Ponukan razmišljanjima trenera Senja koji "ne voli " skrivanje iza nicka,a gle čuda sam se skriva odlučio sam mu pokušati objasniti neke stvari.
Javljam se prije svega kao roditelj,a tek onda kao sportski djelatnik koji je skoro više u sportu nego što dotični ima godina.
Objašnjenja koje g-din trener daje o maloljetnim igračima drugih klubova su neukusna i neprimjerena i volio bih prije svega da kad govori o struci na ovom mjestu da ne zaviruje u tuđe svlačionice i obiteljske kuće.
Ja prednosti i nedostatke svog djeteta najbolje poznajem,ali ne pada mi na pamet razgovarati na ovakav način o bilo kojem drugom igraču.
O tome je li igrač jak,slab,spor,brz,kakvog je karaktera,ima li kvalitetu za nešto više,je li izvsrtan golman,vanjski,krilo,pivot,to najbolje znaju njihovi treneri.
O Vama kao treneru najbolje govore rezultati,a kao čovjeku i pedagogu....zapitajte se.
Sjetite se vaše prve službene utakmice velikog rukometa kad ste na poluvremenu gubili 7:0 i za "nagradu" stavili djecu u vrstu buljiti u semafor 15 minuta ( pedagoški nema što ).
Moje dijete je kod trenera Stašeka došlo sa jedinom mojom željom: " Vrati mu osmjeh na lice ".
Kakav je Stašek trener ne znam ( niste moj sport ),ali kao čovjeku SVAKA ČAST.
Dobio je sportaša više.Nemam kompleks kao većina trenera i roditelja,samo želim da mi dijete postane prije svega ČOVJEK i zato pripazite u svojim budućim komentarima.
Ovo nije atak na Vas,ovo je dobronamjeran savjet,a kavu možemo uvijek popiti
                                                                                                 
                                                                                                    S poštovanjem