Nažalost tako je. U hrvatskoj od rukometa (u Hrvatskom rukometu, ne igrajući ili trenirajući u Bundesligi), živi 50ak ljudi. Ajde neka je i 100. Kad kažem ŽIVI, znači da nema druga primanja (apartmani, obrt, firma etc) i da se naslanja isključivo na primanja od rukometnog kluba ili rada u rukometnoj zajednici.
Sad zamislite 100 ljudi, ma neka je i 200 (čisto sumnjam)... koliko je to porazno za jedan od najtrofejnijih HR sportova i za jedan od glavnih sportova u Europi. Toliko ljudi živi u mom neboderu na riječkim Podmurvicama.
Teški amaterizam, a na neki način se zahtjevaju rezultati na razini nekakve Danske, Francuske, Njemačke itd... Kako da se ti treneri posvete ekipama, igračima, razvoju sa teretanom, sa nutricionizmom kada do 16-17h rade, odu odradit taj sat i po treninga i dolaze doma slomljeni. Pa mi smo čarobnjaci. Kako da se igrači posvete rukometu ako isto tako rade do 16-17 pa onda u 20h ode na trening, iscjedi se do kraja, i onda u 7 ujutro na posao. Vikend po hrvatskoj, razvaljuj se, ozljeđuj se, radi u nekakvom skladištu, radi vikendom, i onda se kao posvetiš sportu.
To je užas i to je teški amaterizam. I onda se tu priča o nekakvim "plaćama" od 600e. Smješno nažalost.
