Osvrnuo bih se malo na ovu proteklu sezonu i prokomentirao je malčice.U samom vrhu nije bilo iznenađenja,smuđ je prošao skoro neokrznuto do cilja.Doduše znalo se i prije početka natjecanja da je to najkvalitetnija riba.Malo više problema za preživljavanje,razumljivo imale su male ribice.Naravno da je tu glavnu riječ u svemu tome vodio som.Ipak je on najveći i najjači.Njegovu dominaciju u vodi su iskoristili mladi bandari koji su bez puno muke stigli do mrijestilišta.Samo na  njihovu žalost u sljedećim sezonama dolazi do porasta vode a samim tim i ona se sve više muti.Obzirom kako nisu naviknuti na mukotrpno plivanje,vremenom i oni postaju plijen,no za njih nema brige.Dolaze svježi iz malih voda.Naganjavao je taj som svakojake kedere ali više one sa zapadne strane jata.Ove sa istočne će kad ponestane ovih prvih.Jedna crvenperka iz zapadnog dijela jata je neko vrijeme pokušavala da prođe kao mladi bandari.Međutim to je za nju bilo pogubno jer je od lovca postala lovina.

Postoji jedna lijepa i plemenita riba a zove se linjak.Ona obitava u malim barama a da bi se našla na mjestu najtraženije,mora proći dosta trnoviti put.Kada je nivo vode visok,izlazi iz svog staništa i putuje dugim i opasnim kanalom,gdje je vrebaju štuke.Dolaskom pojedinih primjeraka do ušća rijeke tu opet postaje hrana raznoraznih predatora i završavaju svoje postojanje.Zašto je te visokokvalitetne ribe sve maje kod nas?

Vjerojatno bi na to pitanje znao odgovoriti izvanredni ribolovac,da je živ.Taj je imao radnu etiku,glad za treningom i na litre prolivenog znoja.Sve je to njemu bilo usađeno do njegove 17-e godine.Vrijeme kako ide,sve se više čini da je taj vrhunski pecaroš uzalud krečio.On će za mene kao takav ostati skriven u hodnicima moga sjećanja.Predator je i dalje tu,leži na dnu u zasjedi i čeka te šalje lošu poruku mladim bandarima.

Rađeno po istinitom događaju,svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.