RkRkKr je napisao/la:
Moslavina je daleko od ozbiljnog kluba. Daleko od prosle sezone cak. Ovakav ulazak u sezonu i gubitak protiv Djakova od 8 razlike je katastrofa. Cekaju ih teske utakmice sto doma sto u gostima. Ktc i Bjelovar gube sigurno, Virovitica za par kola takoder. U sastavu do sad nisam vidio ni jednog mladog igraca sa nekom minutazom (osim Frdelje). Mozda je klub tako odlucio, ne znam kakva je generacija bila, ali sudeci da su igrali 1.HKRL i zavrsili u sredini ne moze nitko rec da su losi. Klub je bezijedan, nema ambicija, nema ciljeva. Ovakav rezultat bi bio dobar da su odlucili pomladit ekipu ili da su promjenili puno igraca. A oni su na svim istim igracima osim Podvaleja...zanimljivo ce bit u Kutini
Vidi cijeli citat
Slažem se u potpunosti. Jedino što postoji jest blijeda ideja o povratku u Premijer ligu, ali to i ostaje samo na blijedoj ideji... I ostat će dokle god će rukovodstvo živjeti u periodu kada je premijerka imala 16 klubova pa su dolaskom dvojice-trojice nijansu kvalitetnijih, prilično jeftinih igrača (i ruku na srce uz izuzetnu podršku HRS-a) uspijevali izboriti mjesto u najjačoj hrv. ligi.
Moslavini kronično nedostaje ambicije te profesionalosti u vođenju kluba, kao i stavljanja osobnih interesa poniže klupskih u slučaju pojedinih članova, nije to problem od jučer. Dovoljno je sjetiti se da je jedan M. Mamić otišao praktički besplatno u Kadetten Schaffhausen, bila je samo dobra volja Švicaraca da izvrše donaciju prema klubu u vidu sportske opreme i (ako me sjećanje služi) simboličnog novčanog iznosa. Nisu puno bolje prošli ni sa odštetom u slučaju L. Šušnje, iako može se gledati i kao pozitivno da su dobili išta obzirom da je u pitanju bio PPD koji baš i nije vićan plaćanju odšteta hrv. klubovima.
Ili ako se vratimo još malo više u prošlost po pitanju profesionalnosti (pa i transparentonsti) u vođenju kluba... dovoljno je upitati se kako je moguće da je klub sredinom 2000-ih, uz enorman budžet, uspio završiti u minusu od nekih 680 tisuća kuna.
No, da se vratim u sadašnjost... Nije se situacija puno promijenila. I dalje u rukovodstvu vlada jedna nevjerojatna neodlučnost, opet povezana s tom blijedom željom za povratkom u premijerku. Konkretno, po mojem mišljenju nema smisla dovoditi igrače poput Jelića i Buhiničeka ako se ne planira doista ozbiljan napad na ligu više, pogotovo što trenutno nemaju niti bog zna kakvu minutažu. To je samo nepotreban trošak klubu na pozicijama gdje imaju više-manje perspektivne vlastite igrače (Frdelja, Barta). Smatram kako bi bilo pametnije dati domaćim klincima (ne samo dvojici navedenih, nego još nekolicini njih) stipendijske ugovore u trenutnoj situaciji. Napomena: pri tom ne mislim da su Jelić i Buhiniček kao pojedinci loši, samo smatram da se dugoročno ne uklapaju u trenutnu situaciju kluba.
Ono što mi je također potpuno nelogično po pitanju transfera jest ideja o dovođenju Lukačeca. Kao prvo, još uvijek je ozljeđen i tko zna kad će i na kojoj razini uopće moći igrati rukomet, a kao drugo njegove sklonosti van terena su poznate svakom tko iole poznaje situaciju u hrv. rukometu. A da ne govorim o tome da bi vjerojatno imao primanja veća od dvojice trenutno najskupljih igrača Moslavine zajedno.
Još jedan detalj koji jako dobro prikazuje konfuziju i sterilnost/neodlučnost uprave po pitanju transfera jest činjenica da nisu baš na najbolji način iskoristili suradnju grada/kluba i Libertasa. Nepojmljivo mi je da nisu konkretno pregovarali s nekim od kvalitetnijih kadetskih reprezentativaca, nudeći mu/im pritom mogućnost besplatnog visokoškolskog obrazovanja. Ranijih godina je često bilo kukanja kako je veliki problem što su svi fakulteti u Zagrebu pa igrači odlaze u tamošnje klubove, ali ne vidim da se situacija značajno promijenila i po otvaranju fakulteta u Kutini.
Sve u svemu, postaje sve jasnije kako je Moslavina od jednog sasvim korektnog kluba koji je Hrvatsku predstavljao i u euro-natjecanjima sve bliža reputaciji neozbiljnog seoskog/lokalnog kluba u kojem će se igrati samo za gajbu nakon tekme i odojka za kraj sezone. Svatovska atmosfera tijekom povratka iz Đakova nakon tako teškog poraza je naznaka razvoja situacije u navedenom smjeru. Za klub sa 60+ godina tradicije i jednu od boljih rukometnih škola u Hrvatskoj... blago rečeno razočaravajuće.
