Svi znamo kako i na koji način HRS donosi odluke. Odluke o ligama, domaćinstvu, sucima... Jednom to ide u korist jednog kluba drugi puta u korist drugog kluba a u stvari sve je to manipulacija od strane HRS a nas (klubove) sve drže razjedinjene jer im to odgovara. Svi smo protiv korupcije i namještanja ali fali nam snage tome se oduprijeti kad se radi o vlastitoj koži . "Turnir" u Đakovu kao neutralnom terenu  je samo nastavak uobičajene manipulacije od strane HRS. Ovaj puta su u Đakovu sretni a HRS trlja ruke i sami sebi čestitaju na još jednoj dobroj manipulaciji. 

Sramota što se izdešavalo u Đakovu ovaj vikend, od organizacije do suđenja, HRS u totalnoj banani.

Sramotno je što su sve u ova tri dana odradili Emanović i Mikić, a uz njih i Kvazi nadzornik Androš koji ih niti u jednom trenutku nije imao na umu upozoriti ili možda čak i ispraviti greške, no time je sve rečeno i viđeno. Sramota je i za Đakovo i HRS koji su sve ovo gurali a i na kraju sramota ekipe Valpova koja se veselila porazu od 7 razlike( sigurno su imali dobar motiv za to). 

  "Ako se 13 godina velike ljubavi i rada moze tako bezosjecajno obezvrijediti kroz 60 minuta postojanja, priznajem da u tom svijetu ne dišem i ne živim….
Ako sam subjektivna i zasljepljena vlastitom nemoci da budem realna,ispricavam se svima onima koji su se prihvatili,po mome sudu, necasne igre u mojoj priči….
Samo onaj tko daje cijelog sebe za neki cilj razumije sav moj jad, beztežinsko stanje za koje trenutno nemam niti jedne riječi opisa….
Netko to od gore vidi sve….."

💙❤️

  Bio sam slobodan kopirati status sa društvene mreže od trenerice RK Slatine nakon kvalifikacijskog turnira u Đakovu.

  Nadam se da to vidi netko i tko nije od gore. 

Svi su sada velikog morala i kratkog pamćenja. Klinci iz Valpova su igrali za sebe i svoj klub. Njih nisu zanimali ni Đakovo ni Slatina, njih je zanimalo samo jedno, novo iskustvo igranja jakih utakmica. Sada čestitamo Đakovu, a u nekom drugom slučaju bi čestitali Slatini jer obje ekipe to zaslužuju.

Pozdrav iz Valpova.

U čemu je problem ako su se dečki kladili u kupu da će Vas pobijediti  10 razlike i to napravili? 

Radost igrača Valpovke nakon utakmice sa Slatinom koju su izgubili 7 golova razlike potvrđuje da su se radovali "uspjehu" Đakova a ne svome. Jednu utakmicu su izgubili 10 a drugu 7 razlike. Sportski se radovat uspijehu ali kako su mogli biti radosni nakon 2 poraza. Ili bi se i ti trebao prisjetiti poziva i dogovora!

Upravo izašla službena izjava Valpovke:

Sezona je na kraju. Takva je kakva je. Ponovno je obilježena mjerama i obustavama gotovo svih natjecanja i treninga, ali i velikim nestvarnim uspjehom selekcije U17. Naša seniorska ekipa, sastavljena uglavnom od igrača koji su sudjelovali na Završnici PH U17, prijavila se za kvalifikacijski turnir koji je trebao dati jedno mjesto za popunu 1. HRL sjever za narednu sezonu. Hrvatski rukometni savez odredio je da se turnir odigrava u Đakovu u terminu od 25. do 27. lipnja. Prijavljeno je bilo pet ekipa. Do javnog izvlačenja parova ostale su prijavljene samo tri. Dvije, trenutno najbolje, Đakovo i Slatina i naša mlada ekipa koja je taj vikend bila i oslabljena za tri člana nacionalne selekcije koji su imali okupljanje u Ludbregu i pripremne utakmice s reprezentacijom Austrije. No kako bi stekli nova iskustva i smjernice za rad te planove u narednim sezonama pokušali ostvariti već ove godine, krenuli smo u kvalifikacije.

U petak, 25. lipnja odigran je susret s momčadi Đakova. Rezultat 32:22 za Đakovo ne oslikava baš u potpunosti stanje prikazano na terenu. Prvo poluvrijeme okončano je rezultatom 15:12 za domaćina, uz promašena 2 sedmerca i nekoliko zicera s naše strane. Iskusnija i fizički nadmoćnija ekipa Đakova, uz još nova dva neiskorištena sedmerca, doveli su do konačnog rezultata. U subotu su Đakovo i Slatina odigrali bez pobjednika. Znali smo već tada da odlučuje gol razlika između ove dvije ekipe. Naši momci sport i rukomet još uvijek doživljavaju kao nešto u čemu uvijek nastojiš dati sve od sebe i igrati za sebe, za svoju ekipu. Tako su i odlučili. Protiv izuzetno kvalitetnog suparnika, znatno oslabljeni, odigrali su posljednju utakmicu sezone na jednom visokom nivou, za sebe, za svoj razvojni put, za svoju mladost i sportski entuzijazam. Momci iz Slatine su igrali vjerojatno pod pritiskom, želeći što prije doći do željene razlike, no 14 minuta prije kraja utakmice imali su "samo" plus dva i tu je već polako postalo sve jasno. Završilo je 31:24 za Slatinu.

Znaju ovi mladići da su izravno odlučivali o tome koja će od ove dvije ekipe uspjeti u namjeri da uđe u viši rang natjecanja, a definitivno obje to zaslužuju. Nije ni to njima bilo lako igrati. Kako god se pogleda netko će zamjeriti, a najvažnije od svega je da oni sebi nemaju što zamjeriti jer sa 16, 17 godina žele samo učiti, napredovati, razvijati se i uvijek igrati za sebe, za NAS.

_________________________________________________________________________________

Moram ovdje stati u obranu mladića iz Valpova, samo zbog toga sam i napravio račun. Kao netko tko je bio na utakmici relativno objektivan, mogu reći da momci iz Valpova nisu slavili poraz od 7 razlike već su se cijelu utakmicu bodrili da nastave igrate istom razinom. Poslije utakmice su samo zapljeskali svim njihovim navijačima, čini mi se najviše roditeljima. Imali su jako nezahvalan zadatak. Igrati maksimalno od prve do zadnje minute kako bi dali i Slatini i Đakovu jednake šanse za uspjeh, a ovdje ih se proziva za mito. Nemojmo zaboraviti kako se ovdje ipak radi o dečkima koji su 16/17 godina. Da su odlučili drugo poluvrijeme odigrati opušteno, onda bi iste optužbe išle s druge strane.