uđe i opet bude 4 razlike.U drugom poluvrimenu su ušli malo agresivnije. Ali i ta i takva agresivnost nije zaustavila Ratkajca i Derossija (koliko je taj udaraca u glavu primija). O suđenju koje je bilo izrazito domaćinski ću kao dokaz iznijeti samo jednu situaciju: negdje pri kraju utakmice igrač Rudara presijeće jedan balun i ide u kontru. Igrač Splita ga sustiže sa leđa i grubo faulira negdje na 9 m. A suci sviraju samo 9m. I tek na intervenciju nadzornika Josića isključuju igrača Splita i dosuđuju sedmerac. Biće im reka da je utakmica ionako gotova i da im takvo pomaganje ne triba jer se sve snima. A taj penal je realizirao Mileta koji je čini mi se imao samo jedan neuspio šut. I za kraj: dobro je Marko napisa u Slobodnoj o tome da Splitu tribaju navijači a ne gledatelji. Najveći navijač je bio onaj sa razglasom. Blaženi Omiš.